Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica koje je Vlada Federacije donijela s namjerom da pomogne privredi u jeku pandemije pokazuje neozbiljnost u shvatanju ekonomske krize u koju BiH tone – smatra Edin Forto iz Naše stranke.
„Javnost ne zna koliko će Federaciju BiH koštati ovaj zakon. Pitanje je da li to i sama Vlada zna. Ne znamo da li će zakon srušiti budžet ili ga neće ni okrznuti. Dok se u drugim zemljama vode analitičke bitke oko mjera za pomoć privredi, nama Vlada FBiH nije ponudila ni osnovne pretpostavke i izračune koji su doveli do upravo ovakvog zakona.
Zahtijevamo da nam Vlada FBiH prezentira na koji broj radnika računaju za pomoć kod doprinosa, koliko firmi će moći dobiti ovu pomoć, kao i pristup garantnom kreditnom fondu. Potrebno je da nam Vlada FBiH kaže, imajući u vidu broj radnika i firmi, koliko će sve to koštati naš budžet. Tek tad ćemo moći vidjeti na koji način finansirati ovaj zakon. U predloženom se, naprimjer, ne vidi mjera smanjenja plata u javnom sektoru, što je također nužno preispitati. Pored toga, potrebno je procijeniti očekivane učinke od ovakve Vladine intervencije. U ovom trenutku, sa ponuđenim zakonom, ništa od navedenog nam nije prezentirano. Parlamentarci koji će uskoro glasati o zakonu, kao ni stručna javnost, ne znaju u kakav se poduhvat upuštamo.“
U najboljem slučaju pojedinim privrednicima predložene mjere mogu biti kratkoročna olakšica, kaže Forto:
„Namjera koja se da iščitati iz zakona jest kratkoročna kupovina vremena u nadi da će pandemija brzo proći i da će se sve nekako vratiti u stanje kakvo je vladalo prije. Vlada se u to ne smije pouzdati. Ona mora pomoći privredu maksimalno, ali s jasnim uvidom u dugoročnu isplativost i korist po cjelokupno društvo. Pomažući na malo i besciljno, budžet će se prazniti i dovest ćemo se u situaciju da pomoć više nećemo moći pružati, a nećemo vidjeti ni efekte pomoći koju smo do tog trenutka dali. Potrebna je hitna široka rasprava Vlade, socijalnih partnera i eksperata koja bi bila strukturirana na način da se usklade ciljevi svih strana te da oni imaju pozitivan efekt na cjelokupno društvo. Moramo znati koliko ostvarenje tih ciljeva košta i krenuti u potragu za inostranom pomoći ako sami ne možemo finansirati vlastiti oporavak, a najvjerovatnije nećemo moći.“
