Najmlađi, treći sin bjeloruskog predsjednika “na odlasku” Aleksandra Lukašenka, šesnaestogodišnji Nikolaj, poznat i kao “dječak sa zlatnim pištoljem”, ovih je dana nestao iz protestima zatrpanog Minska u nepoznatom smjeru.
Danima se svi pitaju gdje je iščeznuo štreberski počešljan “bjeloruski princ” kojeg je njegov otac, “zadnji evropski diktator”, kojem se trese tron nakon punih 26 godina beskrupulozne vlasti, pripremao za svog prestolonasljednika. Nagađalo se da je u SAD-u, pa u Njemačkoj, a onda je ruski tabloid KP uočio da se mladi Lukašenkov sin inkognito smjestio u Moskvi, pod drugim imenom. Ruski mediji odmah su se rastrčali te doznali da je Nikolaj trenutno u bjeloruskoj ambasadi u Moskvi, ali ne mogu se još složiti u tome nastavlja li školovanje u elitnoj gimnaziji Moskovskog univerziteta ili pak u još elitnijem, zlaćanom i izoliranom privatnom liceju “Prezident” u ekskluzivnom predgrađu Moskve Park Ville Žukovka, gdje mjesečna rata premašuje dvije tisuće eura.
Obje škole kažu da pod tim imenom nemaju novog učenika, ali se ionako špekulira da je on i došao u Moskvu s lažnim identitetom. No, dok traje potraga za mladim nasljednikom, nedavno službeno proglašenim najpoželjnijim bjeloruskim mladoženjom, ali i najperspektivnijim mladim hokejaškim napadačem te zaboravljene i zapuštene zemlje na krajnjim istočnim granicama Evrope, poznato je da se ipak ispisao iz škole u Minsku, kao uostalom i njegove dvije starije nećakinje (kćeri njegove starije polubraće), unuke bjeloruskog “Batka” (oca) - Anastasija i Darija, čiji se trag također gubi u metežu političkih zbivanja koji su zahvatili Bjelorusiju.
Naime, kako su javili neki bjeloruski mediji, članovi obitelji Lukašenko napustili su školovanje u svojoj zemlji, jer im je postalo “nekomforno” da nastave s učenjem u istim klupama s profesorima koji su zakrčili ulice i trgove Minska tražeći odlazak s vlasti njihova oca i djeda.
Tim više što Lukašenko demonstrante otvoreno naziva “štakorima”, pa je procurila i snimka na kojoj ga Nikolaj u odori specijalca, s kacigom na glavi i zaštitnim prslukom, naoružan automatom, prati u helikopter koji u niskom letu nadlijeće buntovnike.
„Pogledaj kako bježe štakori“, oduševljen je stariji Lukašenko.
„A gdje su?“, pita Nikolaj.
„Pa, pobjegli su, jer znaju da si ti sa mnom!“, odgovara oholo predsjednik čiji legitimitet priznaje samo Putinova Rusija.
No, Bjelorusija se počela buditi iz košmarnog sna shvaćajući da se vremena mijenjaju te da i taj narod pomiješanog identiteta ima pravo na promjene. Odlazak tatinog ljubimca u Moskvu mnogi su shvatili kao očevu prethodnicu te da će Moskva dobiti na skladištu diktatora, još jednog odbjeglog “oca nacije”, poput ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča ili kirgiskog šerifa Askara Akajeva, koji su također u velebnim ograđenim naseljima podmoskovlja našli svoja zadnja utočišta u bijegu pred bijesom nekada voljenog naroda.
Čini se da se nade Aleksandra Lukašenka u svog mlađahnog sina ipak neće ostvariti i, na žalost bjeloruskog naroda, najdraži sin nacije neće nakon školovanja preuzeti diktatorsku štafetnu palicu od svog oca. No, priča o Nikolaju Lukašenku zapravo je tužna priča o nesretnom prinčevskom “žapcu” iz trule i mračne močvare nezajažljivih postsovjetskih despota.
Nikolaj je nesretno dijete iz zlatnog kaveza nekadašnjeg šefa kolhoza koji se u turbulentnim vremenima raspada SSSR-a i komunizma uspeo na vrh jedne male simpatične države zagubljene u tim nedoumicama.
To je činio i sa svojim najmlađim sinom. Nikolaj je treći sin Aleksandra Lukašenka, ali majka djeteta još je misterij za bjelorusku javnost. Prema nekim dobro upućenim znalcima iz Palače nezavisnosti, majka Nikolaja navodno je Irina Abeljskaja, endokrinologinja i nekadašnja osobna doktorica Aleksandra Lukašenka, ali to nikada nije službeno potvrđeno. Ona je naučnica, a živi u raskošnoj vili u minskom ograđenom i nadziranom naselju Drozdi, gdje može ući samo privržena režimska elita. I sam je Nikolaj gotovo do četvrte godine bio nepoznanica za tamošnju javnost. Majka njegove dvoje starije djece - Viktora i Dmitrija - Galina Želnerovič, seoska učiteljica kojom se Lukašenko oženio u mladim danima, danas je potpuno izolirana, daleka i nedostupna, pod nadzorom njegovih zaštitara u zaseoku Rižkoviči nedaleko od grada Mogiljova.
Prva dama Bjelorusije (koliko je poznato, nikada se nisu službeno razveli) živi kao u zlatnom kućnom pritvoru, daleko od muževa autoritarnog sjaja.
Za maloga Kolju službeno se doznalo ko je i šta je tek pred njegov četvrti rođendan, a do tada je bio najstroža tajna režima opskurnog kolhoznog gazde. No, tada je on donio odluku: - Kolja će biti moj nasljednik i nastavljač - kazao je jednom okupljenim novinarima.
