Hamasov iznenadni napad na Izrael, na 50. godišnjicu Jom Kipurskog rata, ostat će zapamćen kao obavještajni neuspjeh kroz stoljeća, piše Guardian.
U razmaku od nekoliko sati, desetine militanata iz Gaze probili su graničnu ogradu u južni Izrael, iznenadivši lokalne vojne položaje.
Naoružani ljudi su kidnapovali i ubijali Izraelce u južnim pograničnim zajednicama, snimajući njihov napad dok su napredovali na brojnim lokacijama. U jednom slučaju, novinar televizije Gaza je dao standup izvještaj o jednom napadu iz unutrašnjosti Izraela, u dakle skoro nezamislivom trenutku.
Sofisticiran obavještajni sistem
Dok su slike nekoliko hiljada raketa koje sjeku nebo postale poznate tokom godina tokom periodičnih pojačanja borbi oko Gaze, snimci Hamasovih jurišnih timova koji se kreću ulicama u zajednicama kao što je Sderot, raznose kapije sa kibuca i pucaju na automobile i pješake u prolazu, prikazane su scene kojima nije svjedočila većina Izraelaca, za koje su kratkotrajni napadi u gradovima postali životna činjenica.
Ako je iznenađujuće, to je zato što je izraelski nadzor nad palestinskim društvom i vrlo sofisticiran i vrlo invazivan, a praćenje aktivnosti Hamasa posebno je jedan od najvažnijih zadataka sigurnosnog establišmenta.
Kako su zviždači iz jedinice cyberwarfare 8200 izraelskih odbrambenih snaga otkrili Guardianu i drugim medijima 2014. godine, mreža za razvoj izvora je gotovo sveobuhvatna u njihovom zadatku identificiranja potencijalnih doušnika na okupiranim palestinskim teritorijama.
Rečeno im je da traže pojedince sa finansijskim i zdravstvenim problemima, one koji su ranjivi zbog seksualne neprikladnosti, napori koji su duplirani u intervjuima za ulazak i izlazak za one Palestince kojima je dozvoljeno da napuste obalni pojas.
Članovi militantnih grupa u izraelskim zatvorima također su historijski bili meta obavještajnih napora, što sve više iznenađuje da Izrael nije vidio planirani napad Hamasa.
Izraelska tehnološka industrija nadzora, o čemu svjedoči skandal s špijunskim softverom Pegasus, među najnaprednijim je na svijetu. Uprkos svemu tome, Hamasove pripreme su promašene.
Istina je da je Hamas, iako je uvijek bio odlučan i sposoban za dugoročno planiranje, postao mnogo vještiji u prilagođavanju vojnim izazovima s kojima se suočava, često ulažući velike količine napora u svoje planiranje i identifikaciju izraelskih ranjivosti, činjenica je da je veoma dobro poznat odbrambenim snagama Izraela.
Iako je poznato iz prethodnih borbi u Gazi da je Hamas radio na razvoju nezavisnih i redundantnih vojnih komunikacijskih mreža, uključujući njihove vlastite sisteme za reemitovanje bojnog polja, ovo sugerira dvije stvari.
Prva je da je to planirano uz nivo operativne sigurnosti, ne samo unutar Hamasa, već i rivalskih frakcija Gaze, bez presedana u prethodnim rundama borbi gdje je identificiran barem širok oblik, ako ne i obim Hamasovog gomilanja zaliha.
Vojni analitičari su već brzo sugerirali da je Hamas vjerovatno upotrijebio značajnu obmanu, kao i šok od napada iz više domena – uključujući rakete i infiltraciju – kako bi stvorio maksimalan haos.
Ono što je jasno je da su u nekoliko tačaka u nagomilavanju propuštene potencijalne pripreme: planiranje, skladištenje zaliha, ali što je najvažnije, neposredno uoči ofanzive Hamasa kada su se njegovi borci okupljali i približavali graničnim područjima pod nadzorom redovnih patrola, kamera, senzori kretanja tla i daljinski upravljani mini topovi na mjestima koji su se u prošlosti pokazali efikasnim protiv pokušaja napada na graničnu ogradu.
Sve to ukazuje na operaciju koja je – kao i prethodni Hamasovi iznenadni napadi na infiltraciju, uključujući i one koji uključuju tunele u Izrael – zahtijevala ogromnu količinu priprema.
Možda je značajna činjenica – kako su istakli izraelski mediji – da incidente u koje je umiješan Hamas posljednjih mjeseci nisu identificirane od strane izraelskih odbrambenih snaga i obavještajnih agencija kao dio nadogradnje na rat.
Čak i dok su se vatrene borbe s Hamasovim infiltratorima nastavile u izraelskim zajednicama na jugu Izraela, izraelski mediji postavljali su neizbježno pitanje: kako je to moglo biti dopušteno da se dogodi na 50. godišnjicu Jom Kipurskog rata, koji se smatra kolosalnim obavještajnim neuspjehom kada je Izrael je napala arapska koalicija.
Svi postavljaju ista pitanja
“Cijeli Izrael se pita: gdje je ID, gdje je policija, gdje je sigurnost?” upitao je Eli Marom, bivši šef izraelske mornarice, na televiziji uživo. “To je kolosalan neuspjeh; hijerarhije su jednostavno propale, sa ogromnim posljedicama.”
Na društvenim mrežama i drugdje, izraelski lideri – uključujući premijera Benjamina Netanyahua – bili su satima otvoreno kažnjeni od strane zvaničnika dok se napad odvijao, tišina koju je prekinulo samo pojavljivanje ministra odbrane Yoava Gallanta.
Jedno je, međutim, jasno: ovaj napad se dešava usred perioda duboke društvene dislokacije za Izrael. Netanyahuova krajnje desničarska vlada, prepuna pojedinaca u kabinetima koji ne bi trebali obnašati javne funkcije, kao što je Itamar Ben Gvir, ministar za nacionalnu sigurnost, provela je svoje vrijeme polivajući benzinom ionako vrlo zapaljivu situaciju na okupiranim teritorijama.
Netanyahuov besmisleni i sebični sukob s velikim dijelovima izraelskog društva zbog njegovih mnogo kritiziranih planova da potkopa vrhovni sud zemlje, čak i dok se nalazi u jeku pravnog postupka zbog optužbi za korupciju, preplavio je javnu debatu, što je potaknulo veliki broj rezervisti da prijete uskraćivanjem službe.
Čak i kada je Netanyahu konačno progovorio, to je odražavalo duboko potresen izraelski politički i sigurnosni establišment. To nije bila “operacija” ili “runda” borbe, kako je naveo, već ratno stanje.
S obzirom da Hamas nije u stanju da izdrži svoj upad na bilo koji vremenski period, čini se užasno jasnim da će se završiti s maksimalnim užasom. Šok je bio i jeste poenta.
Glavno pitanje je obim odgovora Izraela. Već uokviren kao rat, Hamasov napad izvršit će pritisak na Netanyahua od strane krajnje desnice koja je dugo nastojala da izvrši definitivan napad na Gazu, koji će možda završiti potpunom ponovnom okupacijom. Poruke prijatelja u Gazi i Izraelu pokazuju da je strah od onoga što slijedi ogroman.
