Na današnji dan 1941. u praskozorje Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, u sarajevskom naselju Hrasno rodio se čovjek koji je, dok je bio u stanju voziti, automobilom granice prelazio a da nije morao pokazati ikakve dokumente.
Kolosalnost i jednostavnost
Čovjek za kojeg je na promociji nedovoljno obuhvatnog filma za sve ono što on jeste, Bogić Bogićević apsolutno tačno ustvrdio kako je Evropu, kojoj danas toliko težimo, a koju da ćemo ikada dostići, imao u svojoj kući. Jedan i jedinstven - Ivica Osim.
Roditelji majke Karoline - Poljak i Čehinja, oca Mihaila - Slovenac i Njemica. Za sve ono što će uslijediti, pametnom dosta.
Takav teško da će se na ovim prostorima više roditi, a sada je već sasvim izvjesno da priznatijeg i poštovanijeg ni Sarajevo ni BiH nisu, niti će ikada imati.
O njegovim igračkim i trenerskim epizodama ne moramo na ovome mjestu. Ko išta zna o njemu, zna odranije. Na ovaj dan podsjetit ćemo na djelić njegove ljudske kolosalnosti i jednostavnosti, o kojoj da se on pita ne bi trebao niko da zna.
U biografskoj knjizi "Ivica Osim - utakmice života" književnik Marko Tomaš piše:
"Godine 2002. Svjetsko nogometno prvenstvo održavalo se u Japanu i Južnoj Koreji. FIFA je Ivicu Osima izabrala u stručnu komisiju koja je imala nadzorničku i savjetodavnu ulogu. U to vrijeme Švabo je bio trener Šturma iz Graza s kojim je, krenuvši od nule 1994., dospio do Lige prvaka (...) Pred odlazak na SP Osima su nazvali iz zagrebačkih Sportskih novosti. Tražili su stručnog komentatora. Za razgovor s Osimom bio je zadužen jedan od bardova sportskog novinarstva Anton Samovojska. Po njegovim riječima Osim ga je doveo u "nepriličnu situaciju". Švabo je imao neobične uvjete. Nije mario za novac jer je sve troškove njegovog boravka i puta pokrila FIFA. Prvi uvjet bio je da sam Samovojska preuzme ulogu ghostwritera, a drugi uvjet otkriva mnogo toga o ljudskoj prirodi Ivice Osima: Zahtijevao je od Samovojske da pronađe najsiromašniju školu u Hrvatskoj te da joj se donira deset računara. No, i tu je postavka bila neobična: "Ja ću kupiti osam, a vi dva i kvit smo." Da se pitalo Ivicu Osima, ovo nikada niko ne bi saznao, tako da za njega ne stoji ona bernardovska tvrdnja o humanim gestama kao ispoljavanju vlastite taštine."
Možda je sve moglo biti drugačije
Ovo je samo jedan primjer među bezbrojnima o kojima znaju valjda samo oni koji treba da znaju. Nema ih mnogo jer je uglavnom krišom drugima htio više nego sebi.
Možda je sve moglo biti drugačije na ovim prostorima da smo imali trunku njegovog poimanja života i svijeta, da smo samo malo više htjeli njega slušati, "ali čovjek je Senada teški hajvan. I ono malo duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude teže..."
