Barbarski napad Hamasa šokirao je svijet i zasadit će generacijsku mržnju na obje strane, no teroristička skupina gotovo je sigurno korištena kao pijun u velikoj strateškoj partiji šaha, kaže za SkyNews vojni analitičar Sean Bell.
Hamas nema vojnu moć da porazi Izrael, tako da ova najnovija nasilna epizoda neće imati pobjednika, samo sve veći broj žrtava, dodaje Bell. Međutim ,zbog čega je onda Hamas napao Izrael i što želi postići?
Hamas je morao znati…
Iako raspolaže značajnim oružjem, resursima i borcima, Hamas vojno nije dorastao Izraelu koji, povrh raketa, topova i granata ima i brodove, tenkove te borbene zrakoplove. Hamas to svejedno nije odvratilo od barbarskog napada prošle subote, u kojem je ubijeno više od 1000 ljudi, a zarobljeno njih više od 100. Čak je i čuveni izraelski Iron Dome pokleknuo pod silinom udara Hamasovih raketa.
Međutim, to je bio početni uspjeh. Hamas je morao znati da će njegov napad biti odbijen i da će - nakon što je isprovocirao Izrael - odmazda biti brza i brutalna. Hamas je također morao znati da se susjedne arapske države neće uključiti, a čak i da se Hezbollah priključio, to ne bi bilo presudno.
Ostavljajući po strani ono što je motiviralo barbarski napad, iz vojne perspektive bio je osuđen na neuspjeh, i to uz užasnu cijenu, navodi Bell.
Ko onda ima najveću korist od provociranja izraelskog vojnog odgovora?
Jedina nacija koja je čestitala Hamasu na napadu
Bell smatra, niti jedna od zaraćenih strana - obje su strane patile, a nova generacija desetljećima će nositi ožiljke i pritužbe.
Unatoč turbulentnim odnosima, susjedne arapske države ublažile su svoj stav prema Izraelu tijekom desetljeća i krenule u normalizaciju odnosa. Jordan je priznao svoju granicu s Izraelom 1982., kao i Egipat 1994., a uz potporu SAD-a Saudijska Arabija je bila u naprednoj fazi normalizacije odnosa s Izraelom.
Ali, Iranu ništa od toga nije odgovaralo. Kao muslimanska zemlja s pogoršanim odnosima sa Zapadom, Iran se osjećao sve više marginaliziran.
Iako nema čvrstih dokaza o izravnoj umiješanosti Irana u napad Hamasa, Iran osigurava preko 70 posto financiranja za Hamas (i Hezbollah), i većinu njihovih raketa i oružja, i bio je jedina nacija koja je čestitala Hamasu na njegovom razornom napadu.
Tragedija je u tome što se Hamas gotovo sigurno koristi kao pijun u velikoj strateškoj partiji šaha, što rezultira smrću, patnjom i raspirivanjem generacijske mržnje - i za Palestince i za Izraelce, kaže Bell. U konvencionalnim sukobima vojska je ta koja ratuje, ali Hamas je koristio mržnju i nevojne borce da namjerno gađa bespomoćne žene, djecu i porodice, dodaje.
Sve veći pritisak na SAD
Bell smatra da će nedostižno vodstvo Hamasa vjerojatno upravljati operacijama iz sigurnosnih (i luksuznih) prekomorskih skloništa. Bit će to još jedan ciklus nasilja u kojem ne može biti pobjednika. Hamas je odgovoran za barbarska djela, ali mračna sjena Irana nagovješta gdje prebiva pravo zlo.
Postoji stoga i "veliki pritisak" na SAD da zaustavi prijenos novca Iranu za razmjenu zarobljenika.
Prošlog mjeseca objavljeno je da će SAD platiti 6 milijardi dolara (4,8 milijardi funti) Iranu u zamjenu za oslobađanje britanskog državljanina i četvero Amerikanaca zatočenih u zemlji. Bidenova administracija izdala je izuzeće međunarodnim bankama za prijenos zamrznutog iranskog novca bez posljedica američkih sankcija. Imovina koja se trenutno nalazi u Južnoj Koreji bila bi prebačena u Katar, koju bi Iran zatim mogao koristiti za kupnju humanitarne robe.
Upitana koliki je pritisak u SAD-u da zadrži milijarde dolara nakon Hamasovog napada na Izrael, analitičarka Laura Blumenfeld za SkyNews je rekla da je "vjerovatno" da novac neće biti poslan.
Zastarašujući test američke moći
"Mislim da postoji veliki domaći politički pritisak", kaže Blumenfeld. “Samo zapamtite da ulazimo u izbornu sezonu – predsjedničku utrku. Možete li zamisliti išta gore od dva rata i talačke krize za demokratskog predsjednika? Sada, ono što bi moglo biti uspješno je ili 'ići snažno ili otići kući'. Zato vidite državnog tajnika Antonyja Blinkena u razgovorima s Egiptom, Jordanom, Saudijskom Arabijom, Katarom i UAE. Ovo je diplomatska mirovna ofanziva. A dijelom je to zbog političkog pritiska kod kuće - domaće predsjedničke utrke."
Blumenfeld objašnjava da je američki stav prema Izraelu "složen", ali se nada da će doći do rješenja. "Sa stajališta SAD-a ovo je zastrašujući test naše moći na Bliskom istoku", rekla je. "Da, SAD kaže da stojimo uz Izrael, ali on također ima prioritet osloboditi taoce, uključujući američke."
