Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović u razgovoru za Anadolu Agency (AA) istakao je da oni koji blokiraju rad državnih institucija mogu samo da nanesu sebi štetu. Naglasio je da je entitet Republika Srpska dio Bosne i Hercegovine i da će tako zauvijek ostati.
Dejtonski sporazum nije švedski stol
Predstavnici iz bh. entiteta Republika Srpska otpočeli su blokadu rada institucija BiH. Koje korake očekujete da poduzme prvenstveno novi visoki predstavnik Christian Schmidt kako bi se osigurao njihov nesmetani rad od septembra, odnosno nakon kolektivnih godišnjih odmora? Ko je zapravo sada na potezu u ovakvoj situaciji u kojoj su se našle institucije BiH?
Koje će korake poduzeti visoki predstavnik ne znam, ali znam šta je njegova obaveza. Dakle, obaveza visokog predstavnika je da osigura sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u cijelosti, da pomogne institucijama BiH da normalno funkcionišu. Sada smo u situaciji jedne opće blokade koja dolazi od političkih predstavnika iz bh. entiteta Republika Srpska koja je protivdejtonska aktivnost i zaista je vrijeme da visoki predstavnik poduzme određene radnje kako bi pomogao BiH, kako to stoji u samom Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Funkcionisanje institucija države BiH je osnovna obaveza po Dejtonskom mirovnom sporazumu. Mnogo puta sam do sada kazao da Dejtonski mirovni sporazum nije švedski stol, da sa njega uzimate ono što vam se sviđa, a ne uzimate ono što vam se ne sviđa. On se mora provoditi u cijelosti. Oni koji blokiraju rad državnih institucija moraju znati da u tome nikada neće uspjeti. Mogu samo da nanesu sebi štetu i da nanesu štetu entitetima za koje tvrde da ih predstavljaju, u ovom slučaju entiteta RS.
Koliko je zapravo u ovom slučaju moralno blokirati rad institucija BiH, a od njih primati plaću, naknade i privilegije?
Naravno da je nemoralno. Ne možemo nikako drugačije to kvalificirati, a osim što je nemoralno, to je i protivno Dejtonskom mirovnom sporazumu, protivno Ustavu BiH. Nažalost, u našem sistemu nisu izgrađeni mehanizmi političke odgovornosti, ne postoje propisane sankcije za ovakvo ponašanje. I mislim da u narednom periodu visoki predstavnik u BiH treba da pomogne BiH da izgradi vlastite mehanizme političke odgovornosti koji bi bili odgovor na ovakvu situaciju. Moraju se uspostaviti mehanizmi političke odgovornosti u BiH. Ne mogu zastupnici reći nećemo da dođemo na sjednicu Parlamenta i onda uredno na kraju mjeseca primiti platu. To treba da bude početak jednog sistema mjera koje moraju biti usvojene u BiH, da to osjete na platama. Sistem koji mi imamo praktično njima omogućava da budu vrlo komotni, dakle sistem koji nema u sebi izgrađene mehanizme političke odgovornosti, počev od odbijanja plata, dnevnica do smjene. Imaš obavezu da radiš, ako nećeš da radiš, onda ne možeš da budeš na tom mjestu, a prije toga nećeš primati platu.
Koji bi bio prvi korak da se nešto poduzme kako bi se riješila ova situacija?
Mislim da, prije svega, treba osigurati da institucije funkcionišu. Postoje načini. Visoki predstavnik ima ovlaštenja po Dejtonskom mirovnom sporazumu. Bonska ovlaštenja su ustvari dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, nešto što je prihvaćeno i rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Znam da se nerado poseže za njima, ali bolje posegnuti i za njima nego držati BiH u blokadi. Nadam se da će nakon godišnjih odmora institucije BiH, uz pomoć i visokog predstavnika, a i konačnog shvatanja od strane ovih koji opstruiraju da im to ništa dobro ne može donijeti, početi normalno da funkcionišu.
Ako se blokada rada institucija BiH nastavi, bojite li se da će u septembru nastati potpuna blokada funkcionisanja s obzirom na to da budžet institucija BiH nije usvojen, a da odluka o privremenom finansiranju ističe krajem septembra?
Ako ne bi bilo nikakve akcije od strane visokog predstavnika, ako bi politički predstavnici iz RS-a ustrajali na tome, onda ta vrsta realne opasnosti postoji jer BiH nema usvojen budžet, ona danas funkcioniše na bazi odluke o privremenom finansiranju. To bi tek onda bio veliki problem. Nadam se da do toga neće doći.
Teško krivično djelo
Visoki predstavnik Valentin Inzko donio je izmjene odredbi Krivičnog zakona BiH uvodeći odredbe o zabrani negiranja genocida u BiH. Kako sprovesti te odredbe? Imamo iz RS-a nezadovoljstvo u vezi s ovim izmjenama. Na koji način implementirati sve to?
Zakon se mora primijeniti. Prije svega, želim da kažem da je samo donošenje zakona već polučilo određene rezultate. Dakle, zakon ima svoju preventivnu i represivnu stranu ili svrhu. Već je evidentno manje slučajeva negiranja genocida, vrijeđanja žrtava i tako dalje, to se vidi, to je potpuno jasna stvar, a prema onima koji budu kršili zakon, koji budu negirali genocid, institucije BiH koje su Ustavom i zakonom ovlaštene moraju raditi svoj posao. Vaše pitanje se odnosi na jednu vrlo opasnu pretpostavljenu situaciju, a postavili ste ga zato što se čuli određene najave koje dolaze iz entiteta RS. Ako se neko odluči da suprotstavi entitetsku policiju državnim agencijama u izvršenju njihovog posla i njihovih kompetencija i njihove nadležnosti, onda će tek učiniti jedno veoma teško krivično djelo i tada počinje jedna spirala krivičnih djela u kojima će se naći svi oni koji se budu ponašali na način na koji ih poziva svojim izjavama vodstvo bh. entiteta Republika Srpska. Ne trebaju ni po koju cijenu da to rade, moraju poštovati zakon, jer to bi tek onda bilo jedno teško krivično djelo zaprijećeno vrlo teškim kaznama i sasvim sigurno to bi bilo, ustvari, rušenje ustavnog poretka BiH, a za ta krivična djela uvijek su propisane vrlo stroge kazne.
Kako komentarišete usvojene odredbe prema kojima će onaj koji bude "ružno" govorio o RS-u biti zakonski gonjen?
To je pokušaj odgovora Narodne skupštine RS na odluku visokog predstavnika kojom je donesen zakon o zabrani negiranja genocida. Taj zakon ustvari traži da se poštuju odluke Haškog krivičnog tribunala, Međunarodnog suda pravde, odluke Suda BiH da se žrtve ne vrijeđaju, da se ne dira u njihovo dostojanstvo, da im se odaje poštovanje, pijetet, i to je jedan potpuno normalan i logičan zakon koji je na tragu civilizacijskih postignuća. Mnoge države u svijetu imaju takve zakone. Narodna skupština RS je krenula potpuno obrnutim putem. Dakle, mogli bismo kazati da se Inzkovim zakonom ustvari zabranjuje laž i to je nešto što je na tragu civilizacijskih postignuća. Ovaj zakon, koji je došao od strane Narodne skupštine RS, on je neustavan. Postoje dva zakona, jedan koji ne priznaje zakone visokog predstavnika, što je apsolutno neustavno i to ne može izdržati nikakvu kritiku, a kamoli ozbiljnu kritiku pred bilo kojom ozbiljnom pravosudnom instancom. To sasvim sigurno neće proći na Ustavnom sudu BiH, to će biti srušeno, to će biti oboreno. Drugi zakon je zakon koji zabranjuje da se govori istina, da se govori ono što su utvrdile presude Međunarodnog suda pravde, Haškog krivičnog tribunala, na neki način, uvodi se neka vrsta verbalnog delikta i to su dvije potpuno različite stvari. Tako da i taj zakon sasvim sigurno neće izdržati test ustavnosti na Ustavnom sudu BiH.
Kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona i opći izbori 2022. godine, kako će to izgledati, na koji način će se sprovesti i da li će doći do bojkota?
Mislim da će izbori biti održani, da bojkota neće biti, bez obzira na ishod razgovora oko izmjena Izbornog zakona. Naša je obaveza da izmijenimo Izborni zakon, da ga uskladimo sa odlukama Evropskog suda za ljudska prava. Prije toga, naravno, moramo promijeniti Ustav BiH i naša je obaveza da poboljšamo svoj izborni proces, kako bi ga učinili što kredibilnijim kako bi se legitimna volja građana što vjernije iskazala kroz izborni rezultat. Jednostavno kazano, da se spriječe sve moguće manipulacije u izbornom procesu. To su obaveze koje ima BiH i nadam se da ćemo mi to uraditi do vremena kada se raspišu izbori, a to je maj iduće godine. Ukoliko se to ne dogodi, izbori će opet biti održani, nema nikakvog razloga za bilo kakve bojkote, blokade, tako da ne vjerujem će se bilo ko usuditi da, prije svega, sprečava državu da održi izbore, a ne vjerujem ni da će se bilo koja politička stranka sama odlučiti na neku vrstu bojkota, jer joj taj bojkot ništa ne donosi. To je jedna vrsta pritiska kako bismo ovdje u BiH podlegli nekim zahtjevima koji jednostavno nisu prihvatljivi i koji nisu u duhu odluka Evropskog suda za ljudska prava.
Stupio je na snagu Sporazum o slobodnoj trgovini između Turske i BiH. Kako će on uticati na obim trgovine?
Vrlo pozitivno, zato što je Republika Turska Bosni i Hercegovini tim sporazumom dala povlastice koje nije dala praktično nijednoj drugoj državi na svijetu. Mi to treba da iskoristimo. Naš je cilj da robnu razmjenu dignemo, na godišnjem nivou, na milijardu dolara. Nije to nedostižan cilj. Danas je ona nekih 700-750 miliona dolara i moguće je to uraditi i u prvoj godini primjene Sporazuma. Nastojimo da se ekonomska saradnja BiH i Turske intenzivira, tako što će se maksimalno koristiti odredbe ovog sporazuma.
Smatrate li da BiH dovoljno koristi ove povlastice?
Mislim da ne koristi i da sada, budući da je početak ovog Sporazuma u pitanju, treba iskoristiti sve ovo što imamo novim sporazumom.
Treba nam regionalna saradnja
"Mini Šengen", koliko je realan, koliko se može realizovati i na koji način te kako ocjenjujete cijelu tu ideju?
Nama treba regionalna saradnja i tu nema nikakve dileme. U okviru našeg evropskog puta BiH je potrebna regionalna saradnja, regionalno tržište, zelena agenda između svih šest država Zapadnog Balkana. I što se BiH tiče, ta svar je riješena. BiH je pristupila tom procesu regionalnog tržišta na Samitu u Sofiji pod okriljem Evropske unije 10. novembra prošle godine. I to sada treba da se implementira, kako u političkom smislu, za šta je zadužen Centar za regionalnu saradnju ovdje u Sarajevu, tako i u ekonomskom smislu, za šta je zadužena CEFTA u Briselu. To je sve urađeno u okviru Berlinskog procesa. Interes je i BiH da se režim kretanja robe, ljudi, kapitala i usluga, između ovih država dovede na jedan optimalan nivo, nivo koji će najmanje opterećivati i ljude i privredne subjekte u poslovanju, sa što manje barijera, zapreka, što bržim protokom i tako dalje. Unatoč tome što je BiH tome pristupila, pristupila je i Crna Gora, Kosovo, Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija 10. novembra u Sofiji, mi ovih dana imamo neka nova zagovaranja regionalne saradnje koje nazivaju 'Otvoreni Balkan' koji je po svome sadržaju ustvari ono što je BiH prihvatila 10. novembra u Sofiji. I sve druge države Zapadnog Balkana. Sad se postavlja pitanje: Zašto to rade ove tri države, zašto prave neku novu platformu koja nije u okviru EU-a, a ne insistira se na implementaciji platforme i onoga što je dogovoreno pod okriljem EU-a, nečega što je na tragu regionalne saradnje u funkciji što bržeg evropskog puta svih država Zapadnog Balkana. Prema tome, što se tiče nas u BiH, mi smo tu stvar riješili 10. novembra u Sofiji.
Generalno, visoki zvaničnici iz svih država regije konstantno govore o regionalnoj saradnji i njenom značaju, a ne vidimo baš neke velike pomake.
Imamo potpisan sporazum u Sofiji, ponavljam, prošle godine u novembru mjesecu, treba ga implementirati. On je sasvim dovoljan okvir za sve ovo što govore i akteri ove nove inicijative koja se zove 'Otvoreni Balkan', ranije 'Mini Šengen'. To treba da se implementira, što se BiH tiče, mi jesmo za to.
Kako ocjenjujete retoriku člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, prvenstveno kada govori o otcjepljenju entiteta? Radi li se o njegovoj stvarnoj namjeri ili je iza toga nešto drugo?
Mi nikada ne potcjenjujemo izjave koje dolaze od gospodina Dodika, ne ulazeći uopšte u stvarno izvorište tih namjera. Sasvim je sigurno da u podlozi tih izjava stoji i ova namjera za otcjepljenje bh. entiteta Republika Srpska, ali stoje i politikanski razlozi, da se ubere neki jeftin politički poen. I zato uvijek reagiramo na te izjave, vrlo ozbiljno reagiramo, šaljući poruke da je to jednostavno nemoguće. Republika Srpska, mnogo puta sam to do sada kazao, nije samo entitet srpskog naroda, nego i bošnjačkog i hrvatskog i svih ostalih naroda koji žive u tom entitetu. Ona je dio BiH i zauvijek će ostati dio BiH. Dejtonski mirovni sporazum predstavlja neku vrstu ravnoteže i nije moguće razbijati državu BiH, a ići putem samostalnosti entiteta RS, jer onda je to sasvim sigurno put u nestanak tog entiteta, jer BiH će i poslije Dejtona nastaviti da postoji, zato što je postojala i prije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nanose sebi štetu, izazivaju bespotrebne tenzije i na kraju ako se odluče na to, ugroziće sasvim sigurno mir i stabilnost i u BiH i u regionu, rekao bih i u Evropi i u svijetu. Ne bih nikom od njih savjetovao da idu tim putem, jer BiH će se braniti, ona je branjena i onda kada je bila u mnogo težoj situaciji, kada su oni koji su atakovali na BiH bili u mnogo boljoj situaciji. Danas je BiH u mnogo boljoj situaciji nego što je bila devedesetih godina, a te retrogradne politike, njihovi nosioci su u mnogo lošijoj situaciji nego što su bili devedesetih godina.
