Odlazak njemačke kancelarke Angele Merkel s političke pozornice nakon 16 godina neće samo uvesti Njemačku u novo doba, nego i zatresti ravnotežu snaga u Evropskoj uniji.
Njen nasljednik na čelu najveće evropske privrede, ministar finansija Olaf Scholz, te francuski predsjednik Emmanuel Macron i italijanski premijer Mario Draghi smatraju se kandidatima za preuzimanje njenog plašta evropskog 'monarha', piše Jutarnji list.
No analitičari upozoravaju da niko od njih nije za to u ovome trenutku sposoban, s obzirom na mnoštvo neriješenih izazova s kojima se EU suočava, od internih sporova oko vladavine prava do rizika od geopolitičke marginalizacije i posljedica brexita.
Hvaljena zbog čvrste ruke u vođenju Unije kroz sve krize, Merkel, koja će otići iz politike kada Scholz u decembru bude službeno izabran za kancelara, odlazi s pozornice iako je i dalje jako popularna kod kuće i u inozemstvu.
U 16 godina na dužnosti, bila je izložena kritikama jer se tvrdoglavo držala svojih planova unatoč prosvjedima partnera, ali i hvaljena što nije popuštala.
„Angelu Merkel smatra se jednom od najznačajnijih političarki u generaciji, kao de facto vođu Evropske unije i 'vođu slobodnog svijeta'”, rekao je Sebastian Reiche iz španske poslovne škole IESE.
U nedavnom istraživanju Evropskog vijeća za vanjske odnose (ECFR), 41 posto evropskih građana kazalo je da bi, da mogu, glasali za Merkel. S druge strane, samo ih je 14 posto izabralo Macrona.
No kritičari ističu da je njena politika „stabilnosti”, koja se sastojala u čekanju da krize prođu i davanju prioriteta privrednim interesima čak i u odnosima s Rusijom i Kinom, samo oslabila evropsku integraciju i poticala inerciju.
Njen odlazak mogao bi utrti put drugoj polovini evropskog motora – Macronu – da preuzme kormilo.
Čini se da su mu i zvijezde naklonjene: Francuska od januara predsjeda EU, a s obzirom na to da na vlast u Njemačkoj dolazi koalicija predvođena socijaldemokratima, čini se da će popustiti i poslovična njemačka proračunska disciplina jer izgleda da će najveće europsko gospodarstvo put izlaska iz koronakrize tražiti u potrošnji.
Kad je u pitanju odbrana, Njemačka, nekada udobno sklupčana ispod „američkog štita”, nije više tako sigurna nakon što je bivši američki predsjednik Donald Trump prisilio političke elite u Berlinu da prestanu biti uljuljkane i počnu razmišljati drugačije.
Ilustrirajući tu promjenu, Scholzova koalicija socijaldemokrata, Zelenih i liberala (FDP) istaknula je u koalicijskom sporazumu da im je zadaća kao gospodarski snažnoj i gusto naseljenoj zemlji u srcu kontinenta da „promiču suverenu Evropu”.
Kancelarkin odlazak „može omogućiti francuskoj viziji snažne Evrope da se razvije, to je ambicija koju Macron zagovara od dolaska na vlast”, rekao je Alexandre Robinet-Borgomano s Instituta Montaigne.
Macron vodi u utrci za Merkeličin plašt, rekla je Helen Thompson s Cambridgea, iako su njegovi „samozvani pokušaji da Evropskoj uniji da eksplicitno političku svrhu do sada bili osujećeni”.
Usred promjene vlasti u Berlinu, Macron je nedavno potpisao novi bilateralni sporazum o suradnji s Italijom.
Premda ambiciozni 43-godišnji predsjednik tvrdi da Pariz ne želi zamijeniti francusko-njemačku osovinu, sporazum dolazi u trenutku kada se EU preslaže nakon brexita.
Francuskog vođu, međutim, očekuju izbori 2022. uoči kojih jača krajnja desnica.
Kakav god bio njihov ishod, Francuska bi neko vrijeme mogla biti zauzeta domaćom politikom, što će joj smanjiti prostor za razvoj grandiozne vizije za Evropu.
Scholz (63), iskusni političar koji je bio član dvije vlade Angele Merkel, mogao bi iskoristiti priliku da postane i njen evropski nasljednik.
No analitičari upozoravaju da su se vremena promijenila i da „merkelizam” možda neće biti primjeren za novo doba.
„Politika neutralnosti i izbjegavanje teških rješenja za europske poteškoće ne izgledaju kao pravi pristup za izazove koji se nalaze pred nama”, kazali su Piotr Buras i Jana Puglierin iz ECFR-a.
„Merkelizam vjerovatno neće nadživjeti Merkel…. jer će EU trebati više vizionarsku i hrabriju Njemačku da učvrsti svoje temelje i obrani svoju poziciju u svijetu”.
Još se ne zna hoće li Scholz, koji se u predizbornoj kampanji prikazivao kao druga Merkel, čak i kopirajući njezine gestikulacije rukama, izići iz njezine sjene i krenuti radikalnijim putem.
Budući da će oba ključna europska igrača vjerovatno trebati vremena za prilagodbu, pojavio se novi stup stabilnosti na nekoć dugovima sputanom jugu kontinenta.
Zvan Super Mario tokom svog mandata na čelu Evropske centralne banke, italijanski premijer Mario Draghi donio je stabilnost zemlji koja je nekad bila sinonim za politička previranja i skandale.
Draghi bi „mogao popuniti vakuum koji ostavlja Angela Merkel kao graditelj konsenzusa u Evropskom vijeću”, rekao je Nicoletta Pirozzi iz Instituta za međunarodne odnose iz Rima.
„Isto tako, u odnosu na njezin oprezni pristup, on bi mogao donijeti novu dinamiku u ključnim sektorima evropske integracije, od reforme privrednog upravljanja do vanjske politike i odbrane u saradnji s Francuskom i novom njemačkom vladom”.
Ali Pirozzi napominje da će puno toga ovisiti o tome hoće li italijanski premijer (74) uspjeti provesti evropski plan za privredni oporavak.
Italijanski predsjednički izbori početkom iduće godine „mogli bi radikalno promijeniti sliku” jer se Draghija smatra „jednim od najvjerodostojnijih potencijalnih kandidata” u toj utrci.
Dok ne se pojavi novi lider, neki analitičari Uniji prognoziraju mračniju budućnost.
„Evropa možda ide u smjeru perioda neizvjesnosti i potencijalne slabosti”, upozorio je Reiche.
Thompson s Cambridgea također je pesimistična.
„Sputana nadmetanjem Amerike i Kine i duboko iznutra podijeljena, Evropska unija živi u svijetu koji se razlikuje od razdoblja kojim je dominirala Merkel”, smatra.
„Realnost, da budemo iskreni, jest takva da ni novi njemački kancelar niti francuska vlada ne mogu voditi Evropu”.
„A bez takvog vodstva Evropa se kreće prema stagnaciji”, zaključila je.
