Gordan Firić je 1993. godine nosio dres reprezentacije Bosne i Hercegovine na završnici Evropskog prvenstva u Njemačkoj.
Član je generacije koja je ušla u historiju bh. košarke ne samo po tome što je u jeku rata izborila plasman na EP, već i što je u Njemačkoj stigla do četvrtfinala. Bio je to prvi i jedini put da smo prošli u drugi krug Eurobasketa.
Gordan Firić: Poslije tri decenije ponovo je tu
Tri decenije kasnije, Gordan je ponovo tu. Ovaj put kao član stručnog štaba "Zmajeva" iza kojih su završnica Eurobasketa i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo.
Jedan od velikana bh. košarke kaže da mu je, prije svega, bila velika čast i zadovoljstvo što je u bh. timu bio uz ljude uz koje ga veže mnogo toga.
"Tu sam zahvaljujući selektoru Adisu Bećiragiću koji me je pozvao da budem uz njega u stručnom štabu. On je, prije svega, moj prijatelj, a potom i bivši saigrač.
Iskreno, impresionirao me je trenerskim znanjem. To se videlo i na našoj igri. Bilo mi je zadovoljstvo raditi s njim", kaže Firić (52) za Raport.
Firić se slaže s konstatacijom da se uprkos neodlasku na SP ovom timu ništa ne može zamjeriti.
Pogotovo ako se zna da je Bećiragić imenovan sredinom juna prošle godine, nakon neočekivane ostavke Vedrana Bosnića, a samo dvije sedmice prije nastavka kvalifikacija.
"To je bio veoma nezgodan period. Bosnić je otišao, Adis došao pred samu utakmicu sa Češkom. Tu smo utakmicu izgubili i mislim da je na neki način to i odlučilo kvalifikacije.
Češka je kasnije izgubila većinu utakmica. Da smo ih i mi tada dobili, danas bismo vjerovatno bili na Svjetskom prvenstvu", kaže Firić koji se stručnom štabu priključio u augustu.
Taj mjesec pamtit ćemo po teškom porazu u Crnoj Gori u Podgorici, i ali fantastičnoj pobjedi nad Francuskom u Sarajevu, također u kvalifikacijama za SP.
Zapažen nastup na Eurobasketu
"Mislim da je to bila jedina utakmica u kompletnom ovom periodu u kojoj smo odigrali veoma loše, mada smo Crnogorcima kasniej uzvratili za taj poraz", kaže Firić.
Naglašava da ne smijemo biti razočarani niti rezultatom na Eurobasketu u Njemačkoj koji je odigran u septembru.
"Ljudi nekad i kritikuju, ali za to nema uporišta. Pobijedili smo dvije utakmice na Eurobasketu, Mađarsku i u tom momentu aktuelnog prvaka Evrope Sloveniju sa Lukom Dončićem.
Dobro smo parirali i Francuskoj i Njemačkoj, koje su na kraju završile kao druga i treća u Evropi", smatra Firić.
Poznato je da zbog propisa NBA i Eurolige u većini kvalifikacijskih mečeva za SP nismo mogli računati na dvojicu vodećih igrača, Džanan Musu i Jusufa Nurkića...
"Naravno da je problem kad ti nedostaju takva dva vrhunska igrača. Međutim, sve druge selekcije imale su također slične teškoće. Svi smo se morali na to prilagoditi.
A kad govorimo o Musi i Nurkiću moram reći da je meni bilo zadovoljstvo raditi s njima. Oni su dobri ljudi, što najviše cijenim, i vrhunski košarkaši", kaže Firić.
Uspjeh je bio plasman na EP
I sam Firić bio je vrhunski košarkaš. Pamtimo ga kao velikog univerzalca (197 centimetara), koji je mogao sve - poentirati, kreirati, igrati odbranu...
Nažalost, generacija koju su predvodili Nenad Marković, Bećigarić, Firić, Samir Avdić, Dževad Alihodžić... kao ni kasnije nisu uspjele ponoviti podvig ekipe iz već spomenute 1993. čiji je selektor bio legendarni Mirza Delibašić.
No, pamte se historijske pobjede nad Litvanijom i Hrvatskom u Sarajevu, pa ponovo Hrvatskom u Splitu u kvalifikacijama za Eurobasket.
"To su sjećanja koja me ispunjavaju. To su trenuci za koje se živi. Namjerni faul na Neni u Litvaniji, Nenina 22 koša u prvom poluvremenu protiv Hrvatske... Karijera dođe i prođe, novac dođe i prođe, ali uspomene su nešto što ostaje. Čovjek živi za to", naglašava Firić.
Gordan je u dresu BiH igrao četiri završnice Eurobasketa. Pored 1993., upisao je i tri uzastopna nastupa od 1997. do 2001. godine. I sva tri nastupa okončali smo bez pobjede u grupnoj fazi.
"Evropska prvenstva tada su bila malo drugačija. Učestvovalo je samo 16 selekcija, danas ih je 24, pa je veliki rezultat bio i sam plasman. A na samom prvenstvu imali smo strašne konkurente. Igrali smo protiv uvijek jakih Francuske, Rusije, Turske, Grčke...
Sjećam se Hrvatske sa Tonijem Kukočem, Italije, prvakom Evrope, sa našim Bogdanom Tanjevićem kao selektorom i Carltonom Myersom, kao liderom ekipe.
Na jednu loptu s Italijom
U Francuskoj 1999. na Eurobasketu smo imali veliku priliku da pobijedimo upravo tu Italiju. Mislim da smo minut i po do kraja imali jedan razlike i loptu. Međutim, izgubili smo.
A da smo pobijedili, vjerovatno bismo prošli dalje, a Italiju poslali kući. Ovako, Boša je prošao sa Italijom i postao prvak Evrope", kaže Firić.
Dodaje da su tada u reprezentaciji vladali mnogo prisniji odnosi među igračima, mada naglašava da ni sada nije bilo apsolutno nikakvih trzavica u ekipi. Jednostavno, objašnjava, drugačije je vrijeme...
"To su ipak bila neka druga vremena. Mi, igrači, bili smo kao braća. Nije bilo društvenih mreža, kompjutera, mobitela... Međutim, život je evoluirao i to trebao prihvatiti", ističe Firić.
Na pitanje hoće li nastaviti s angažmanom u reprezentaciji, Gordan ne može dati precizan odgovor.
Kaže da to ovisi o Adisu Bećiragiću, kao selektoru, i rukovodstvu Košarkaškog saveza BiH.
"Zaista ne znam, tu sam jer me je Adis zvao. Pretpostavljam da će se to u dogledno vrijeme riješiti. U svakom slučaju, meni je predstavljalo zadovoljstvo biti član stručnog štaba moje reprezentacije, biti s ljudima koje smatram sebi bliskim i dragim.
Upoznao sam i neke nove ljude, poput velikog čovjeka u našem štabu, skauta Zorana iz Igokee. Zaista sam zahvalan na šansi da radim u reprezentaciji BiH", rekao je Firić.
Radi sa mladim igračima
Firić već decenijama živi u Italiji, gdje je proveo i značajan dio igračke karijere. Kao trener, orijentisan je na rad sa mlađim kategorijama.
Prije desetak godina bio je selektor kadetske selekcije BiH, danas radi sa mladim igračima u klubu u blizini italijanskog Riminija.
"Radim ovdje sa djecom od 14 do 19 godina. Tražim neke nove talente. U ovom trenutku ne razmišljam o seniorskoj košarci. Međutim, ako bi se ukazala šansa, zašto da ne, nije to neka velika promjena.
Mada, opet, voditi ekipu u seniorskoj košarci znači više biti psiholog i menadžer nego klasični trener koji pravi igrači. Znate, i tog Musu i Nurkića je neko trenirao da bi postali ono što su danas, kao što je neko trenirao i mene dok sam počinjao u Bosni, od Simovića, Đogića, Ostojića...", kaže Firić.
Od Bosne do Bosne
Firić je profesionalnu karijeru počeo 1989. godine u sarajevskoj Bosni. Od 1993. do 2000. igrao je u Italiji (Napoli, Torino, Modena, Trieste, Jesi). Potom je nastupao za grčki Aris, francuski ASVEL, njemački Braunschweig te još nekoliko inozemnih klubova.
Igračku karijeru je zaključio 2007. u klubu u kojem je ponikao - sarajevskoj Bosni. Godinu ranije, upisao je posljednji nastup za reprezentaciju BiH.
Firić je za reprezentaciju BiH upisao 63 nastupa (od 1993. do 2007.) i postigao 639 poena.
Odbio stotine hiljada maraka zbog reprezentacije
Epizoda koja možda naibolje odražava karakter Gordana Firića desila se u najgorim možda i životnim trenucima, ratne 1993. godine. Tada je dobio ponudu iz snova - ugovor sa zagrebačkom Cibonom.
Ova košarkaški gigant nudio mu je višegodišnji ugovor vrijedan stotine hiljada maraka, stan za njega i najbliže... I sve to dok je Firićeva porodica bili u izbjeglištvu u Hrvatskoj iz rodnog Jajca.
Uvjet je bio samo jedan - da Gordan prihvati državljanstvo Hrvatske, što mi bi uskratilo pravo nastupa u dresu BiH koja se pripremala upravo u Zagrebu.
Firić, koji je bio bez angažmana, tek izašao iz ratom zahvaćene države uoči kvalifiakcija za EP 1993., uljudno se zahvalio na ponudi i izabrao povratak u "izbjeglištvo".
Vratio se saigračima iz bh. tima sa kojima je kasnije osvojio senzacionalno osmo mjesto na Evropskom prvernstvu u Njemačkoj.
