Prođoše polako još jedne Olimpijske igre, a BiH i dalje čeka na prvu medalju u svojoj historiji.
Istini za volju, nismo puno ni očekivali od OI u Tokiju. Euforija jeste porasla plasmanima Amela Tuke i Mesuda Pezera u finala svojih disciplina, međutim, brzo smo spušteni na zemlju.
Na kraju smo najbolji rezultat vidjeli relativno rano. Nedžad Husić bio je u borbi za medalju u taekwondou, ali je na kraju zauzeo peto mjesto, što je našoj zemlji najbolji rezultat ikada.
Amel Tuka jučer je u finalu na 800 metara bio šesti, činjenica, doživio je nesretnu povredu usred trke, a Mesud Pezer u finalu bacanja kugle jutros završio je 11. od ukupno 12 takmičara. Nositeljka zastave na otvaranju Larisa Cerić razočarala je izgubivši već na startu turnira u džudu.
16-godišnja senzacija Lana Pudar nije se uspjela plasirati u polufinale u disciplini 100 metara delfin (završila na sedmom mjestu u kvalifikacijama), a ništa bolje nije prošao ni drugi bh. predstavnik u plivanju Emir Muratović.
Najlošiji rezultat ostvarila je Tatjana Đekanović, bh. predstavnica koja je prva izašla na borilište. U disciplini 10 metara vazdušna puška ostvarila je rezultat 613.2 kruga, što je bilo dovoljno za 47. mjesto od 50 takmičarki.
Bermudi, Sirija, Kuvajt, Grenada, Turkmenistan, Burkina Faso, Namibija, San Marino, Kirgistan, Bahami, Fiji… Samo su neke od zemalja koje su na ovim Olimpijskim igrama osvajale medalje, a nisu zvučne sportske nacije. Neke su značajno siromašnije od naše.
U Evropi, BiH i Albanija ostaju jedine zemlje koje i dalje čekaju na prvu medalju u historiji. Sarajevo, glavni grad BiH, bio je domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984., ali država nikada nije uzela medalju od svoje nezavisnosti 1992. godine.
BiH, Sjeverna Makedonija i Crna Gora iz bivše Jugoslavije se i dalje muče na Olimpijskim igrama (mada su Sjeverni Makedonci osvojili ukupno dvije medalje, od čega jednu ove godine, dok Crnogorci imaju srebro iz Londona 2012.), dok Hrvatska, Srbija, Slovenija ukupno imaju 89 (u trenutku pisanja ovog teksta).
Treba spomenuti i jedno Kosovo, koje je prvi nastup na Olimpijskim igrama imalo 2016. godine u Riju, gdje su uzeli zlato u džudu, dok su ove godine to popravili sa još dva zlata u istom sportu.
Olimpijske igre u Tokiju se bliže kraju, a spisak zemalja koje još uvijek nisu osvojile medalju sve je kraći i kraći. Polako postaje besmisleno nadati se nekom većem uspjehu.
Našim sportistima u Tokiju svima odreda treba čestitati gledajući ukupni odnos ove države prema bh. sportu. Uspjeh sportista je njihov lični uspjeh i doprinos, osvajanje ovih mjesta u Tokiju je izuzetno i svi zaslužuju da im se upute čestitke.
Dok je u normalnim državama sport pri vrhu liste prioriteta, u našoj je na zadnjem ili predzadnjem mjestu. Stoga, bolje ni ne zaslužujemo…