Bez vakcina i masovne vakcinacije nema ekonomskog oporavka za BiH, ističe u intervju za Radio Slobodna Evropa(RSE), makroekonomista Faruk Hadžić.
On smatra da najnovije prognoze MMF-a o privrednom rastu od 3,5 odsto za BiH u ovoj godini nisu realne, jer BiH ima problema u nabavci vakcina, što će usporiti privrednu aktivnost, a dodatni problem je što vlasti na svim nivoima ne vuku prave poteze kako bi pomogli privredi.
RSE: Prema najnovijem izvještaju MMF-a prognoze za rast BDP-a Bosne i Hercegovine su od 3,5 posto, uz opasku da će on biti uslovljen dostupnošću vakcina i masovnom vakcinacijom u BiH. Možete li pojasniti kako nabavka vakcina i masovna vakcinacija utiču na ekonomiju, te koliko su realne prognoze MMF-a, s obzirom na to da BiH još uvijek ima problema u nabavci vakcina, a masovna vakcinacija se ne nazire?
Hadžić: Kada govorimo o prognozama, generalno, i MMF-a, i Svjetske banke, svake godine, kada oni objavljuju te prognoze, one nekako na početku godine budu malo optimistične, a onda se u toku godine koriguju, obično na niže. Nešto slično bi se moglo očekivati za Bosnu i Hercegovinu.
Ako govorimo o tih 3,5 posto, ako se zaista potvrdi da ćemo u ovoj godini imati takvu stopu ekonomskog rasta, treba prvo reći da smo prilično pali prošle godine zbog pandemije koju je uzrokovao COVID. Još uvijek nemamo zvanično objavljeno koliko je ekonomski pad iznosio u Bosni i Hercegovini.
Neki preliminarni rezultati Državne agencije za statistiku pokazuju oko 4,4 procenta pada. I sada, ako imamo na takvu jednu novu osnovicu, koja je poprilično pala, rast 3,5 procenta, to je opet manje, nije dovoljno da se vratimo na nivo 2019. godine, u pretpandemijsko stanje. To je, slikovito, kao da imate 100 KM (50 evra) platu, ona vam je pala na 90 KM (45 evra), nakon toga ste imali rast na 95 KM (47,5 evra). Vi se sada hvalite kako vam je plata porasla sa 90 na 95 maraka, a ustvari vi još uvijek niste došli na to neko stanje koje ste prije imali.
Što se tiče vakcinacije, ona može pomoći ekonomiji da se ona što prije otvori i da se vrati tom nekom normalnijem životu. Sumnjam da se možemo u potpunosti vratiti nekom stanju kakvo je bilo prije pojave COVID-a, ali da se vratimo što normalnijem životu i da se ponovo stimuliše ekonomija. Svako će daljnje odgađanje u nabavci vakcina imati za posljedice koje sad svakodnevno gledamo – stalni skok zaraženih, restriktivne mjere, zatvaranje ekonomije, subvencioniranje koliko je moguće, a to sve dovodi do daljnjeg pada potrošnje, ekonomskog kretanja, otkaza, sporijeg oporavka, da u tom kontekstu sigurno da ima mjesta za konstataciju iz MMF-a da će oporavak u mnogome ovisiti o vakcinaciji.
Da smo sada vakcinisali većinu našeg stanovništva, da smo osigurali vakcine, imali bismo sada otvaranje ekonomije, priliv turista itd., znači puno drugačije stanje. Međutim, toga nema i zbog toga ćemo i dalje gledati restriktivne mjere u Bosni i Hercegovini.
RSE: Kada je u pitanju privredni rast koji se prognozira, od 3,5 posto, zvuči malo. Koliki bi rast za Bosnu i Hercegovinu trebao biti da bi se osjetio napredak, da rastu plate, penzije, da raste potrošnja i samim tim da raste standard građana?
Hadžić: Minimalno šest procenata. To je nešto što smo mi kao struka godinama upozoravali, spominjali u javnosti da je to stopa dugoročnog ekonomskog rasta kojeg moramo imati da bi građani osjetili taj neki rast. Mi nismo jako dugo uduplali naš BDP. On je posljednjih pet, šest godina porastao samo za hiljadu dolara, ako gledamo po statistici Svjetske banke. To je zaista neodovoljno. U tom periodu se govori o predkovid stanju.
Ako sada ostavimo po strani pandemiju koja nas je zadesila, minimalno šest procenata je stopa rasta da bi građani mogli osjetiti pozitivne promjene. Na taj način se fokusira na ekonomiju, a manje na ovu dnevnu politiku koja nas stalno sve drži zarobljene, razgovaramo o nekim temama koje u potpunosti ne odgovaraju potrebama običnih ljudi. Razgovaramo o tim temama da ne bismo razgovarali o tome zašto penzija građanima nije povećana, zašto imamo rast troškova života, a plaće su iste, pa građani imaju ustvari manju platu.
Ako bi se nastavilo sa ovim stopama, dva, tri procenta, to je toliko sporo da ne možemo da sustignemo zemlje okruženja, koje su nas sve prestigle po BDP-u, osim Kosova. Kosovo je jedino iza nas, ali i ono, ako mi ovim tempom nastavimo, moglo bi nas prestići.
RSE: Kakvo je trenutno stanje u ekonomiji i kakve su bile posljedice pandemije u BiH? Jesu li mjere koje su vlasti donosile kao podršku privredi dale pozitivne rezultate?
Hadžić: Uglavnom je privreda uspjela sama sebi pomoći tokom prošle godine. Pomoć vlasti, države, entiteta bila je prvo zakašnjela, onda finansijski nedovoljna. Na državnom nivou, potpuno je jasno, nije donijeta apsolutno niti jedna mjera da se pomogne privredi, a bilo je više mogućnosti, državni nivo je mogao nešto pomoći kroz, recimo, izmjene zakona o PDV-u, izmjene zakona o akcizama, ako govorimo o tim državnim zakonima, ali opet, gro odgovornosti je na entitetima.
Naplata poreza, podaci kojima ja raspolažem, koji su zvanični i koji se mogu provjeriti, pokazuju da je u prošloj godini naplata svih poreza manja za nekih 800 miliona maraka (400 miliona evra). To je novac koji mi nismo uspjeli prikupiti i morali smo se zadužiti da bismo nadoknadili taj pad. Jedan dio tog novca pokrio se od MMF-a prošle godine, drugi dio kroz komercijalna zaduženja u bankama.
Vanjska trgovina, to je jedan vrlo interesantan podatak, vratila nas je na nivo negdje između 2016. i 2017. godine. Znači, obim vanjskotrgovinske razmjene – uvoz nam je pao za oko 2,6 milijarde KM, a izvoz za oko 900 miliona KM, i vratili smo se na taj nivo koji smo imali između 2016. i 2017. godine.
Koliko god to pohvalno zvučalo da nam je uvoz pao puno više nego što je izvoz, to drugim riječima znači da naš omjer vanjskotrgovinske razmjene popravljen, uvoz je direktno vezan za potrošnju stanovništva. To se kasnije potvrdilo kroz objavljene podatke gdje se vidjelo da je potrošnja stanovništva, koja je glavna sastavnica BDP-a pala za milijardu konvertibilnih maraka.
Ovo je jedna duboka ekonomska kriza koju ćemo sigurno osjećati i ove i narednih godina, a pogotovo ako oporavak bude sporiji. Nadam se iskreno da nećemo doživjeti masovni egzodus stanovništva koje će vidjeti da mjere koje se donose nisu bile dobre, da tu nema neke perspektive, ali opet naglašavam, ukoliko vlast shvati dubinu ekonomskih problema koje imamo i krene u stvarno njihovo rješavanje, sa konkretnim reformama koje stoje godinama u ladicama i nisu pokrenute, možemo ipak ovu situaciju okrenuti u pozitivnom smjeru.
RSE: Kakve su Vaše prognoze kretanja za BiH u ovoj godini, te šta je trebalo ili treba uraditi kako bi se sanirale posljedice pandemije?
Hadžić: Za ovu godinu je, zaista, vrlo teško davati bilo kakvu prognozu, pogotovo kretanja BDP-a. Za prošlu godinu, možemo reći da gotovo sve što smo nas grupa ekonomista prognozirali na kraju se i potvrdilo u praksi – od pada poreza, od pada industrijske proizvodnje, uvoza, izvoza, potrošnje, BDP-a. Sve te stavke koje smo prognozirali, koje su zasnovane na modelima, dostupnim podacima, dužim vremenskim serijama, pokazale su se tačnim. Međutim, za ovu godinu vrlo je teško donijeti bilo kakvu prognozu, koliko će nam BDP pasti ili rasti, iz jednog vrlo jednostavnog razloga – ne znamo kako će se daljnji tok pandemije odvijati, govorim zbog vakcinacije. To je nešto što može ekonomiju odvesti ili u pozitivnom smjeru ili je ostaviti na ovom putu nekog usporenog kretanja.
Ono što sigurno mogu reći jeste da ćemo u ovoj godini imati rast zato što smo toliko pali prošle godine, napravićemo neki rast u odnosu na prošlu godinu. To je sasvim sigurno. A koliko će taj rast biti, zaista Vam u ovom trenutku ne mogu prognozirati zbog mnogih nedefinisanih i još uvijek neizvjesnih faktora. U prošloj godini smo svi znali da neće biti vakcina tako da se moglo i pretpostaviti obim ekonomskog pada. U ovoj godini već vakcine postoje, ali je pitanje kada će one doći u Bosnu i Hercegovinu.
Što se tiče konkretnih mjera, moramo krenuti sa ovim reformama koje smo trebali provesti i prije same pandemije, a tiču se poreskog rasterećenja poslovanja. Više puta smo govorili o tim reformama. Sada, kada je kriza, najbitnije je stimulisati potrošnju stanovništva koja je pala. Na tržištu vlada potrošački pesimizam, ljudi se suzdržavaju da troše novac. Cijene rastu, ljudi koji su u prilici da štede, štede. To dovodi do ozbiljnih problema.
Ako bi se radila reforma poreskog sistema, da se stimuliše povećanje potrošnje kroz manje poreze, ako se Vama recimo ukine porez na dohodak na plate do 1.000 maraka (oko 500 eura), ta razlika koju ste plaćali državi sada Vama ostaje da je trošite. Time ćete stimulisati potrošnju, dovest ćete do ekonomskog napretka i to može dodatno pokrenuti ekonomiju.
Potrebno je raditi na daljnjoj digitalizaciji prije svega javne uprave. Na taj način mi možemo poboljšati naš poslovni ambijent, otvoriti ga za veći priliv investicija, naravno pokušati ukinuti i probati smanjiti što više parafiskalnih nameta, da bi firme preživjele.
Ono sve što država može uraditi jeste – ako se već mora zaduživati, kod MMF ili na neki drugi način, da ta kreditna sredstva budu isključivo usmjerena za podršku privredi, za daljnji razvoj, a nikako za tekuću budžetsku potrošnju.
