Veliki interes vlada za svjetsku premijeru filma „Majka Mara“ na 30. Sarajevo Film Festivalu, koji se održava od 16. do 23. augusta.
Ovo nije čudo kada se zna da iza “Majke Mare“ u trostrukoj ulozi stoji jedna od najvećih glumica na ovim prostorima – legendarna Mirjana Karanović (67).
Ona je režirala film, igra glavnu ulogu, a učestvovala je i u pisanju scenarija.
Ova glumačka diva, koja od Petrije, Sene Zolj, Ranke, Esme, Nađe… pa evo do Mare, piše filmsku historiju ovih prostora, mada se rijetko oglašava u medijima, uoči premijere u bh. prijestonici dala je ekskluzivni intervju iz Beograda za Raport.
Prikazivanjem u Sarajevu konačno sam film pustila od sebe
S kakvim emocijama i očekivanjima gledate ususret svjetskoj premijeri „Majke Mare“?
Nemam neka očekivanja. Samo mi je veoma drago da film konačno izlazi pred publiku. Dugo smo ga radili, dugo sam montirala, neke stvari smo snimali ponovo, jer nisam bila zadovoljna. Tako da… Ne znam… Nije lako predvidjeti kako će film proći kod publike, ali u svakom slučaju ovim prikazivanjem u Sarajevu konačno sam ga pustila od sebe.
Vi ste rediteljica i glavna glumica u filmu, a učestvovali ste i u pisanju scenarija. Kako su se rediteljica i glumica slagale na filmskom setu?
Kako kada. Mislim uglavnom je sve išlo bez nekih velikih problema i drama. Naime, svaki film se dugo priprema i kada dođe do realizacije, onda više nema vremena za neko dugo promišljanje, odluke se donose brzo i dan snimanja po planu mora da se obavi. Tako da ne znam… I jedna i druga bile smo spremne. Sve ostalo su bili samo detalji. Tako da vidjet ćete.
Izjavili ste da je ovo ženski film. Po čemu se razlikuje od „muških“?
Ženski je zato što je rediteljka žena i glavni lik je ženski. Znači priča se priča iz nekog ženskog ugla. Ženska priča… Ne znam koja bi to posebna razlika bila.
Više pišu o kreacijama na crvenom tepihu tj. ćilimu nego o filmovima
Zbog čega ste odlučili da premijera bude na SFF-u?
Oduvijek je bila moja želja da imam film na SFF-u i, evo, sada se to dogodilo. Jako mi je drago zbog toga i veoma sam sretna.
Veoma ste draga gošća SFF-a i Sarajeva uopće. Koliko su se festival i grad mijenjali svih ovih godina?
Festival je zadržao dio svoje opuštenosti i širine, ali ono u čemu se drastično promijenio jeste ta neka potjera, ogromni zahtjev prema glamuru, tom crvenom ćilimu, lijepo obučenim ljudima, pokazivanju, prikazivanju, društvene mreže su okupirane fotografijama i također više pišu o kreacijama na crvenom tepihu tj. ćilimu nego o filmovima. Tako da je festival nekako ušao u tu neku malo trendi fazu i to nije nešto u čemu svi uživaju. U tome je ta neka promjena najveća.
Vašim djelovanjem i društvenim angažmanom rušite granice među ljudima i državama regiona. Kako biste iz te perspektive ocijenili današnju situaciju?
Uopšte nemam želju da ocjenjujem sadašnju situaciju.
Koje su Vaše želje za narednih 365 dana?
Sljedeće godine radit ću manje u pozorištu, više ću se baviti svojim sljedećim filmom, koji ću snimiti iduće godine u ranu jesen. Radit ću na pripremama, u pozorištu ću igrati stare predstave i raditi možda jednu novu. Tako da sljedeća godina je za mene godina u kojoj ću snimiti svoj treći film.
Bitno mi je u kakvoj sam formi, bitno mi je da mogu da igram razne uloge
Da se možete vratiti 40 godina unazad, da li biste nešto drugačije uradili u svom životu?
Jedino što bih drugačije uradila jeste da bih naučila još dva velika svjetska jezika. Sada nema vremena za to, a i kasno je… Da sam sada tinejdžerka bacila bih se na učenje stranih jezika.
Na koncu, Vaš izgled bukvalno potvrđuje onu izreku da su godine samo broj. Imate li neki tajni recept?
Bavim se onim što volim, zadovoljna sam. Bitno mi je u kakvoj sam formi, bitno mi je da mogu da igram razne uloge… Sve što zapravo radim u životu vrti se oko glume i oko mojih uloga.
