Hepatitis E je upala jetre uzrokovana virusom hepatitisa E (HEV). Virus ima najmanje četiri različita tipa – genotipove 1, 2, 3 i 4. Genotipovi 1 i 2 pronađeni su samo kod ljudi. Genotipovi 3 i 4 cirkuliraju u nekoliko životinja, uključujući svinje, divlje svinje i jelene, ne uzrokujući nikakvu bolest, a povremeno zaraze i ljude.
Virus se izlučuje stolicom zaražene osobe i ulazi u ljudsko tijelo kroz usta. Prenosi se uglavnom putem kontaminirane vode za piće. Infekcija je obično samoograničavajuća i nestaje unutar 2 – 6 sedmica.
Povremeno se razvije ozbiljna bolest poznata kao fulminantni hepatitis (akutno zatajenje jetre), koja može biti fatalna.
Hepatitis E – prijenos bolesti
Infekcija hepatitisom E prisutna je širom svijeta i uobičajena je u zemljama s niskim i srednjim prihodima s ograničenim pristupom pitkoj vodi, sanitarnim uvjetima, higijenskim i zdravstvenim uslugama. U tim područjima bolest se javlja i kao epidemija i kao sporadični slučajevi.
Izbijanja obično slijede nakon razdoblja fekalne kontaminacije zaliha pitke vode i mogu zahvatiti nekoliko stotina do nekoliko hiljada osoba. Neka od ovih izbijanja dogodila su se u područjima sukoba i humanitarnih hitnih situacija kao što su ratne zone i kampovi za izbjeglice ili raseljeno stanovništvo, gdje sanitarni uvjeti i sigurna opskrba vodom predstavljaju posebne izazove.
U područjima s boljim sanitarnim uvjetima i opskrbom vodom infekcija hepatitisom E je rijetka, s povremenim sporadičnim slučajevima. Većina ovih slučajeva uzrokovana je virusom genotipa 3, a potaknuti su infekcijom virusom koji potječe od životinja, obično unosom nedovoljno kuhanog životinjskog mesa (uključujući životinjsku jetru, osobito svinjetinu). Ovi slučajevi nisu povezani s kontaminacijom vode.
U Engleskoj i Walesu 2010. primijećen je porast broja slučajeva hepatitisa E kod ljudi koji nisu putovali. Provedena je epidemiološka studija kako bi se istražili putevi zaraze i ova studija kontrole slučaja implicirala je konzumaciju prerađenih proizvoda od svinjskog mesa.
Istraživanje iz 2014. pokazalo je da je više od 90 % britanskih svinja bilo pozitivno na anti-HEV antitijela.
10-godišnje retrospektivno istraživanje nadzora proučavalo je podatke od 2008. do 2017. i otkrilo da su slučajevi koji nisu povezani s putovanjem vjerovatno stariji muškarci, zaraženi sojem HEV genotipa 3 (povezanim sa sojem svinja). Konzumacija svinjskog mesa i proizvoda od svinjskog mesa bila je značajno veća među oboljelima od hepatitisa E nego u općoj populaciji.
Hepatitis E – simptomi
Period inkubacije (vrijeme od početka infekcije do pojave simptoma) nakon izlaganja HEV-u kreće se 2 – 10 sedmica, s prosjekom 5 – 6 sedmica. Zaražene osobe izlučuju virus počevši od nekoliko dana prije do 3 – 4 sedmice od početka bolesti.
U područjima gdje se bolest pojavljuje sporadično, simptomatska infekcija je najčešća kod mladih odraslih osoba u dobi 15 – 40 godina. Infekcija se javlja i kod djece, ali često ostaje nedijagnosticirana jer ona obično nemaju simptome ili imaju samo blagu bolest bez žutice.
Tipični znakovi i simptomi hepatitisa uključuju:
početna faza blage temperature, smanjenog apetita (anoreksija), mučnine i povraćanja koja traje nekoliko dana
bol u stomaku, svrbež, osip na koži ili bol u zglobovima
žutica (žuta boja kože), tamna mokraća i blijeda stolica
blago povećana, osjetljiva jetra (hepatomegalija).
Ovi se simptomi često ne razlikuju od onih koji se javljaju tokom drugih bolesti jetre i obično traju 1 – 6 sedmica.
U rijetkim slučajevima akutni hepatitis E može biti težak i dovesti do fulminantnog hepatitisa (akutnog zatajenja jetre). Ovi pacijenti su u opasnosti od smrti. Trudnice s hepatitisom E, osobito one u drugom ili trećem tromjesečju, imaju povećan rizik od akutnog zatajenja jetre, gubitka fetusa i smrtnosti. Do 20 – 25 % trudnica može umrijeti ako dobije hepatitis E u trećem tromjesečju.
Zabilježeni su slučajevi hronične infekcije hepatitisom E kod imunosuprimiranih osoba, posebno kod primatelja presađenih organa na imunosupresivnim lijekovima, s HEV infekcijom genotipa 3 ili 4.
Hepatitis E – dijagnoza i liječenje
Slučajevi hepatitisa E klinički se ne razlikuju od drugih tipova akutnog virusnog hepatitisa. Međutim, na dijagnozu se često može ozbiljno posumnjati u odgovarajućim epidemiološkim okruženjima, npr. kada se pojavi nekoliko slučajeva na lokalitetima u poznatim područjima endemskim bolestima, u okruženjima s rizikom od kontaminacije vode kada je bolest teža u trudnica ili ako je hepatitis A bio isključen.
Definitivna dijagnoza infekcije hepatitisom E obično se temelji na otkrivanju specifičnih anti-HEV imunoglobulin M (IgM) antitijela na virus u krvi osobe; to je obično dovoljno u područjima gdje je bolest česta. Brzi testovi dostupni su za upotrebu na terenu.
Dodatni testovi uključuju lančanu reakciju polimeraze reverzne transkriptaze (RT-PCR) za otkrivanje RNA virusa hepatitisa E u krvi i stolici. Ova analiza zahtijeva specijalizirane laboratorije. Ovaj test je posebno potreban u područjima gdje je hepatitis E rijedak i u neuobičajenim slučajevima s hroničnom HEV infekcijom.
Ne postoji specifično liječenje koje može promijeniti tok akutnog hepatitisa E. Kako je bolest obično samoograničavajuća, hospitalizacija općenito nije potrebna.
Važno je izbjegavati nepotrebne lijekove koji mogu negativno utjecati na funkciju jetre, npr. acetaminofen i paracetamol.
Hospitalizacija je potrebna za osobe s fulminantnim hepatitisom, a treba je razmotriti i za simptomatske trudnice.
Imunosuprimirane osobe s hroničnim hepatitisom E imaju koristi od specifičnog liječenja ribavirinom, antivirusnim lijekom. U nekim specifičnim situacijama uspješno se koristi i interferon.
Prevencija je najučinkovitiji pristup u borbi protiv infekcije. Na populacijskoj razini prijenos infekcije HEV-om i hepatitisom E može se smanjiti:
održavanjem standarda kvalitete za javnu vodoopskrbu
uspostavljanjem odgovarajućih sistema za odlaganje ljudskog izmeta.
Na individualnoj razini rizik od infekcije može se smanjiti:
održavanjem higijenskih postupaka
izbjegavanjem konzumacije vode i leda nepoznate čistoće.
