šta sad?

Evropa otišla krajnje desno, a ljevica ubjedljivo pomela konkurenciju u Velikoj Britaniji. Kako?

Postoji mnogo razloga za ovaj porast populizma

Odluka Ujedinjenog Kraljevstva da Laburističkoj stranci lijevog centra da parlamentarnu većinu dolazi u isto vrijeme kada je Evropa uglavnom u rukama onoga što neki nazivaju desničarskim populističkim naletom.

Prošlomjesečni evropski izbori vidjeli su historijski broj poslanika iz partija tvrdog i krajnje desnice koji su izabrani u Evropski parlament. Rezultati su izazvali takav haos da je francuski predsjednik Emmanuel Macron raspisao vanredne parlamentarne izbore u svojoj zemlji, u čijem je prvom krugu prošle sedmice pobijedio krajnje desničarski Nacionalni skup, piše CNN.

Ove sedmice u Nizozemskoj je formirana vlada sastavljena od ličnosti krajnje desnice. Italiju predvodi najdesničarski lider od vladavine fašističkog ratnog vođe Benita Mussolinija. Ove izborne pobjede i izgledi populističkih desničara na vlasti više nisu iznenađenje u evropskim zemljama.

Postoji mnogo razloga za ovaj porast populizma, često jedinstvenih za pojedine zemlje. Ali općenito govoreći, brojne evropske zemlje pati od usporene ekonomije, visoke imigracije i viših cijena energije, dijelom zbog težnje za nultom emisijom ugljika. Populistički političari često okrivljuju Evropsku uniju za nacionalne nevolje i udiše kiseonik u sve euroskeptičniji nacionalni diskurs.

Pa zašto Britanija, jedina zemlja u kojoj je euroskepticizam doveo do referenduma o članstvu u EU, odbija ovaj trend?

Uprkos razmjerima pobjede laburista, iz rezultata je jasno da je britanska desnica daleko od mrtve. Konzervativna stranka, uprkos neosporno razočaravajućoj noći, trebalo bi da nadmaši očekivanja brojnih istraživanja javnog mnijenja tokom kampanje, od kojih su neka predviđala da će osvojiti manje od 100 mjesta – što bi bilo zaista epsko brisanje.

Još jedna stranka koja nadmašuje očekivanja anketa je populistička desničarska Reform UK, koju vodi dugogodišnja pošast konzervativaca, Nigel Farage, koji je ovih dana možda najpoznatiji po prijateljstvu s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Prije toga, bio je zaslužan što je omogućio Brexit nakon decenija kampanje protiv članstva Ujedinjenog Kraljevstva u EU.

Lider Laburističke partije Keir Starmer stiže u svoj izborni borbeni autobus na predizborni događaj u Halesowenu nakon što je u Manchesteru otkrio manifest laburista za predstojeće opće izbore 4. jula.

Može li Keir Starmer dati Britaniji promjenu koju očajnički želi?

Farageov politički uspjeh do sada je došao bez njegovog zasjedanja u parlamentu. Sada ne samo da je sam osvojio mjesto, već će imati i malu grupu kolega spremnih da bacaju granate na vođu laburista Keira Starmera. Iako se ovo može činiti malobrojnim u poređenju sa Starmerovom trocifrenom većinom, Farage će bez sumnje utjecati na debatu o budućem smjeru Konzervativne stranke, vjerovatno povlačenjem dalje udesno.

Moguće je da je Farageova podjela na desnici zapravo pomogla Starmeru na njegovom putu do tako velike pobjede. Neobična osobina britanske politike je da se postotak glasova koje stranka dobije ne mora nužno prevesti u mjesta. Svako mjesto se odlučuje pojedinačno, a pobjednik je kandidat sa najviše glasova, što je često manje od 50 posto.

A s obzirom na to da je reforma uspjela na mnogim mjestima koja su laburisti osvojili, tvrdu desnicu ne samo da će biti nemoguće ignorisati u ovom parlamentu, već će lako vidjeti kako njen utjecaj dalje raste.

Britanija pati od mnogih istih problema kao i druge evropske zemlje. Ako Starmer posustane kao premijer, sva je šansa da bi popularna desnica mogla nastaviti da zaokuplja maštu javnosti, kao što je to slučaj i drugdje u Evropi.