Mladić Vjačeslav Jalov iz Ukrajine planirao je završiti srednju školu i fakultet te postati doktor. No planovi su stali 24. februara, kad je Rusija napala njegovu zemlju.
Rusi su 18-godišnjem Vjačeslavu ubili majku Marinu. Nakon njezine smrti posvojio je svoje četvero braće kako ih država ne bi razdvojila.
"Majka i ja smo se vraćali kući iz trgovine. Odjednom sam čuo eksploziju. Pa još jednu. Ta druga je bila puno gora. Oglušio sam i nisam ništa vidio. Nakon nekoliko trenutaka ugledao sam majku kako leži na zemlji. Rekla mi je da je dobro. Već iduće sekunde je nije bilo. Okupili su se ljudi iz mjesta i pokušavali joj pomoći. Nadali smo se da ćemo je uspjeti oživjeti, ali nije imala šanse", ispričao je Vjačeslav.
Napad se dogodio u blizini njihove porodične kuće u regiji Donjeck, u kojoj su u tom trenutku bili 16-godišnji Timur, 11-godišnja Nikol, 10-godišnji Danijel i 8-godišnja Olivija. Oni su sve vidjeli.
"Dugo sam sjedio kraj majke. Nisam znao što da radim. Kad sam ušao u kuću, rekao sam im da mame više nema. Pitali su me možemo li što napraviti", prisjetio se Vjačeslav. Budući da su cijelo vrijeme oko njih padale granate, nisu uspjeli pokopati majku kako treba. Stavili su je u rupu iza kuće i pokopali je.
Uspio sam nakon nekoliko dana srediti karte za vlak do Lavova. Ondje su nas smjestili u hostel. Morao sam srediti papirologiju da ih mogu posvojiti, bilo me strah da nas ne razdvoje. Jednom kad sam to uspio, morao sam se pobrinuti za odjeću, knjige, upisati ih u škole... Ostali smo bez svega u ovom ratu i nemamo nikoga", kazao je Vjačeslav i zaključio:
"Samo im želim pružiti dobro djetinjstvo i nadam se da ću uspjeti. Braća i sestre već znaju što žele biti. Jedna želi biti advokat, druga sutkinja, brat bi radio u IT odjelu... A ja, ja još nisam odustao od svojih snova da postanem doktor. Vjerujem da je mama još s nama i da nam pomaže."
