Od 1950. do 2020. u Francuskoj je najmanje 2.900-3.200 identificiranih pripadnika katoličkog klera odnosno katoličkog redovništva silovalo ili na sličan način spolno napastovalo oko 216 hiljada maloljetnih ili ranjivih odraslih osoba - ustanovilo je francuska Neovisna komisija za seksualno zlostavljanje u Crkvi (CIASE).
Pedofilskim zločinom se, dakle, okaljalo oko 2,6 posto od ukupno oko 115.000 svećenika i redovnika koji su u tom razdoblju služili u Katoličkoj crkvi u Francuskoj.
Te rezultate, koje je nedavno anticipirao CIASE-ov predsjednik Jean-Marc Sauvé, jutros je CIASE objavio cjelovito, na konferenciji za novinare.
CIASE-ova izvijest je opsežna (oko 2.500 stranica). Za nju mu je trebalo dvije i pô godine mukotrpnoga i veoma mučnog rada, suočavajući se s tegobnim svjedočanstvima 174 žrtava.
François Devaux, osnivač udruženja žrtava La Parole libérée (Oslobođena Riječ), obratio se jutros članovima Komisije na početku konferencije za novinare: „Znam iz kakvog ste se pakla vratili. Istražili ste najmračnije i najgnusnije detalje […]. Sišli ste u najnepodnošljivijim meandre, u nešto što izgleda kao masovna grobnica razderanih duša Crkve. […] Iskreno vam zahvaljujemo na golemu trudu. Strašnih zločina je u masovnim količinama bilo decenijama.“
Komisija je nakon javnog poziva prikupilo oko 6.500 izjava odnosno kontakata žrtava ili njihove rodbine.
Naručitelji, Francuska biskupska konferencija (CEF) i Francuska redovnička konferencija (Corref), povjerili su CIASE-u tri zadaće: rasvijetliti seksualno nasilje koje su svećenici odnosno redovnici počinili nad malodobnim osobama ili ranjivim odraslim osobama od 1950. godine; proučiti način na koji su ti slučajevi rješavani; procijeniti mjere protiv pedofilije koje su CEF i Corref poduzeli u posljednjih dvadeset godina kako bi dali preporuke.
Sauvé je naglasio da su brojke strašne. Ako se klericima i redovnicima dodaju laici u službi Katoličke crkve (na primjer kateheti, nonculi itd.) - broj žrtava se penje na 330.000.
Žrtve su, kaže Sauvé, u najvećem broju (oko 80 posto) bili dječaci, ponajviše u dobi od 10 do 13 godina. Doduše – a to nije nikakva utjeha – pedofilskih napastovanja je manje u Katoličkoj crkvi nego u ostatku francuskog društva: među Francuzima koji su navršili 18 godina spolnim nasrtajima u Crkvi bilo je izloženo njih 32 posto, a u društvu općenito njih 38 posto.
Najveći postotak napastovanja odvio se između 1950 i 1969: 56 posto. Njihov postotak se naglo smanjivao 1970-1990, a od tada se održava otprilike na istom nivou. Sauvé to objašnjava smanjivanjem društvenog utjecaja Katoličke crkve u društvu.
Kad je riječ o crkvenoj politici spram pedofilije u vlastitim redovima, Sauvé je opisuje kao „duboku i totalnu, čak okrutnu ravnodušnost spram žrtava“, sve do početka XXI stoljeća. Crkva je u istu kategoriju „problematičnih svećenika“ (prêtres défaillants) svrstavala pedofile, zajedno sa svećenicima s psihičkim problemima ili alkoholičarima: čuvala je instituciju, pa je pedofile zadržavala u svećeništvu.
Godine 2000, nakon procesa mons. Picanu, uvedena je „nulta tolerancija“. Ona je proglašena, ali se ne primjenjuje zbog „bratskih odnosa među svećenicima, odnosno redovnicima“ – objašnjava Sauvé. Prema njegovim riječima, stav se počeo mijenjati tek 2015-2016, zahvaljujući aferama Preynat i Barbarin.
Devauxova ocjena je nemilosrdna, ali nemilosrdan je bio i zločin: „Institucija [Katoličke crkve] je potpuno disfunkcionalna. Taj sistem je devijantan. Nedostaju pouzdane zaštitne mjere. Potrebna je reforma tolikih razmjera, takve dubine, da bi neki Treći vatikanski koncil mogao biti samo odskočna daska. Govorimo o elementarnim temeljima pravde, transparentnosti, jednostavne ljudskosti. Govorimo o iskrenosti duhovnog opredjeljenja. Zadatak je užasan. A poduzeto je nekoliko mjerica.“
CIASE smatra, kaže Sauvé, da treba promijeniti crkvene zakone, a i crkveno procesno pravo, tako da i kanonski proces treba otvoriti za učešće žrtava.
Nadalje, treba izmijeniti upravljanje Crkvom, tako da oni koji upravljanju ne budu u mogućnosti stavljati prepreke istraživanju nasrtaja. Treba, kažu, i laike uključiti u organe koji odlučuju, te ustanoviti unutranju kontrolu.
