Ralf Ragnick novi je trener, ali i puno više od toga u Manchester Unitedu. Vjerojatno bi najtačnije bilo reći kako je bivši upravitelj i trener Schalkea, Hoffenheima i Leipziga postao novi klupski guru za sport, alfa i omega nogometnog dijela organizacije te osoba koja će osobno nadgledati sva ostala slova alfabeta i pobrinuti se da sve funkcionira kao u nekoj Bachovoj sonati. U tom smislu, za Upravu ili navijače Uniteda vjerojatno bi najadekvatniji bili stihovi od Bachman-Turner Overdrivea: You ain’t seen nothing yet.
Svjestan je toga i njegov stari prijatelj Jurgen Klopp, koji zna da će sada svima biti teže protiv Uniteda: "Nažalost, vrlo je dobar trener došao u Englesku i Manchester United. Ralf je očito vrlo, vrlo iskusan trener koji je već izgradio dva kluba ni iz čega. I danas vidimo plodove njegovog rada u Hoffenheimu i Leipzigu." Ukratko, evolucijski ciklus koji sa sobom donosi Rangnick bit će prava mala revolucija pristupa, poslovanja, organizacije, strategije i taktike te svega ostalog po čemu je Nijemac već poznat u nogometnom svijetu.
Sve to upravo je najpotrebnije Unitedu kako bi konačno izašao iz post-Fergie krize koja trese klub već osam godina i ne nazire joj se kraja. Ako ćemo biti iskreni, ta kriza nije došla toliko neočekivano. Kada bilo koji kolektiv, ne samo sportski, napusti osoba koja bi bila garant kako izvrsnosti tako i stabilnosti, kriza je gotovo pa neminovna. Međutim, porodica Glazer, vlasnik Manchester Uniteda, sigurno nije računala kako će kriza biti do te mjere dugotrajna.
Nakon četiri neuspjela pokušaja, sada su se odlučili za čovjeka kojem je potrebno dati ključeve kluba kako bi stvari bile postavljene na svoje mjesto. Samim time, ovo je vjerojatno i posljednji pravi pokušaj da se klub izvede na prave staze. Ako ne uspije, vlasnici mogu komotno i prodati klub.
Četiri puta u prazno
Zanimljivo je pogledati sada, iz retrospektive, gdje su i kako stvari pošle po zlu. Alex Ferguson nakon 1500 utakmica na klupi Uniteda gotovo pa je lično izabrao Davida Moyesa za svoga nasljednika. S njim su Glazeri imali najmanje strpljenja, a iako danas na klupi West Hama taj Škot i dalje pokazuje kako nije zaboravio biti trener, vlada unisono razmišljanje kako ipak nije kalibar uma za najveće svjetske klubove, među koje definitivno spada United.
Louis van Gaal danas ponovo uživa na mjestu izbornika nizozemske reprezentacije. Čovjek koji, kako nogometnim credom tako i stilom ponašanja, ne može biti drugačiji tip od Davida Moyesa trebao je donijeti klubu dio kontinentalne mudrosti i nizozemskog nogometnog zanosa. Međutim, slično kao što je bio slučaj i u Bayernu, ovaj nizozemski tiranin uvijek pada na ispitu podjele odgovornosti. Van Gaal, kojeg je Uli Hoeness ocijenio kao "čovjeka koji zna sve o nogometu, ali s kojim se ne može funkcionirati", jednostavno ne trpi nikakvo uplitanje u svoj posao te je poslovično krut što se tiče vanjskog inputa. Kao takav, nije mogao proći u Unitedu.
Nije uspjela ni kulturna šok-terapija
Sljedeći na redu bio je Jose Mourinho, trener za kojeg se znalo da neće ostati 20 i više godina u klubu, kako je to učinio Alex Ferguson. Od Mourinha se pokušala dobiti svojevrsna kulturna šok-terapija te instant uspjeh s jednom sasvim solidno posloženom ekipom. Mourinho je pritom i djelomično isporučio, osvojivši nekoliko manjih trofeja te mjesto viceprvaka Engleske. Međutim, kako to sa šok-terapijama, a i sa samim Mourinhom često biva, pozitivan učinak obično je kratkotrajan. Napetosti u odnosima u klubu, na kojima Mourinho voli jahati kao surfer na valovima, brzo su dovele do netrpeljivosti i smjene Portugalca.
Njegov je nasljednik ponovo postala njegova suprotnost, "mirni čovjek" Ole Gunnar Solskjaer. U njegovoj se eri Upravi sigurno ne može zamjeriti na manjku strpljenja, podrške i top pojačanja. Sva je tri elementa dobio Solskjaer, ali na kraju njegovog mandata ostaje dojam kako je on bio tek caretaker menadžer koji je silom povoljnih okolnosti i odnosa ostao na klupi gotovo pa tri godine umjesto tri mjeseca. Pritom, te tri godine ostavljaju dojam potraćenog vremena.
I tako je svaki pokušaj propao: Moyes je bio nedovoljno velik, kako ljudski tako i trenerski, Van Gaal se još jednom pokazao kao preveliki paranoik i egomanijak, Mourinho je izgorio u svim bitkama koje je pokušao voditi, a Solskjaer, najjednostavnije rečeno, nije bio dorastao zadatku.
Sada, nakon osam godina, konačno Uprava vuče potez koji bi mogao promijeniti stvari. U klub dolazi Ralf Rangnick, Nijemac koji iza sebe ima nekoliko uspješnih nogometnih projekata i koji ako ništa drugo donosi znanje izgradnje sportskih kolektiva u svim njihovim područjima.
Woodward out, Rangnick in
Manchester United nije samo klub u krizi rezultata, već je i u generalnoj krizi identiteta i odnosa. Navijači su već godinama na ratnoj nozi s obitelji Glazer, koja je u SAD-u pak pokazala kako može uspješno voditi sportski kolektiv. Naime, Tampa Bay Buccaneersi aktualni su NFL prvaci i trenutačno jedna od hit momčad američkog nogometa.
Međutim, pravo utjelovljenje svega onoga što navijači preziru i što je Manchester United postao njihov je direktor Ed Woodward, inače financijski i marketinški maher, ali ujedno i čovjek koji je imao previše odriješene ruke oko strogo sportskog dijela kluba. Njegov odlazak najavljen je već prije nekoliko mjeseci, a postaje izvjestan na kraju kalendarske godine. Bez njega, a s dolaskom Rangnicka, United će imati priliku simbolički iskoristiti postojeće okolnosti te pokrenuti ono što je zapravo u svakom poslovanju najteže, a to je promjena kulture cjelokupnog okruženja.
Identitet, filozofija, kultura - nazovite to imenom koje preferirate - ali stvar će se svesti uvijek na to kako je potrebno znati šta se želi postići, dokle se želi doći, a onda će se pravim koracima to eventualno i postići. Zbog toga je u svakoj firmi koja želi biti uspješna, bila ona multinacionalni konglomerat ili tek osnovani startup, nužno imati ispravno postavljene viziju, misiju i ciljeve. Time se stvara ispravna klima kako rada tako i poslovanja. Bez toga, moguće je imati najbolje ideje na svijetu ili gotovo pa neograničeni budžet, ali svejedno je vaše poslovanje gotovo pa osuđeno na neuspjeh.
Nogometni klubovi nisu nikakva iznimka. Kao što je još davno legendarni ruski književnik shvatio da su "sve sretne porodice nalik jedna na drugu, a svaka nesretna tek priča za sebe", tako ista stvar vrijedi i za uspješne nogometne klubove. Svi oni koji su danas uspješni počinju od jasno definirane hijerarhije, dobro postavljenih ciljeva, jasno uspostavljene organizacije koja u modernom nogometu podrazumijeva visoku disperziju zadataka i odgovornosti, ali i sasvim jasan način svođenja računa. No, kao i u slučaju bilo kojeg drugog, kolektiva, lakše je stvari objasniti i preskribirati, nego ispuniti.
Manchester United doista je imao gotovo pa neograničena sredstva, doveo je u klub neke od najvećih nogometnih znalaca kakvi su bili Van Gaal ili Mourinho pa svejedno, osam godina nakon što je otišao Ferguson, dojam je kako su ponovo na početku. Jedino što to može promijeniti je zaokret u onom što je osnovno - zaokret u samom identitetu.
S obzirom na ljude koji su dostupni na tržištu, vjerojatno nema bolje opcije od Ralfa Rangnicka.
Šta očekivati odmah, a što dugoročno?
Ralf Rangnick nije u strogom smislu nogometni trener. Uostalom, sasvim je jasno da će voditi prvu momčad samo do kraja sezone, a otada će preuzeti ulogu savjetnika Uprave. Najveći zadatak koji će imati ovaj proslavljeni Nijemac bit će upravljanje paralelnim procesima; uspostaviti kratkoročnu konsolidaciju i napredak te postaviti temelje za neki novi United, koji će pratiti trendove najboljih nogometnih klubova.
