Iako se od početka rata u Ukrajini postavio kao spona između Kijeva i Moskve, i postigao do sada najbolje razultate kada je riječ o posredovanju između sve zaraćene zemlje, turski lider Recep Tayyip Erdogan nedavnim potezom učvrstio je svoju poziciju ključnog igrača kada je riječ o odnosu istoka i zapada. Naime, Erdogan je pristao da njegova zemlja postane "gasno čvorište". Preko nje će ruski energenti stizati u Evropu. Što znači da nedavna sabotaža Sjevernog toka neće uticati na isporuke gasa. Kao i da Vladimir Putin turskom "sultanu" duguje uslugu.
Gasno čvorište u Turskoj
Ideja o gasnom čvorištu u Turskoj rodila se još pre nekoliko mjeseci. No, Vladimir Putin o njoj javno govorio tek nedavno, prilikom sastanka sa turskim kolegom Erdoganom.
Njih dvojica su se sreli na marginama samita u Kazahstanu. Iz Kremlja tada stiglo saopštenje – nije bilo riječi o Ukrajini, ali o drugoj bitnoj temi jeste.
Riječ je o stvaranju jedne vrste centra za ruske energente u Turskoj, koji bi potom, preko već postojećeg Turskog toka, mogli da budu isporučeni do evropskih zemalja. Prema riječima Vladimira Putina, Turska se u međuvremenu pokazala kao „najpouzdaniji put“. Zbog toga je Kremlj i došao na ideju da upravo toj zemlji povjeri važan zadatak.
„Turska se pokazala kao najpouzdaniji put za isporuke, čak i u Evropu. Mogli bismo da razmotrimo mogućnost stvaranja gasnog čvorišta u Turskoj za snabdijevanje drugim zemljama. Čvorište, koje bismo mogli zajedno da napravimo, bila bi i platforma ne samo za snabdijevanje, već i za određivanje cijene. Jer je to veoma važno pitanje – pitanje cijena. Danas su cijene visoke, lako bismo mogli da ih regulišemo na normalnom tržišnom nivou, bez ikakvih političkih prizvuka“, rekao je tada Putin.
Nije se dugo čekalo na odgovor Turske. Erdogan je samo sedmicu dana kasnije naložio svom parlamentu da krene u realizaciju plana.
„Sada Evropa razmišlja kako da sebi obezbijedi energiju u predstojećoj zimi. Mi, hvala Bogu, nemamo takav problem. Štaviše, na našem poslednjem sastanku sa gospodinom Putinom, dogovorili smo se o stvaranju gasnog čvorišta u Turskoj. Kako je i sam najavio, Evropa može da koristi ruski gas preko Turske“, rekao je Erdogan na sastanku svoje stranke u parlamentu.
Sabotaža Sjevernog toka
Iako je Putin vjerovatno dugo razmišljao o jačanju saradnje sa Turskom, udaljavajući se sve više od Evropske unije, njegovu konačnu odluku podstakla je i sabotaža gasovoda Sjeverni tok ranije ovog mjeseca.
Švedska i Danska prijavile su početkom oktobra curenje na Sjevernom toku 1 i Sjevernom toku 2. U početku nije bilo puno informacija, ali se odmah pojavila sumnja o sabotaži.
Gasovod je tada potpuno zatvoren, baltičke zemlje su najavile početak istrage, a Rusija i Amerika razmijenile optužbe. Kako je sada utvrdila istraga, najmanje 50 metara podvodnog gasovoda u Baltičkom moru, kojim se ruski gas doprema do Njemačke, uništeno je u eksploziji.
Danska policija vjeruje da su „snažne eksplozije“ napravile četiri rupe u tom Sjevernom toku 1, kao i u Sjevernom toku 2. Nalazi danske policije potvrdili su ono što su otkrile švedske vlasti koje takođe istražuju oštećenja na gasovodu.
„Istraga je potvrdila da je pričinjena velika šteta na gasovodima Sjeverni tok 1 i 2 u danskoj ekskluzivnoj ekonomskoj zoni“, navela je danska policija, a istragu sprovodi i Njemačka.
Za eksplozije, koje su od strane svih aktera ocijenjene kao sabotaža, niko još uvijek nije preuzeo odgovornost.
Sada, kada je saradnja sa turskom dogovorena, Rusija nema razloga da strahuje zbog Sjevernog toka, u koji je uložena ogromna količina novca. U međuvremenu, pojedine evropske zemlje, poput Njemačke, ostaju bez male količine ruskih energenata koje stižu u Evropu.
Recep Tayyip Erdogan dodatno jača svoju poziciju
Jeste Vladimir Putin dobio ono što je želio i pronašao način da energenti stižu u Evropu, ali je svoju poziciju dodatno ojačao upravo Recep Tayyip Erdogan.
Turski „sultan“ je i inače zbog geografske i strateške pozicije svoje zemlje u prednosti u svakom smislu. Njemu, za razliku od mnogih, ruski energenti nisu neophodni i njegove građane ne očekuje ledena zima.
Pored toga, pripadnost NATO savezu mu omogućava da koketira kako sa Rusijom, tako i sa Evropskom unijom, a da obje strane budu svjesne značaja njegove uloge „na međi“ istoka i zapada.
Neosporno je od početka rata u Ukrajini, Erdogan je uspio da ostvari najveći rezultat u posredovanju između dvije zaraćene zemlje. Jedne od ključnih tačaka u kojima je Turska odigrala bitnu ulogu su razmjena zarobljenika između Ukrajine i Rusije, kada su pripadnici bataljona Azov vraćeni u Kijev, a potom i dogovor o izvozu žitarica iz Ukrajine koje je Rusija blokirala.
Sada, Recep Tayyip Erdogan ima još jače karte u rukavu kada je riječ o igri između dvije vatre.
