Ambasador BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija sinoć je objavio da je tekst završen nakon što su u njega ubačeni - izmjenjeni - amandmani Crne Gore.
Ovo je konačni tekst rezolucije:
Ovo je konačni tekst Rezolucije o genocidu u Srebrenici. U njega su uvršteni i amandmani Crne Gore u izmjenjenom obliku. Izbačen je dio koji se odnosi na Dejtonski sporazum. pic.twitter.com/Mwc9bSyPpm
— Raport.ba (@BaRaport) May 17, 2024
No, ono što je sad ključno za analizu jesu upravo crnogorski amandmani. Vlada Crne Gore odmah je odlučila podržati Rezoluciju, no nakon žestokih reakcija iz prosrpskih i proruskih političkih partija (koje podržavaju vladu) došlo se na ideju da Crna Gora uputi dva amandmana.
Tako su, prema ‘mirusu’ i ‘šmeku’, amandmani osmišljeni u ruskoj i srpskoj kuhinji, a s ciljem da ih Bosna i Hercegovina odbije. Amandmani su trebali poentirati na dvije tačke - individualizaciju genocida u Srebrenicu, te na očuvanje Dejtona kao jedinog sistema uređenja na kojem BiH može funkcionirati.
Evo kako su glasili ti amandmani:
U prvom amandmanu piše: "… Ponavljajući da je krivica za zločin genocida individualizirana, te se ne može pripisati bilo kojoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj skupini ili zajednici u cjelini". U drugom se navodi: "Potvrđujući nepovredivost općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u svim njegovim odredbama".
Poenta je bila sljedeća: srbijansko-republičkosrpksa politika, potpomognuta ruskom, očekivala je da će BiH odbiti amandmane Crne Gore, pa da mogu izaći pred bijeli svijet i reći: Eto, vidite da im je cilj da sprski narod proglase genocidnim i da žele da ukinu entitet RS.
No, bh. diplomatija bila je ipak ‘malo’ mudrija.
Crnogorski amandmani uzeti su odmah u obradu, i prije svega od glavnih sponzora Njemačke i Ruande, ali i od diplomata BiH u UN-u, koje predvodi Lagumdžija.
I dolazimo do izmjena amandmana koje je predložila Crna Gora, koje su ‘sitne’ ali u političko-diplomatskom smislu - krupne i mogu biti određujuće za budućnost.
BiH je prvi amandman odmah prihvatila, uz dodatno preciziranje, i time izbjegla zamku da joj je stalo to kolektivizacije zločina genocida.
Urađeno je sljedeće.
Dodaje se da se radi o krivičnoj odgovornosti, ne političkoj ili nekoj drugoj, te se odgovornost veže za međunarodno pravo, jer je genocid u Srebrenici dokazan pred međunarodnim sudovima.
Drugi amandman je odbijen i zatražene su konsultacije. Bh. diplomatija bila je svjesna da spominjanje ‘nepovredivosti Dejtona’ zamka, jer zašto bi Dejton bio nepromjenjiv?
Zato se pristupilo doradi.
Crna Gora poslala je doradu, još goru, u kojoj ne spominje Dejton, nego entitete.
I to je odbijeno. U trećem pokušaju dolazi se do konačnog rjesenja
Drugi amandman se “preokreće” i umjesto Dejtona, entiteta i koegzistencije govori o “jedinstvu u različitostima Bosne i Hercegovine” - kakva je vladala stoljećima a sto postaje glavni moto EU.
Šta smo dobili s ovim?
BiH je pokazala da joj nije stalo do kolektivizacije, demonizacije i proglašenja srpskog naroda genocidnim. Iako to nikad nije ni bio cilj, BiH je ovim prihvatanjem crnogorskog amandmana to pokazal i dolazala dodatno i izbila svaki mogući argument anticivilazacijskim politikama republičkosrpsko-srbijanske strane.
Dodatno, time je izbijen argument Banjoj Luci, Beogradu i Moskvi, i drugim privjescima poput Mađarske, da glasaju protiv Rezolucije.
Faktički, sad ukoliko Srbija i Rusija ne podrže ovakvu rezoluciju, sa inkorporiranim ‘njihovim’ amandmanima, bit će planetarni gubitnici kojima više nema spasa niti izlaza iz njihovih uvriježenih fantazmagorija i mitomanija.
