Rimska La Repubblica je napravila razgovor s uglednim naučnikom Pierluigijem Lopalcom, profesorom higijene na Univerzitetu u Pisi, koji je prije toga dugi niz godina radio u Stockholmu, koordinirajući strategije cijepljenja za Evropski centar za prevenciju i kontrolu zaraznih bolesti.
Bio je među prvima koji su shvatili kakav će kaos koronavirus izazvati. Trenutno vodi italijansku koronovirusnu naučnu radnu grupu iz rodne Apulije.
Ugledni naučnik u razgovoru za rimsku La Repubblicu objašnjava kako je teško precizno prognozirati trajanje epidemije u Italiji, jer su svi prognostički modeli danas poput vremenske prognoze vrijede 24 ili 48 sati, ali već nakon dva dana postaju nepouzdani. Brojnost promjenjivih varijabli čini nepredvidivim i procjene njezina vrhunca.
„Jedino što se može pouzdano reći je da bolest neće trajati kratko, to mora biti jasno ljudima. Kad čujem odgovorne koji tvrde da bi se nogometno prvenstvo moglo nastaviti početkom maja, dođe mi da ih pitam misle li da će biti iza zatvorenih ili otvorenih vrata? Uvjeren sam da prije oktobra neće biti moguće vratiti ljude na stadione“, siguran je prof. Lopalco.
Prema njegovome mišljenju, restriktivne mjere u javnom životu trajat će sigurno do ljeta i neće prestati naglo i odjednom: ljudi će se vratiti na posao i izlaziti vani, no sve će se to morati poduzimati postepeno i vrlo delikatno.
Profesor je jako zabrinut za razvoj situacije u Lombardiji koja je još uvijek tvrđava Covida-19, a ništa manje zebnje ne gaji ni prema mogućnosti da se virus snažnije useli u Milano, odnosno razbije gradske bedeme i uđe u sredine s velikom gustoćom naseljenosti.
„To bi moglo naglo zaoštriti krivulju rasta i povećati ionako veliki broj smrtnih slučajeva zbog nemogućnosti sistema u velikim gradovima da liječi oboljele“, napominje.
Infekcija se nakon zaraženosti razvija brzinom koja ne ostavlja dovoljno vremena i usporavanje brzine prijenosa s čovjeka na čovjeka izuzetno je bitno.
„Ovo je španska gripa 2020. Ta gripa je između 1918. i 1920., u uvjetima tadašnje komunikacijske izoliranosti i slabijega prijenosa, zarazila oko 500 miliona, a proizvela od 50 do 100 miliona smrtnih slučajeva u svijetu. Da danas ne postoji ovakva intenzivna njega u bolnicama i društvena borba protiv nekontroliranoga širenja virusa, aktuelna bi se epidemija ekspresno proširila i vjerovatno trajala samo mjesec, ali bi iza nje ostalo oko 100 miliona mrtvih. Niko još ne može ni pojmiti takav užas“, poručuje Lopalco.
Talijane je posebno zabrinula i najnovija izjava Marije Rite Gismondo, direktorice Laboratorije za kliničku mikrobiologiju i dijagnostiku biohitnih slučajeva bolnice Sacco u Milanu, koja je referentni centar za Covid-19 za Lombardiju.
“U Lombardiji, najvećem žarištu koronavirusa događa se nešto što ne razumijemo. Možda je virus mutirao“, zabrinuto je kazala Gismondo.
Na njenu izjavu na Twitteru osvrnuo se i dr. Lopalco konstatacijom kako to što pojedine fenomene trenutno ne razumijemo ne znači da ne postoje naučna objašnjenja za njih. Samo treba vremena da se do njih dođe.
