I dok mi uglavnom nemamo ništa protiv dobrih starih specijaliteta na koje smo navikli, na putovanjima ćemo nerijetko odbiti nešto na čiji ukus dosad nismo navikli. Na popisu jela koja stranci ne vole svaka zemlja može ponuditi ponešto svojim kuhinjama, pa krenimo…
Pire na "kašiku"
Ako ugledate na belgijskom jelovniku kedul, taatjespap ili stampers, razmislite dvaput. Radi se o supi koja podsjeća na rijetki kromir pire s mlaćenicom. Ponekad može da sadrži veliku količinu maslaca, krišku sira, jaje ili rakove. Belgijanci ovo jelo tradicionalno poslužuju na Veliki petak, ali jedu ga i tokom cijele godine.
Mak, šećer i valjušci
Onima koji su odrastali na rezancima s makom austrijski mohnnudeln možda i ne bi bio loš, ali turisti se najčešće ne oduševljavaju kombinacijom valjušaka, rastopljenog maslaca, maka i šećera. Za taj specijalitet Austrijanci prave tjesteninu koja podsjeća na šufnudle.
Omraženi namaz
Marmite ili voliš ili izbjegavaš u širokom luku. Britanski namaz od ekstrakta kvasca prepoznaje se po braon boji – i jedinstvenom, slanom ukusu. Britanci ga jedu na tostu ili u sendvičima, a većina stranaca proba ga samo jednom.
Sir poput karamele
Skandinavci su poznati po hrani opojnih mirisa i izraženih ukusa koje turisti ne podnose. Jedna od takvih je norveški gjetost, meki, pomalo ljepljiv sir koji ukusom i izgledom podsjeća na karamel. Radi se tako da se surutka kuha do iznemoglosti, sve dok ne postane istovremeno slana i slatka i dobije se sir koji je izvan uobičajene kategorije.
Konjsko meso u Italiji
Italijanska kuhinja jedna je od najpopularnijih na svijetu, ali turisti se često šokiraju kada u mesnicama vide konjetinu. Italijani meso konja preporučuju jer obiluje željezom i pripremaju kao govedinu ili divljač. Ali stranci koji posegnu za bresaolom od konjetine, misleći da se radi o nekom mesnom klasiku, često budu iznenađeni.