Danas je puno jednostavnije onesposobiti neprijatelja jednim cyber napadom nego poslati na njega 500 tenkova ili 100 aviona, priča stručnjak za informacijsku sigurnost kad smo ga pitali što je to cyber ratovanje.
Cyber ratovanje ostavlja puno manje tragova, no s nimalo manjim posljedicama, prenosi 24sata.hr.
Danas je tako cyber (računalno) ratovanje sastavni dio svakog rata, a istom svjedočimo i kontinuiranim cyber napadima na Ukrajinu. Strani mediji u srijedu su izvijestili kako je Ukrajinu pogodilo još cyber napada, pri čemu se ukrajinski ministar digitalne transformacije Mykhaylo Fedorov također oglasio na Telegramu.
Nema šanse za odbranu
Onesposobljene su bankovne i vojne web stranice, a sličan cyber napad dogodio se i u januaru, za što su Ukrajinci okrivili Rusiju.
"Ruski hakeri u svjetskom su vrhu po samoj vještini i znanju. Ukrajina nema šanse ni za kakvu odbranu, jedino joj preostaje da se potpuno isključi od tehnološkog svijeta. Cyber ratovanje je jeftinije, brže i efektivnije", priča sugovornik, dodajući kako se DDOS napadi, koje je spomenuo Fedorov, mogu izvesti u 10 minuta, te da se isti zapravo ne bi trebali smatrati cyber napadima jer se, kako kaže, radi o "igricama".
"DDOS napadi šalju ogromne količine upita na server web stranice, zbog čega ona postaje nedostupna, što onemogućava korisniku da pristupi tom servisu tokom trajanja napada.
Tako nešto vam znaju napraviti i djeca, s dobrim alatom to se napravi i u minuti", osvrnuo se naš sugovornik o DDOS napadima, ali i nedavnom napadu na A1, gdje je maloljetnik uzeo podatke koji su praktički javno dostupni.
Kako kaže, prije ikakvog punokrvnog cyber napada, najvažnije je utvrditi koji je cilj jednog takvog napada.
"Najvažnije je odrediti što se cyber napadom želi postići. Ako mu je cilj onesposobiti komunikaciju, to se može napraviti puno brže nego da vam je cilj recimo ući u neprijateljsku bazu podataka i kopati po njoj što vam treba", objašnjava ovaj stručnjak za informacijsku sigurnost, koji vjeruje kako Rusija o Ukrajini već ima sve informacije koje joj trebaju.
"Mislim da Rusija nema što više ukrasti od Ukrajine a da već to ne posjeduje putem drugih obavještajnih kanala. Znamo da Rusija prednjači sa svojom obavještajnom službom i drugim partnerima, tako da ako je išta trebala uzeti od Ukrajine, to je vjerojatno bilo na razini onog maloljetnika koji je provalio u A1. Ja naravno ne znam što bi Ukrajina mogla imati a da Rusiji treba, no vjerujem da sve to Rusija već zna", objašnjava.
Na pitanje može li se Ukrajina ikako obraniti od cyber napada, sagovornik odgovara s nevjericom.
Potpuno se isključiti
"Mogu se odbraniti samo ako se potpuno isključe iz tehnološkog svijeta. Većina cyber napada nikad se ni ne otkrije, jer dok se završi digitalna forenzika, već dođe do novih napada.
Moguće je da Rusi i dalje prate ukrajinske sisteme poput minstarstva odbrane, ali ne zbog toga što radi Ukrajina, već da vide tko je Ukrajini partner i tko joj pomaže. Dakle, zapravo im je cilj doći do informacija treće strane preko Ukrajine", uvjeren je on.
Iako je odbrana od cyber napada teška, neki trikovi ipak mogu pomoći u ublažavanju posljedica.
"Imate nešto što se zove Honey Pot, iliti lažni sistem koji se koristi kao mamac za hakere, gdje haker misli da je hakirao primjerice NASA-u, a zapravo je cijelo vrijeme čačkao po nekoj lažnoj bazi podataka.
Podmetanje lažnih informacija česta je praksa s novijom tehnologijom u cyber ratovanju, a može se koristiti i ofanzivno i defanzivno", nastavlja sagovornik o beskonačnim mogućnostima cyber ratovanja, a čiji su trikovi inspiraciju pronašli i u Drugom svjetskom ratu.
"Imamo primjere iz Drugog svjetskog rata dok nije bilo ovakve tehnologije, gdje su vojnici bezveze napravili neke papire, izmislili lažne mape i nacrte koje su zatim namjerno bacili na nekom bojištu, a koje bi onda pokupila neprijateljska vojska misleći da je na tragu nečeg ekskluzivnog.
Na taj način bi se neprijatelju skrenula pozornost i odvukla putanja, a vidimo da se slični primjeri, poput navedenog Honey Pota, koriste i danas", objašnjava sagovornik.
