Svijet

Drži li Vladimir Putin cijeli Zapad u šaci: “Zna koliko je nizak prag bola i spreman ga je nagaziti”

Popis želja počinje se sastavljati - sama jezgra Evrope već uvjerava samu sebe da će se Vladimir Putin zadovoljiti Donjeckom i Luganskom, dozvoljavajući evropskim tvrtkama da nastave prodavati Gucci torbe i BMW-e Rusiji u zamjenu za drugu robu - naravno, nakon strogog predavanja o međunarodnom pravu.

No, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Poljska došle su do suprotnog zaključka, snažno sumnjajući da je vojna okupacija Donbasa samo odskočna daska za potpunu invaziju na Ukrajinu, piše u velikoj analizi londonski "The Telegraph", prenosi "Jutarnji list".

Treba, kako se navodi, imati na umu što je Putin svojim postupkom izgubio - "ubio" je sporazume iz Minska i time izgubio mogućnost kontrole vanjske i sigurnosne politike Kijeva putem veta dvije marionetske regije.

Ako ostane na tome, iz ove će krize izaći na slabijoj strateškoj poziciji.

Nagomilane snage na granici

To širi ozračje lakovjernosti, budući da su dvije trećine ruskih vojnih snaga nagomilane na granici za napad, a malo što bi ih moglo zaustaviti osim hrabrih, ali slabo naoružanih ukrajinskih rezervista. Putin čak ni ne krije svoje namjere.

Kako je u ponedjeljak navečer rekao u svojoj televizijskoj tiradi, Ukrajina je umjetna tvorevina koju su stvorili boljševici 1918. godine i "nikada nije imala tradiciju prave državnosti".

Samit o sigurnosti u Munchenu tokom vikenda bio je 'ljubavni festival' transatlantskog jedinstva, koreografski napor da bi se pokazalo kako se sve ključne zemlje slažu oko dalekosežnih sankcija ako Rusija napadne Ukrajinu. Riječi "masivno" i "razorno" ponavljale su se do beskraja, kao da se radi o dogovorenom scenariju.

No, ovo 'Potemkinovo jedinstvo', kako se navodi, vjerojatno neće poremetiti računicu Kremlja. Zapad ne može aktivirati ozbiljne mjere jer riskira asimetrični odgovor - lakšu varijantu 'zajamčenog uzajamnog uništenja' (MAD) iz Hladnog rata. Već je posve jasno da je Europa 'zarobljenica' ruskog plina i da se ne usuđuje izbaciti Rusiju iz SWIFT sustava međunarodnih plaćanja jer bi pretrpjela neposredniju krizu od same Rusije. S druge strane, stvar je manje jasna gledana iz kuta tehnologije.

Washington tvrdi da ima ubojito oružje kojim može izbjeći rizik 'povratnog udara' i koje će navesti Putina da oklijeva - prijeti da će Rusima onemogućiti pristup globalnom tržištu za poluvodičke čipove. Radi se o modernom ekvivalentu naftnog embarga iz 20. stoljeća, budući da su čipovi 'pogonsko gorivo' elektroničke ekonomije. To bi postupno gušilo napredne ruske industrije i u teoriji bi svelo Putinov režim na zakržljalog tehnološkog patuljka.

Opasna igra

No, i to je opasna igra. Putin ima načina da prekine opskrbu ključnim mineralima i plinovima potrebnim za održavanje lanca opskrbe Zapada za proizvodnju poluvodičkih čipova, povećavajući time svoju prednost usred svjetske krize nestašice čipova.

Nadalje, mogao bi sputavati zrakoplovnu industriju i industriju naoružanja u SAD-u i Europi ograničavajući opskrbu titanom, paladijem i drugim metalima.

Da je kontrolirao Ukrajinu, njegova kontrola nad ključnim strateškim mineralima bila bi još dominantnija, omogućavajući mu moć sličnu onoj OPEC-ovog naftnog energetskog stiska iz 1973. godine. Kremlj bi mogao pokrenuti 'inflacijski šok' jednake snage poput prve naftne krize, s tome pripadajućom recesijom.

Bijela kuća se sporo budila u pogledu sposobnosti Rusije za protuudar. Nije, naime, upozorila američke proizvođače i tvrtke korisnike poluvodiča o riziku, sve dok tvrtka Technet nije otkrila razmjere američke ovisnosti o ruskoj opskrbi plinom C4F6, neonom, paladijem i skandijem.

Oko 90 posto svjetske ponude neona, koji se koristi kao laserski plin za litografiju (plošni tisak) čipova, dolazi iz Rusije i Ukrajine. Dvije trećine neona za globalno tržište pročišćava jedna tvrtka u Odesi. Postoje i neki drugi dugoročni izvori neona u Africi, no to je nebitno na kratke staze.

Technet je upozorio da se ruski plin C4F6 koristi u proizvodnji logičkih komponenti, paladij se koristi za senzore, pozlaćivanje materijala i računalnu memoriju (MRAM). Najveći svjetski proizvođač titanija je VSMPO-AVISMA, koja se nalazi u 'Dolini titanija' u Zapadnom Sibiru.

Državni konglomerat

U vlasništvu je Rosteca, državnog konglomerata pod kontrolom Sergeja Čemezova, bivšeg operativca KGB-a, koji je služio s Putinom u Istočnoj Njemačkoj. Rusija i Ukrajina zajedno čine 30 posto globalne ponude titanija, no to manjkavo izražava njihovu dominaciju nad proizvodnim lancem.

VSMPO-AVISMA isporučuje 35 komponenti od titanija za Boeing, uglavnom za modele zrakoplova 737, 767, 777 i 787. Koristi se u motorima i brojnim drugim dijelovima aviona, a cijenjen je zbog otpornosti na toplinu i koroziju te omjera težine i čvrstoće, odnosno vrlo je lagan, a iznimno čvrst.

Američki ured za industriju i sigurnost objavio je prošlog listopada izvješće u kojem upozoravaju da VSMPO-AVISMA isporučuje titanijsku spužvu kupcima u SAD-u po "umjetno sniženim" cijenama, uz rusku državnu potporu, što tvrtki omogućuje da preuzme "značajan udio u poslovanju Boeinga". To je trebao biti 'crveni alarm'. Tjednima kasnije, Boeing se obvezao na još dublje odnose s tvrtkom.

Zapravo, Rusija je činila upravio ono što je činila Kina ranije s rijetkim metalima - 'zaključavanje' tržišta prodajom ispod cijene te uništavanje zapadnog lanca opskrbe. U izvješću se navodi da je Rusija sve sposobnija koristiti ovu dominaciju "kao alat geopolitičke moći".

Ured za industriju i sigurnost je upozorio da u SAD-u postoji još samo jedno zastarjelo postrojenje koje je sposobno proizvoditi titanijsku spužvu u velikim količinama te da više nema rezerve titanija u zalihama nacionalne obrane.

Stoga se oslanjaju na opskrbu od subjekta koji kontrolira "nedobronamjerna država" u izradi američkih borbenih zrakoplova, raketa, projektila, podmornica, helikoptera, satelita i naprednog oružja. U izvješću se poziva na hitne mjere za obnovu domaće proizvodnje i stjecanje strateških rezervi.

Europski proizvođač zrakoplova Airbus je još ranjiviji - polovicu njegovih potreba za titanijskim spužvama osigurava Rusija. Britanska zrakoplovna industrija ovisi o ruskoj opskrbi. VSMPO-AVISMA posluje u blizini Birminghama, proizvodi komercijalne legure za zrakoplovstvo, medicinsku tehnologiju i vojsku.

Vladimir Putin zna da je 'prag boli' na Zapadu nizak nakon fijaska američkih sankcija protiv proizvođača aluminija Rusala 2018. godine. Američko ministarstvo financija smatralo je da je aluminij zamjenjiva roba i da prekid isporuka Rusala ne bi bila previše važna stvar.

Gorka lekcija

Naučili su gorku lekciju o tržišnoj stvarnosti - globalne cijene glinice za proizvodnju aluminija su se udvostručile, lanac opskrbe blokiran, a kolateralne štete bilo je posvuda.

Birokracija nije razumjela strog proces certificiranja u industriji. No, poanta je dublja - Rusiju se ne može ugušiti jer je sustavno u samom središtu svjetske ekonomije. Također, Washington ne može samo tako odbacivati ruske poluvodičke čipove na duge staze. Ta zemlja ima svoje domaće tvrtke za proizvodnju čipova, koje predvode Baikal i Micron.

Oni mogu izraditi čipove srednje klase do 28 nanometara, prikladne za mobilne telefone i slične uređaje. Te bi tvrtke nesumnjivo mogle podići igru na višu razinu kada bi to bio glavni nacionalni prioritet. No, Rusija ne može proizvoditi pločice od 5 i 7 nanometara, potrebne za 5G mobilne uređaje, umjetnu inteligenciju ili CPU i GPU tehnologiju. SAD kontrolira globalni sustav naprednih čipova i mogao bi spriječiti tajvanski TSMC ili korejski Samsung da opskrbljuju Rusiju. To bi s vremenom nanijelo štete.

Opskrbni lanac poluvodiča je poznat kao složen i prepun posrednika. "Bilo bi raznih rješenja - Rusija ne bi mogla dobiti najnovije, vrhunske stvari, ali mogla bi se snaći sa čipovima srednje razine za većinu svog oružja", rekao je James Lewis, direktor tehnologije u Washingtonskom Centru za strateške i međunarodne studije.

"Uvijek se mogu osloniti na Kineze i to bi 'razvodnilo' sankcije. Ali za Rusiju to ne bi bilo lako jer se ne možete jednostavno samo tako prebaciti na nešto drugo. Sve se mora redizajnirati da bi se mogli koristiti kineski čipovi, a oni ni nisu najbolji. To bi ih vratilo dvije ili tri godine unatrag", rekao je Lewis.

Drugačiji svijet

Kineske tvrtke nisu baš bile voljne kršiti američke sankcije nakon aneksije Krima 2014. No, danas je svijet drugačiji. Kineski predsjednik Xi Jinping je zabranio poštivanje američkih međunarodnih sankcija.

Čak i ako je strateški dogovor između Rusije i Kine na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu precijenjen, Xi je zacijelo dao Putinu svojevrsno "zeleno svjetlo" za Ukrajinu. Inače Rusija ne bi povukla većinu svojih vojnih snaga s Dalekog istoka kako bi vodila rat na Zapadu, ostavljajući kinesku granicu izloženom.

Nakon što se pregleda lepeza zapadnih sankcija, postaje jasno da ekonomsko zastrašivanje ne djeluje, bilo zato što su mjere blaže nego što se čini ili zato što ih rizik ruske odmazde čini neupotrebljivim. Konferencija u Munchenu bila je trodnevno zamagljivanje te činjenice, ritual kolektivnog poricanja, pretvaranje da je sve manje od oružja za Ukrajinu zapravo važno.

Mjesto održavanja konferencije, Munchen, bilo je sasvim prikladno. Sudbina ukrajinskog naroda ne razlikuje se toliko od priče o Česima u septembru 1938. godine, zaključuje "Telegraph".