Svijet

Evropa i SAD vode tajni rat protiv ruskih agenata, ali ne daju se. Metode su im sve sofisticiranije

tajni rat špijuni žena okrenuta leđima za kompujuterom

Hapšenje Arthura Ellera 21. januara - uglavnom temeljeno na dokazima koje je FBI prikupio tokom boravka osumnjičenika na Floridi - bila je posljednja operacija u tajnom ratu protiv ruskih obavještajnih službi. Tokom prošle godine, dok su zapadne vlade pojačavale isporuke oružja Ukrajini i ekonomske sankcije protiv Moskve, američke i evropske sigurnosne službe vodile su paralelnu, iako manje vidljivu kampanju za razbijanje ruskih špijunskih mreža. Bio je to pravi tajni rat.

Njemački slučaj, koji je također uključivao hapšenje visokog dužnosnika BND-a, tamošnje vanjske obavještajne službe, uslijedio je nakon skupljanja osumnjičenih ruskih operativaca u Nizozemskoj, Norveškoj, Švedskoj, Austriji, Poljskoj i Sloveniji.

Čak i nakon masovnog protjerivanja više od 400 osumnjičenih ruskih obavještajaca iz moskovskih ambasada širom kontinenta prošle godine, američki i evropski sigurnosni dužnosnici upozoravaju da Rusija zadržava značajne sposobnosti, ali ipak vjeruju da su njene špijunske agencije tijekom prošle godine pretrpjele veću štetu nego u bilo kojem trenutku od kraja Hladnog rata, ispričali su zapadni obavještajci The Washington Postu.

Rupe u koordinaciji

Rusija je nastojala nadoknaditi svoje gubitke snažnijim oslanjanjem na kibernetičku špijunažu. Moskva je također pokušala iskoristiti granične prijelaze i priljeve izbjeglica kako bi rasporedila nove špijune i popunila svoje oslabljene redove, ali oni su bili bez zaštite kada su se nalazili izvan ruskih ambasada, a nedostajalo im je i iskustvo. Možda i uslijed očaja, Moskva je pokušala poslati špijune koji su protjerani iz jedne evropske prijestonice natrag u drugu, očekujući rupe u koordinaciji diljem kontinentalne šare sigurnosnih službi.

"Nemamo iluzija da će Rusi nastaviti pokušavati obnoviti mreže u Evropi", rekao je Postu visoki zapadni sigurnosni dužnosnik koji je, kao i drugi, govorio pod uvjetom anonimnosti kako bi razgovarao o osjetljivim operacijama. Ispričao je da su njegova zemlja i druge podijelile identitete onih koje su protjerali s drugim članicama Evropske unije. Od tih ruskih pokušaja ponovnog uključivanja špijuna, nijedan za koji znamo nije bio uspješan.

Ali, njemački slučaj pojačao je zabrinutost jer je pokazao da je čak i usred represije nakon Ukrajine, Moskva dobivala povjerljive podatke iz jedne od najvećih europskih obavještajnih službi, njemačkog BND-a. Berlin je umanjivao štetu u razgovorima sa savezničkim službama, ali optužena krtica imala je pristup vrlo osjetljivim podacima. Mjesec dana prije Ellerova hapšenja u Münchenu, njemačke su vlasti također uhapsile Carstena Linkea (52), koji je bio zadužen za jedinicu odgovornu za unutrašnju sigurnost BND-a s pristupom ličnim dosjeima zaposlenika agencije. Prethodno je proveo godine radeći u velikoj ustanovi u Bavarskoj odgovornoj za tehničke operacije prikupljanja usmjerene na globalne informacijske mreže.

Povjerljivi dokumenti

Njemačka je prodor otkrila uz pomoć savezničke zapadne službe koju su dužnosnici BND-a odbili identificirati. U septembru je zajednička operacija otkrila da su ruske obavještajne agencije došle u posjed povjerljivih dokumenata BND-a. To je pokrenulo lov na krtice koji se brzo usredotočio na Linkea. Eller je pristao biti podvrgnut ispitivanju od strane agenata FBI-a i priznao da je povezan s BND-om. Pritom su se otkrili zapanjujući podaci poput toga da je nosio povjerljive BND-ove datoteke u Rusiju i vratio se s omotnicama za koje je vjerovao da sadrže velike svote gotovine za Linkea. Bio je u kontaktu sa službenicima iz FSB-a. Istražitelji su otkrili najmanje četiri uplate koje je Eller donio Linkeu, u ukupnom iznosu od oko 100.000 dolara.

Otkriveni su i ruski državljani, odnosno, špijuni koji su se željeli ubaciti u zapadne institucije. Vlasti u Nizozemskoj prošle su se godine suočile s putnikom koji je pokazao brazilski pasoš kad je stigao na aerodrom Schiphol u Amsterdamu, nakon što je prihvatio mjesto pripravnika na Međunarodnom krivičnom sudu.

U stvarnosti, on je bio ruski vojni ofocir po imenu Sergej Čerkasov. Njega je ruska vojno-obavještajna služba GRU, poslala u inozemstvo prije više od decenije, a pod lažnim identitetom. Rusija je negirala da je Čerkasov špijun, i tražila njegovo izručenje, tvrdeći da je on trgovac drogom.

Razrađena maska

U oktobru vlasti u Norveškoj uhapsile su Mihaila Mikušina, ruskog špijuna. On se predstavljao kao brazilski istraživač usredotočen na pitanja sigurnosti na Arktiku. Na univerzitetu u sjevernoj Norveškoj, dobio je akreditacije koje su mu omogućile pristup evropskim stručnjacima i dužnosnicima. Poput Čerkasova, Mikušin je bio ruski "ilegalac" koji je proveo godine u inozemstvu. Razvio jerazrađenu masku za svoj zadatak GRU-a, otkrili su Norvežani.

Tokom prošlog mjeseca i Litva je pretrpjela val online operacija usmjerenih na ukrajinske izbjeglice. Kampanja putem e-pošte uključivala je lažne poruke navodno iz ukrajinske ambasade. U njima se tvrdilo da Litva pomaže u pronalaženju vojno sposobnih muškaraca za slanje nazad u sukob. Sigurnosne službe Litve pripisale su napad neidentificiranom "ruskom cyber akteru".