Vijesti

Godišnjica pogibije italijanskih novinara u Mostaru. Otkrivena i ploča koju je HDZ dugo skrivao: Na ovom mjestu stradaše od ustaške granate…

U Mostaru je obilježena godišnjica pogibije zaposlenika talijanske RAI televizije, koji su ubijeni na radnom zadatku 28. januara 1994. godine.

Radio Bosne i Hercegovine – Ratni studio Mostar tog 28. januara 1994. godine, emitovao je ovu vijest:

Kordić sa italijanskim ambasadorom

„Od jutra do 16 sati danas, ubijeno je sedmero naših sugrađana. Dvoje djece je teško ranjeno. Usljed artiljerijskog napada u popodnevnim satima, kada su gusto naseljeni objekti u istočnim gradskim kvartovima Mostara zasuti raketama iz višecjevnog bacača raketa sa uporišta HVO-a na Đubranima, ubijena su tri člana ekipe talijanske televizije RAI - Marco Luchetta, Dario D’Angelo i Alessandro Ota. Gelerima istog projektila ranjena je naša kolegica, Vesna Efendić, reporterka Radio Mostara, koja je u tom trenutku bila prevoditeljica italijanskim kolegama. O ovom napadu i ratnom zločinu obavijestili smo novinarska udruženja širom Evrope i svijeta. Radio Bosne i Hercegovine - Ratni studio Mostar također je uložio protest kod međunarodnih snaga stacioniranih u Mostaru, zahtijevajući trenutnu istragu i kažnjavanje počinilaca ovog zlodjela.

„Užasnuti današnjim krvoprolićem u Mostaru, kako ubistva civila ovog grada tako i stranih državljana, članova novinarske ekipe iz Italije, ratno Predsjedništvo Mostara poziva međunarodne organizacije da odmah pošalju svoje ekipe na Đubrane, gdje se nalaze topovski položaji HVO-a i HV-a. Pozivamo civilizirani svijet da reaguje i zaustavi ove bjesomučne napade na stanovnike Mostara. Da zaustave napade HVO-a na one koji nastoje da se glas istine o stradanjima ovdašnjeg naroda čuje u svijetu. Ubistvo članova talijanske RAI televizije je dokaz da neprijateljske snage u svojim zločinačkim aktivnostima idu do kraja, ne prezajući ni od čega“, navedeno je tog 28. januara 1994. u reagovanju ratnog Predsjedništva Mostara.

Riječi pomirenja i opomene

Ploča koja je postavljena 1999. godine

Ambasador Republike Italije u Bosni i Hercegovini Marco di Ruzza nakon što je položio cvijeće ispred spomen ploče, i odao počast ubijenim Italijanima, podsjetio je na taj 28. januar 1994.

"Bili su na snimanju televizijske priče, ušavši s konvojem humanitarne pomoći, pod zaštitom UNPROFOR-a, u istočni dio Mostara. Željeli su snimiti prilog o djeci u ratnom Mostaru. Poginuli su od minobacačke granate, upravo ovdje. Tada je s njima bio dječak Zlatko Omanović, koji je preživio tako što je ostao zaštićen njihovim tijelima. On je bio prvo dijete fondacije koja je nazvana po imenima poginulih italijanskih novinara. Želim reći da su se bavili vrlo iskrenim i hrabrim novinarstvom. Htjeli su pokazati užase rata, bez obzira na bilo kakve podjele ili različitosti, u pogledu nacije, jezika ili vjere", rekao je, uz ostalo, ambasador di Ruzza.

Mostarski gradonačelnik Mario Kordić kazao je da je riječ o tužnom događaju i godišnjici koja podsjeća na svu apsurdnost ratova.

"Rat je strašan, sam po sebi. A još je strašnija činjenica stradanja civila, posebno djece. Marco Luchetta, Alessandro Ota i dario D’Angelo, vođeni svojim novinarskim porivom željeli su skrenuti pažnju svijetu upravo na strahote stradanja djece. Nažalost, izgubili su vlastite živote. Duboko žalimo! Danas, toliko godina poslije, još uvijek se divimo njihovoj hrabrosti i angažiranosti. Izražavamo duboku sućut njihovim obiteljima. Rat u Mostaru je bio strahovit. S posljedicama rata se još uvijek borimo. No, vjerujemo da smo na dobrom putu da od Mostara napravimo prospriretan i moderan svjetski grad. Oni koji su proživjeli rat, znaju cijeniti mir! Pošaljimo poruku želje za mirom, humanošću i ljubavi među ljudima", kazao je gradonačelnik Mostara.

Ploča postavljena 1994. godine

Ono što je zanimljivo je da su na današnjem obilježavanju pogibije italijanskih novinara obje spomen ploče bile otkrivene. I ona postavljena tog januara 1994. i druga postavljena februara 1999. To nije bio slučaj za vrijeme prethodne administracije gradonačelnika Ljube Bešlića i ranijih italijanskih ambasadora. Naime, originalna spomen ploča, iz januara 1994. obično bi bila prekrivena zastavom ili na neki drugi način „kamuflirana“ tokom obilježavanja.