Šećerna bolest ili dijabetes jedna je od najraširenijih bolesti današnjice.
Šećerna bolest ili dijabetes (lat. diabetes mellitus) je hronična bolest u kojoj je razina glukoze u krvi povišena. Do toga dolazi ako organizam nema dovoljno hormona inzulina, kojemu je zadaća regulirati razinu šećera u krvi tako da omogućava ulazak šećera u stanice, u kojima se pretvara u energiju za tijelo. Ako inzulina nema ili ga je nedovoljno, odnosno nije dovoljno djelotvoran, šećer ne može ući u stanice, ostaje u krvi i dolazi do povišene razine šećera u krvi i razvoja komplikacija bolesti.
Postoje dva najčešća tipa šećerne bolesti – tip 1, kada gušterača ne proizvodi inzulin, i tip 2, kada je učinak proizvedenog inzulina smanjen
Više od 95 % oboljelih ima šećernu bolest tipa 2. Ovaj se tip obično pojavljuje u zrelim godinama, a pogoduje mu izostanak fizičke aktivnosti i povećana tjelesna težina. Zbog činjenice da u početku nema uočljivih simptoma često se otkriva slučajno ili u fazi kad je već uznapredovao, pa hronične komplikacije predstavljaju prve prepoznate simptome. Šećerna bolest tipa 1 najčešće nastupa iznenada i češće se javlja kod djece i mlađih osoba, piše dnevnik.hr.
Najčešći simptomi šećerne bolesti oba tipa su: prekomjerna žeđ, učestalo mokrenje, neobjašnjivi gubitak tjelesne težine, umor i iscrpljenost, jaka glad, iznenadne smetnje vida, nedostatak koncentracije, suha koža, rane koje sporo zacjeljuju, češće infekcije.
Kako se dijabetes liječi?
Dijabetes se liječi lijekovima, a značajni napredak uočava se kod onih oboljelih koji se pridržavaju dijetetskih mjera:
- izbjegavanje hrane bogate jednostavnim šećerima i hrane sa zasićenim masnim kiselinama
- smanjenje konzumacije alkohola
- redovita tjelesna aktivnost najmanje 30 minuta dnevno
- održavanje tjelesne težine u poželjnim vrijednostima
- prestanak pušenja
- redovite kontrole u svrhu ranog otkrivanja mogućih komplikacija.
Šta donosi redovito mjerenje razine šećera?
Šećer se najčešće mjeri na redovnim kontrolama kod liječnika ili u sklopu sistematskih pregleda. Oni koji sumnjaju na tu bolest ili imaju najmanje jedan simptom koji povezujemo uz ovu bolest moraju se što prije javiti svom liječniku.
Normalna razina šećera (glukoze) u krvi zdravih osoba natašte iznosi od 3,9 do 6 mmol/L. Budući da se razine šećera u krvi mijenjaju tokom dana, dva sata nakon jela ona može porasti na čak 7,8 mmol/L. Osobama sa šećernom bolešću vrijednosti glukoze u krvi mogu porasti znatno više, a preporučene ciljne vrijednosti dogovorit će sa svojim liječnikom, ovisno o vrsti liječenja, dobi i drugim faktorima.
Kako si oboljeli mogu pomoći?
Osim prilagodbom životnih navika, uzimanjem terapije i savjetovanjem sa stručnjacima, oboljeli si mogu pomoći na razne načine. Iako ga nije moguće izliječiti, dijabetes se može uspješno držati pod kontrolom. Uravnotežena prehrana podrazumijeva i neprerađenu prirodnu hranu koja sadrži tvari za regulaciju glukoze u krvi ili hranu koja ima nizak glikemijski indeks i ne uzrokuje nagli porast šećera.
Namirnice poput bijelog brašna i bijelog šećera imaju visok glikemijski indeks i brzo dovode organizam u nepoželjno stanje hiperglikemije. Uvijek treba birati namirnice bogate vlaknima, proteinima i zdravim masnoćama. Posebno treba biti oprezan pri konzumaciji ugljikohidrata, na primjer bijele riže i tjestenine. Zaslađeni sokovi također ne bi trebali biti u jelovniku osoba sa šećernom bolesti, a poželjno je unositi jogurte s puno bjelančevina. Sve vrste sjemenki također će učiniti mnogo dobra organizmu, a uz njih je važno unositi i jaja, svježi sir i sve vrste zelenog povrća. Iako na tržištu postoje brojne zamjene za šećer, najpouzdaniji zaslađivači su stevija i eritritol, koji ne podižu šećer i ne sadrže kalorije.
Također, nikako se ne smije zanemariti tjelovježba. Osim što će organizam biti snažniji i otporniji, tjelovježba dokazano regulira razinu šećera u krvi, a svakodnevna rekreacija pomaže u nošenju s ovom bolesti.
