misterije

Dimenzija misterioznih zvukova koji odjekuju nikad objašnjenim Stonehengeom

Foto: Pixabay

Stonehenge, golemi megalit izgrađen između 2000. i 1400. godine prije Krista, jedna je od najuzbudljivijih arheoloških zagonetki u historiji

Čemu je ovo impresivno kameno zdanje služilo? Jesu li druidski svećenici ondje vršili magijske obrede ili su kamene gromade imale znatno prozaičniju namjenu, kao puki grobni spomenici? Ili su pak pomoću tih struktura predviđane astronomske pojave, poput ljetnog i zimskog solsticija te pomrčina Sunca i Mjeseca?

Nadalje, kako su ljudi prenijeli kamene blokove mase jedne tone iz planina u jugozapadnom Walesu do današnjeg lokaliteta u ravnici Salisbury u engleskoj grofoviji Wiltshire? Ta govorimo o udaljenosti većoj od 220 kilometara! Premda postoji mnogo teorija, jasnih odgovora na ova pitanja nema, piše Povijest.hr.

Drevno pojačalo

Jedan od misterija najpoznatije neolitičke građevine je, međutim, prije nekoliko godina razriješen. Znanstvenici su, naime, u jesen 2020. izgradili vjernu, dvanaest puta umanjenu repliku Stonehengea, ne bi li dobili odgovor na pitanje: kakva je u njoj bila akustika? Pokazalo se da je golemo kamenje u unutrašnjem krugu građevine djelovalo kao svojevrsno pojačalo, stvarajući jeku koja je govore ili glazbu činila znatno dramatičnijima.

“Mi smo danas upoznati s pojavom eha, vraćanja emitiranih zvučnih valova zbog odbijanja od neke površine, tako da reflektirani val dolazi promatraču sa zakašnjenjem u odnosu na izvorni val. Za neolitičkog čovjeka, bilo je to nešto što se moglo iskusiti u rijetkim prilikama, primjerice, kod silaska u duboke pećine ili kanjone”, ispričao je voditelj istraživanja Trevor Cox, profesor akustičkog inženjerstva sa Sveučilišta u Salfordu.

Mjerenje buke

Coxu i kolegama trebalo je oko devet mjeseci da naprave model Stonehengea, odnosno da izliju gips u kalupe isprintane u 3D pisaču. Kako bi izradili kalupe, koristili su se laserskim skenovima koje im je osigurala Zaklada za englesku baštinu. Znanstvenici su potom, pomoću vrlo sofisticiranih instrumenata, mjerili razinu buke unutar kruga makete, ali i izvan njega.

“Činjenica da se moćna jeka, prisutna unutar kruga, izvan njega vrlo slabo čula upućuje nas na zaključak kako su aktivnosti u centru Stonehengea bile rezervirane za one privilegirane, a ne za veću kongregaciju”, objašnjava Cox, dodajući kako se nada da će kolege i on sličnu tehniku primijeniti na još neke drevne građevine, poput megalita u Španiji, Portugalu i na škotskom otočju Orkney.