Istraživači su proveli prvu bioarheološku analizu prehrane ljudi koji su živjeli u Ukrajini prije više od 5600 godina. Rezultati bacaju svjetlo na živote i pomalo sumorne smrti ovih neolitskih ljudi.
Ljudi o kojima je riječ bili su povezani s neolitskom kulturom Cucuteni-Trypillia koji su živjeli širom istočne Europe od oko 5500. do 2750. godine prije Krista. Ti drevni ljudi živjeli su na mega-lokalištima koja su među najranijim i najvećim naseljima nalik gradovima poznatim u prahistorijskoj Evropi, od kojih su neka imala i do 15.000 stanovnika.
No unatoč obilju arheološkog materijala vezanog uz te ljude, Tripilje su ostavile vrlo malo ljudskih ostataka za arheološku analizu. To ostavlja mnoga pitanja o njihovim životima bez odgovora. Na primjer, vrlo malo znamo o njihovom načinu života ili društvenim praksama (osobito o pogrebnim obredima) i nedostaju nam biološke informacije o njihovom zdravlju. To nije neobično za prahistorijske populacije. U mnogim slučajevima, moramo se osloniti na izuzetno očuvane slučajeve kako bismo izvukli šire zaključke.
Istraživači su proučavali naselje u blizini Kosenivke u Ukrajini, koje se sastojalo od nekoliko kuća i jedinstveno je jer sadrži ljudske ostatke. 50 fragmenata ljudskih kostiju pronađenih među ostacima kuće pripadalo je najmanje sedam osoba, uključujući odrasle i djecu, muškarce i žene. Moguće je da su te osobe nekada živjele u sada zakopanoj kući.
Zanimljivo je da su četiri pronađene osobe bile teško opečene i da su njihovi ostaci uglavnom pronađeni u središtu kuće, što je navelo istraživače da nagađaju zašto je to bio slučaj - je li to bio slučajni požar ili neka vrsta pogrebnog obreda?
Dosadašnja istraživanja su pokazala da je nesretne ljude ubio požar u kući. Mikroskopska analiza fragmenata njihovih kostiju sugerira da su pojedinci vjerovatno izgorjeli brzo nakon što su umrli; u slučaju da se radilo o slučajnom požaru, druge osobe su možda umrle od trovanja ugljičnim monoksidom, čak i one koje su pobjegle iz kuće.
Ali je li to bila nesreća ili je nešto drugo u igri? Dvije druge osobe u kući imale su nezaliječene ozljede lobanje koje povećavaju mogućnost da se nasilje dogodilo na mjestu. Ostaje nejasno u kojoj je mjeri takvo nasilje povezano s požarom.
Kosti su iznimno važne za arheološku analizu; ne samo da nam omogućuju da razmotrimo kako su pojedinci umrli, već i kako su živjeli. Analiza ugljika i dušika prisutnih u kostima, uz procjenu žitarica i životinjskih ostataka pronađenih na nalazištima, omogućuje istraživačima da utvrde od čega se sastojala prehrana drevnih ljudi. U ovom slučaju, meso je činilo oko 10 posto prehrane onih koji žive u kući. Ovo je dodatno potkrijepljeno pregledom njihovih zubi, koji pokazuju istrošenost povezanu s jedenjem žitarica i drugih biljnih vlakana.
"Unatoč ogromnoj dominaciji životinjskih kostiju u skupovima arheoloških nalaza s drugih naseobina, naši izračuni hranidbene mreže jasno razotkrivaju biljke kao primarni izvor hrane za Tripillije u Kosenivki, čineći oko 90 posto dnevnog nutritivnog udjela proteina," pišu istraživači u svom radu.
Šira istraživanja upućuju na to da su Tripilci držali stoku, ali da su je uglavnom koristili za gnojidbu polja i proizvodnju mlijeka, a ne za meso.
"Čak i danas, u poljoprivrednim društvima bez pristupa umjetnom gnojivu, velike hrpe balege smatraju se simbolima bogatstva, jer označavaju koliko polja domaćinstvo može pognojiti."
U konačnici, ostaci iz kuće Kosenivke bogati su za arheološku interpretaciju.
“Skeletni ostaci su pravi biološki arhivi. Iako će istraživanje tripoljskih društava i njihovih životnih uvjeta u najstarijim gradskim zajednicama u istočnoj Evropi i dalje biti izazov, naš 'slučaj Kosenvika' jasno pokazuje da su čak i mali fragmenti kostiju od velike pomoći," Katharina Fuchs, prva autorica studije, pojašnjeno je u saopćenju.
"Kombiniranjem novih osteoloških, izotopskih, arheobotaničkih i arheoloških informacija, pružamo izniman uvid u živote - a možda i smrti - ovih ljudi."
