Kombinacija jedinstvene teksture i slatkog okusa učinila je grožđe popularnim, naročito u kratkim užinama između glavnih obroka ili sastavnim dijelom voćnih ljetnih salata. Bilo da je bijelo, roze ili crno, grožđe u ovim toplim danima pruža osvježenje.
Šećer koji se nalazi u grožđu je prosti šećer koji se lako razgrađuje i koristi u organizmu. Grožđe prema glikemijskom indeksu ima vrijednost 43-53, dakle, to je visokolikemijska hrana. Kao takva, ne preporučuje se u ishrani osoba sa dijabetesom.
Sjemenke grožđa imaju svoju nutritivnu vrijednost, naime od njih se posebnim postupkom cijedi ulje koje sadrži fitohemikalije, tanin, polifenol i polinezasićene masne kiseline koje imaju dobra svojstva po zdravlje. U stonim sortama sjemenke su zakržljale pa iz njih sušenjem dobijaju i suhe grožđice.
Paradoksalno zvučni podatak da u Francuskoj gdje je prisutna nivo ishrana masnom hranom životinjskog porijekla nije povišena bolest srca i krvnih sudova. Smatra se da je uzrok tome redovno konzumiranje vina. Ni sok od grožđa nije za potcjenjivanje.
Kada kupujete grožđe birajte ono koje je potpuno zrelo. Tada ono sadrži cijelo bogatstvo fitonutrijenata. Izbjegavajte plodove kojima je sasušena stabljika, kao i one sa oštećenom opnom i one plodove iz kojih kaplje sok. Također, grozd ne treba da miriše na alkohol.
S obzirom da na sobnoj temperaturi grožđe brzo propada, čuvajte ga u frižideru, neopranog, u posudi za hranu. Tako će se održati oko pet dana. Prije upotrebe ih operite pod mlazom vode. Ako nećete pojesti sve, odredite makazama peteljku koliko vam je dovoljno.
Iskoristite ono što vam ljeto pruža i za užinu izaberite ono najbolje – sveže grožđe. Ako volite da eksperimentišete, slobodno izvolite, ali u principu grožđe se najmanje slaže sa drugom hranom. Izuzetak možda čini čokolada sa grožđicama, ali i tu budite pažljivi, jer i u uživanju može da se pretjera.
Grožđe vodi porijeklo iz centralne Azije, a još su stari Egipćani, Grci i Rimljani uzgajali vinovu lozu, jeli grožđe i pravili vino od njega. Kamen i vinske sorte se razlikuju po nekoliko osnovnih karakteristika. Stone sorte se jedu u svežem stanju i imaju tanku opnu, veće grozdove i sitnije sjemenke. Procenat šećera im je pri branju oko 15 posto.
Vinske sorte imaju deblju opnu, sitnije grozdove i krupnije sjemenke, jer aroma vina nastaje upravo u opni. Također, pri branju vinskih sorti procenat šećera je znatno viši, oko 24 posto. Fermentacijom se šećer pretvara u alkohol i tako nastaje najstarije alkoholno piće poznato čovjeku – vino.
