Oko Uskrsa 2015. francuski grad Colmar počeo je dijeliti besplatne piliće svojim stanovnicima. Cilj ove eksperimentalne nove sheme, koju je pokrenuo odjel za prikupljanje otpada u gradu u sjeveroistočnoj Francuskoj, bio je smanjiti bacanje hrane.
Na projektu se radilo neko vrijeme. Tadašnji predsjednik Colmar Agglomérationa (uloga slična gradonačelniku), Gilbert Meyer, ponovno je izabran 2014. sa sloganom "jedna porodica, jedna kokoš", koji je imao za cilj potaknuti stanovnike da usvoje kokoš. Sljedeće godine pokrenuta je operacija u partnerstvu s dvije obližnje farme pilića. Stanovnici su bili potaknuti da razmišljaju o besplatnim jajima - trud uložen u uzgoj kokoši brzo bi se isplatio, piše BBC.
Više od 200 domova u četiri općine prijavilo se i dobilo je po dvije kokoši – ili crvene kokoši (Poulet Rouge) ili alzaške kokoši, stare i lokalne pasmine.
Uspješan plan
Svako domaćinstvo potpisalo je obećanje kojim se obavezuje na uzgoj pilića, s tim da odjel za otpad može u bilo kojem trenutku izvršiti provjeru dobrobiti životinja. Kokošinjci nisu bili predviđeni; na stanovnicima je bilo hoće li sami izgraditi ili kupiti. Odjel je osigurao da svaki dom ima dovoljno prostora za kokoši – između 8 i 10 kvadratnih metara.
Plan je bio uspješan – i još uvijek je u toku.
"Tokom godina pridružile su se i druge općine, a od 2022. učestvovalo je svih 20 općina aglomeracije", kaže Eric Straumann, trenutni predsjednik aglomeracije Colmar.
If you're thinking about getting a few chickens, you probably should just do it.
— Dave, Aspiring Peasant (@aspiringpeasant) April 24, 2021
Not only are they entertaining, but they eat your garbage (food waste, weeds from the garden, etc) and turn it into eggs and compost. pic.twitter.com/wzWxRNTJNc
Do danas su lokalnim stanovnicima podijeljene 5.282 kokoši, a trenutno su otvorene prijave za sljedeći krug raspodjele u junu 2025. Ne samo da su stanovnici dobili obilne zalihe besplatnih jaja, već je i izbjegnuto bacanje hrane s odlagališta jer se pilići hrane kuhinjskim ostacima koji bi inače bili bačeni.
"Uzimajući u obzir da kokoš prosječno živi četiri godine i da konzumira 150 g (5,3 oz) biološkog otpada dnevno, procjenjujemo da smo izbjegli 273,35 tona biootpada [od 2015.]", kaže Straumann.
Otpad od hrane pridonosi većoj emisiji metana u atmosferu nego bilo koji drugi materijal na odlagalištima, zbog svoje brze stope raspadanja. U SAD, oko 58% emisija metana ispuštenih u atmosferu iz odlagališta otpada dolazi od otpada od hrane. Iako kraće živi u atmosferi od ugljičnog dioksida (CO2), metan ima više od 80 puta veći utjecaj na globalno zagrijavanje od CO2 u razdoblju od 20 godina.
Otprilike jedna trećina hrane proizvedene za ljude se gubi ili baca na globalnom nivou, što iznosi 1,3 milijarde tona godišnje. Gubitak hrane i otpad čine 8-10% godišnjih globalnih emisija stakleničkih plinova – što je gotovo pet puta više od ukupnih emisija iz sektora zrakoplovstva.
Iako je vlasnicima pilića u Ujedinjenom Kraljevstvu savjetovano da izbjegavaju hraniti ptice kuhinjskim otpacima zbog zabrinutosti oko širenja bolesti, drugdje u svijetu to je sasvim legalno činiti i može imati značajan utjecaj na smanjenje bacanja hrane – i pokrenuti ciklus od kojeg će svi imati koristi.
„Predložene s ciljem smanjenja bacanja hrane, kokoši omogućuju promicanje tradicionalnih praksi kružne ekonomije koje su i danas relevantne, posebno u selima, a koje se sada razvijaju čak i u urbanim područjima: pilići hranjeni našim otpadom od hrane zauzvrat nam daju svježa jaja“, kaže Straumann.
Dodatna prednost je što kokoši mogu učiti djecu u Colmaru o životinjama i važnosti zaštite prirodnog svijeta, dodaje.
Moraju imati uvjete
Colmar nije jedini grad koji je besplatno dijelio kokoši – niti je bio prvi koji je to učinio. U 2012. u još jednom malom gradu na sjeverozapadu Francuske koji se zove Pincé, dvije su kokoši ponuđene svakom domaćinstvu kako bi im se pomoglo u smanjenju organskog otpada.
"U početku je to bila šala, ali onda smo shvatili da je to jako dobra ideja", rekla je tada lokalnim medijima Lydie Pasteau, gradonačelnica Pincéa. Ukupno 31 porodica dobila je kokoši, zajedno s vrećom hrane, a Pasteau je shemu nazvao "iznenađujućom" uspjeh.
U Belgiji su se pilići dijelili u gradovima Mouscron i Antwerpen te pokrajini Limburg, iako su stanovnici morali potpisati sporazum da neće jesti piliće najmanje dvije godine. Više od 2.500 porodica udomilo je kokoši samo u jednoj godini u Limburgu, prema nekim izvještajima, dok je u Mouscronu 50 pari kokoši podijeljeno u drugom krugu sheme, nakon što je početna dodjela bila uspješna. Stanovnici, koji su morali dokazati da imaju dovoljno prostora u svojim vrtovima za držanje ptica, dobili su osnovne upute o držanju kokoši.
U teoriji, shema se čini kao dobra ideja, posebno u dijelovima svijeta gdje su jaja ili manjkava ili vrlo skupa. U Kaliforniji ili New Yorku, na primjer, desetak jaja košta oko 9 dolara. Kako neke pasmine kokoši mogu snijeti do 300 jaja svake godine, jedna kokoš može snijeti jaja u vrijednosti do 225 dolara svake godine.
U praksi, međutim, Paul Behrens, profesor na Univerziteta u Oxfordu koji se fokusira na prehrambene sisteme, kaže da postoje neke prepreke na putu: "Siguran sam da bi se to moglo učiniti u Velikoj Britaniji, ali nisam siguran da je to dobra ideja", kaže on. "Ptičja gripa je stalno prisutna briga. Trenutni propisi znače da ptice morate držati u ograđenim prostorima ili u zatvorenom prostoru - to opet može biti problem za dobrobit životinja ili čak širenje bolesti ako ljudi to ne čine."
Ideja ne bi dobro funkcionirala ni u SAD, kaže Mark Bomford, direktor programa za održivu hranu Univerziteta Yale. "Volim kokoši, ali ne volim zvuk ovoga, pogotovo u SAD", kaže Bomford.
SAD trenutno ima nestašicu jaja zbog izbijanja ptičje gripe – i kao rezultat toga cijene jaja su skočile do neba za 36% u poređenju s 2023. – ali dijeljenje besplatnih pilića ne bi bio "prikladan" odgovor, kaže Bomford.
"Ekonomski gledano, strma inflacija za osnovnu namirnicu kao što su jaja šteti siromašnima daleko više nego bogatima. Za brigu o kokošima potrebna vam je hrana, voda, smještaj, prostor i slobodno vrijeme", kaže on. "Većina ljudi s nižim prihodima nema pristup ovim stvarima. Dok uračunate sve te troškove, kokoši su rijetko 'besplatne' i malo ljudi shvaća bilo kakvu neto uštedu na jajima."
Oni ih iznajmljuju
Jedan se par ipak dosjetio jedinstvenog rješenja - iznajmljivanja kokoši. Christine i Brian Templeton iz Rent The Chicken u New Hampshireu osiguravaju kokoši, hranu i podršku šest mjeseci, omogućujući kupcima da skupljaju svježa jaja kod kuće. Posao, izvještava par, cvjeta.
Međutim, važno je ublažiti očekivanja od jaja, upozorava Behrens – industrijske ptice snesu mnogo više jaja nego što bi snijele zdrave ptice koje se drže kod kuće. "Uobičajene i moderne ptice koje leže jaja često su u velikim bolovima cijeli život, dijelom zbog svoje genetike koja je usmjerena na pružanje što je moguće većeg 'proizvoda'", kaže on. "Ako koristite starije pasmine i omogućite im da žive dug, zdrav život, tada možete izbjeći mnoge od najčuvenijih problema s dobrobiti životinja."
"Ali ljudi bi tada trebali razumjeti kompromis i očekivanja oko toga, imate mnogo zdraviju pticu zauzvrat za manje jaja", kaže on.
A iz perspektive bacanja hrane, idealno je jednostavno ne bacati hranu – neki istraživači vjeruju da kompostiranje zapravo može povećati bacanje hrane.
"Misle 'oh, u redu je dok kompostiramo'", kaže Behrens. "Što je bolje nego ništa, ali mnogo gore nego uopće ne bacati stvari. Moglo bi biti još gore s kokošima jer od njih dobivate jaja. Ljudi bi mogli bacati čak i više nego da kompostiraju."
Ali jedna neočekivana korist koja je primijećena u Colmaru – koja nije imala nikakve veze s jajima ili otpadom od hrane – bila je zajednica koju su kokoši stvorile. Stanovnici bi se povezivali oko uzgoja kokoši i sarađivali sa susjedima oko brige o kokošima kad bi odlazili na odmor.
"Stanovnici su pozdravili ovu operaciju od njenog pokretanja", kaže Straumann. "I zato sve općine u Colmaru i danas učestvuju u našem programu."
