Dirigent, kompozitor i profesor Emir Nuhanović godinu 2024. pamtit će po lijepim događajima. Čovjek koji je zaslužan za spektakle ozbiljne muzike u Sarajevu i kojem širom vrata otvaraju u inozemstvu u intervju za Raport govorio je o urađenom, onome što planira, ali i o nepravdi, kulturi, sposobnim i nesposobnim… Maestro je bio veoma otvoren i direktan.
Jako je pogrešno...
Još malo smo u 2024. Kakva je godina bila za Vas?
Za mene je 2024. godina bila jako uspješna. Nekoliko koncerata u Bugarskoj, Rumuniji, Francuskoj…Komponiranje i snimanje Novog bolera, dijelova za projekt za narednu 2025. godinu - za jednu značajnu godišnjicu. Koncert sa mojim kolegom Ericom Bretonom u Sarajevu, nekoliko značajnih koncerata u orkestru Sarajevske filharmonije i vrhunac u ovoj godini Mozartov Requiem sa Bugarskom Državnom operom i baletom u Skenderiji.
Vi ste pokazali da ozbiljna muzika nije zabava za uski krug publike. U čemu je tajna, jer za Vaše projekte se traži karta više.
Jako je pogrešno da neke kolege više ispunjavaju sebi želje sa programima, već što misle o publici. Mi umjetnici treba da budemo uz sve naše građane, a posebno uz mlade. Njima trebamo da prenosimo najviše vrijednosti umjetnosti. Obrazovanog čovjeka, čija je duša oplemenjena umjetnošću teško je povesti na krivi put. Zato se trebaju naći putevi kako umjetnost približiti običnom čovjeku, mladima… Brižljivo odabran repertoar, pomoćna sredstva kao što je svjetlo, scenografija, kostimografija i dobra promocija su garanti da ćete imati uvijek prepune dvorane.
Osrednjost je više na cijeni već izvrsnost
Veoma ste cijenjeni u inozemstvu. Je li tačno da su naši ljudi više cijenjeni vani nego kod kuće?
Ovo je grad i država u kojem čim nečija glava malo proviri iz sredine odmah imate one koji će da mu glavu skrate. Osrednjost je više na cijeni već izvrsnost. Posebno ne volim riječ-pojam skroman. Kad neko ni u čemu nema izvrsnosti, onda je on skroman i to je kao nešto dobro. Konkurenciju treba ukloniti kako bi ti prosječni, ti koji plate da tamo neko iz publike viče: „Bravooo“, a iz Sarajeva ne mogu mrdnuti. Ako i nekad odu slučajno van granica BiH to se desi jedanput ili dvaput i vrata im se zatvore, jer publika u inostranstvu prepoznaje umjetnike, a kritika je nemilosrdna. Zato sam sretan i ponosan da više nastupam vani već kod kuće.
Šta Vas pokreće da radite velike projekte?
Publika je moj pokretač i na velikim koncertima ništa ne znači da dovedete te svoje plaćene navijače i da viču: „Bravooo“. Sretan sam da moji koncerti privlače i mlade i stare. Zar čovjek da ne bude sretan kad iz malih ili udaljenih mjesta publika dođe na koncert. Ili na posljednjem koncertu Requiem dođe publika iz sedam različitih država. Čast mi je bila da se za Requiem u Sarajevu čulo i u Istanbulu i da je bivša premijerka Turske Tansu Čiler došla poslije 30 godina posjetiti moj koncert i Sarajevo.
Gdje su ozbiljna muzika i kultura danas u BiH?
Najveći problem u umjetnosti u BiH, a posebno u muzičkoj umjetnosti je uopće nepostojanje kritike. Imamo dvije muzičke akademije (Sarajevo i Istočno Sarajevo), a 30 godina nemamo niti jednog muzičkog kritičara. Samo koliko je završenih muzikologa, a niko da se osudi da napiše jednu ozbiljnu kritiku. Imamo samo plaćene hvalospjeve prosječnosti.
Na Upravnom odboru Narodnog pozorišta Sarajevo iznio sam statistički podatak da je Bugarska državna opera i balet iz Stare Zagore u godini dana imala 138 opera, opereta, baleta i koncerata u jednoj godini i poredio taj podatak sa statistikom NPS… A Stara Zagora je tri puta manji grad od Sarajeva. I budžeti ovih ustanova su isti. Nešto tu ne štima. Ali, za svaku pohvalu je projekt Ministarstva kulture i sporta KS i Turističke zajednica KS - Kultura na ulice. Ideja je odlična, samo se trebaju postaviti još veći umjetnički zahtjevi. Kao primjer da jedan čovjek može donijeti pozitivne promjene u instituciju kulture ističem primjer Vedrana Tucea, koji je za kratko vrijeme ponovno vratio sjaj Sarajevskoj filharmoniji. Sarajevska filharmonija je u posljednjoj godini imala dva vrhunska svjetska umjetnika Riccarda Mutia i Zubina Mehtu koji su bili sa Sarajevskom filharmonijom dok sam i ja bio na njenom čelu. Ovakve svjetske veličine nije dovela u BiH niti jedna druga institucija kulture. Dakle, ako se hoće i ako se zna, onda se to i može. Očigledno je da neke institucije kulture vode osobe koje niti znaju niti hoće. Gostovanja potvrđuju moje navode. Filharmonija u maju 2025. godine poslije 20 godina gostuje sa nekoliko koncerata u Americi.
Burno reagujem kad vidim nepravdu
Kako se nosite s nepravdom?
Ako je nepravda nanesena meni lično, ne osvrćem se i samo idem dalje. Čak me i stimuliše da radim bolje i više. A burno reagujem kad vidim nepravdu da je nekome drugome nanesena.
Šta pripremate za 2025. godinu?
Za 2025.godinu spremam koncert "Tri soprana" i s tim mislim da završavam ovakve velike projekte u Sarajevu. Ali sa akademikom prof.dr. Esadom Durakovićem, koji je napisao libreto, već neko vrijeme radim na jednom veličanstvenom djelu: "Šeherzada iz 1001 noći". To će biti jedan internacionalni projekt sa internacionalnim ansamblima i internacionalnim solistima. Naravno, radimo ovo za inostrano tržište, a možda se nekad izvede i u BiH.
