Mileva Marić Einstein, rođena 19. decembra 1875. u Titelu, ostavila je trag u historiji nauke kao prva supruga Alberta Einsteina i iznimno nadarena fizičarka. Iako ju mnogi pamte prvenstveno po njenoj vezi s poznatim fizičarom, sve više dokaza upućuje na njen značajan doprinos teoriji relativnosti i drugim ključnim naučnim radovima, poput istraživanja Braunovog gibanja i fotoelektričnog efekta.
Prošlo je gotovo 150 godina od njenog rođenja, a tek se sada počinje dublje istraživati njena uloga u razvoju moderne fizike. Nedavno je država Srbija za više od pola miliona eura otkupila seriju od 53 ljubavna pisma Alberta Einsteina upućena Milevi, kao i deset pisama koje je ona njemu pisala. Ova pisma, prodana na aukciji u londonskom "Christie'su", otkrivaju intrigantne detalje o njihovoj saradnji, odnosu i zajedničkom radu.
Rani život i obrazovanje
Mileva Marić bila je najstarije dijete Miloša Marića i Marije Ružić. Od malih je nogu pokazivala izuzetnu nadarenost za matematiku i fiziku. Uprkos fizičkom hendikepu – urođenom iščašenju kuka – Mileva je ostvarivala vrhunske rezultate u školi. Osnovnu školu završila je u Rumi, a školovanje nastavila u Novom Sadu, Šapcu i Zagrebu.
Kako Austrougarska tada nije omogućavala ženama visoko obrazovanje, Mileva se 1894. preselila u Zürich, gdje su žene imale pravo studiranja. Upisala je medicinu, ali se ubrzo prebacila na matematiku i fiziku na Državnoj politehničkoj školi. Bila je tek peta žena kojoj je to bilo omogućeno. Tokom studija, upoznala je Alberta Einsteina, tada tri godine mlađeg kolegu, s kojim je često zajedno radila zadatke i svirala – ona klavir, a on violinu.
Ljubav, rad i život s Einsteinom
Mileva i Albert postali su nerazdvojni partneri, kako u nauci, tako i u životu. Njihova veza bila je obilježena kreativnošću, ali i izazovima. Mileva je bila ključni saradnik u ranim Einsteinovim istraživanjima. Njihova pisma često spominju "naše teorije" i "naše radove", što upućuje na zajednički rad, iako to službena nauka nikada nije priznala.
Pauline Gagnon, naučnica iz CERN-a, smatra da Mileva nije dobila zasluženo priznanje zbog seksizma tog vremena. Dokaz tome je i činjenica da Mileva, iako briljantna studentica, nikada nije diplomirala, dijelom zbog trudnoće s Albertom.
Njihova je veza prolazila kroz brojne poteškoće. Iako su se 1903. godine vjenčali, brak je bio daleko od idiličnog. Albert je 1912. započeo aferu s rođakinjom Elzom Löwenthal, što je ubrzalo njihov razvod 1919. godine.
Život nakon razvoda
Nakon razvoda, Mileva se posvetila odgoju njihovih sinova, Hansa Alberta i Eduarda. S novcem koji je dobila od Einsteinove Nobelove nagrade osigurala je krov nad glavom, ali je velik dio sredstava utrošila na liječenje mlađeg sina Eduarda, koji je bolovao od šizofrenije.
Albert se preselio u SAD sa svojom drugom suprugom Elzom, dok je Mileva ostala u Zürichu, boreći se s vlastitim zdravljem i brigom za sina. Preminula je 4. augusta 948. godine, a pokopana je na groblju Nordheim u Zürichu.
Milevina ostavština
Mileva Marić nije zaboravljena. Njena kuća u Rumi je obnovljena, a u Titelu se planira otvoriti spomen-soba. Njezina bista krasi škole i univerzitete u Srbiji, dok se nagrada "Mileva Marić" dodjeljuje najboljim studentima matematike na Univerzitetu u Novom Sadu.
Godine 2018. BBC ju je uvrstio među 100 žena koje su bile daleko značajnije nego što im je to historija priznala. Milevine riječi, zapisane u pismu prijatelju, najbolje sumiraju njezin život:
"Jedni dobiju biser, a drugi školjku."
Mileva Marić ostaje simbol borbe za žensku ravnopravnost i naučnu istinu, čije naslijeđe tek treba u potpunosti rasvijetliti.
