Mitsko biće himera opisano je prilično zastrašujuće: glava lava, rep zmije, a na sredini je – koza (što je i značenje ove riječi na starogrčkom jeziku). U širem smislu, himera može biti bilo koje mitološko biće koje je spoj više životinja. Zato nije čudno što su neki ljudi prozvani himerama, jer u sebi nose različite DNK, odnosno – spoj su dvoje različitih ljudi.
To se najčešće ne primjećuje na prvi pogled, ali kod pjevačice Taylor Muhl više je nego uočljivo – njeno tijelo je bukvalno uzdužno podijeljeno na dvije polovine različite boje kože, a djevojka je više puta u medijima govorila o svom stanju. Kako je 2018. objasnila za časopis „People“, imala je bliznakinju koju je „apsorbovala“ u materici. NJen slučaj je poseban i povezan je sa autoimunim bolestima, pošto njena dva „seta“ gena nisu u potpunosti kompatibilna jedan sa drugim.
Problem sa socijalnom službom
Taylor se bori sa potencijalnim zdravstvenim problemima, dok se drugima dešavalo nešto sasvim drugačije. Recimo, jedna majka nije mogla da dokaže sudu da je zaista rodila svoju decu, jer se njihov genetski kod nije poklapao sa njenim. Radi se o Lydiji Fairchild iz Washingtona, koja se 2002. razvela od Jamieja Townsenda, a njihovo dvoje zajedničke djece (Lydia je imala još jedno, iz prethodne veze), ostalo je sa majkom. Gospođa se prijavila za socijalne beneficije, a postupak je podrazumjevao DNK test.
Međutim, rezultati su šokirali sve, uključujući i akušera koji je porodio Lydiju oba puta: ispostavilo se da djeca nemaju DNK vezu sa majkom. „Znala sam da sam ih nosila i znala sam da sam ih rodila. Nije bilo sumnje“, rekla je Fairchild televiziji ABC o danu kada joj se život preokrenuo naglavačke, decembra 2002. Testovi su potvrdili da je Townsend otac djece, a Fairchild je odmah pozvana u Kancelariju za socijalna pitanja, gdje ju je osoblje upozorilo da joj deca mogu biti oduzeta u bilo kom trenutku. „Čim sam sjela, došli su i zatvorili vrata, i samo su… počeli da me rešetaju pitanjima poput: ‘Ko si ti?’“.
Da bi se isključile greške u DNK testiranju, naloženo je da se uradi provjera u drugoj laboratoriji. Rezultati su bili isti: Townsend je bio otac, ali Fairchild nije imala biološku vezu sa djecom. Usledila je 16-mjesečna noćna mora, koja se završila tek kada je Lydijin advokat došao do zapanjujućeg otkrića: ona je bila jedna od tridesetak osoba širom svijeta za koje je otkriveno da su „prirodne“ himere.
Prije tog nalaza, stvari su izgledale mračno za Fairchild i njenu porodicu, jer su zvaničnici pokrenuli sudski postupak da joj se oduzme starateljstvo nad djecom.
Država je čak poslala sudskog službenika u porođajnu salu kada je rodila svoju treću bebu, začetu prije razlaza sa mužem, kako bi DNK test mogao da se uradi čim se dijete rodi. Ponovo je otkriveno da beba nema DNK vezu sa majkom, a Lydia je osumnjičena da je - plaćena surogat majka.
„Sjedjela bih i večerala sa svojom djecom i samo plakala. Oni bi me gledali kao da pitaju: ‚Šta nije u redu, mama?‘. Došli bi da me zagrle, a ja nisam mogla da im objasnim o čemu se radi, jer ni ja nisam razumjela“.
Na sreću majke, na svojoj strani je imala marljivog advokata. U početku je sumnjao u njenu priču, ali je konačno odlučio da preuzme slučaj nakon što je uvidio koliko je Fairchildova nepokolebljiva u tvrdnji da su djeca njena. Istražujući, advokat Alan Tindel naletio je na slučaj žene iz Bostona Karen Keegan, kojoj je 1998. bila potrebna transplantacija bubrega. Njena porodica je bila podvrgnuta testiranju krvi, da bi se vidjelo da li ima kompatibilnih za doniranje bubrega, ali, rezultati su otkrili da Keegan nema DNK vezu sa dvojicom od njene trojice sinova.
Ljekari su uzeli uzorke DNK sa cijelog Kiganinog tela, nadajući se da će pronaći dokaze o zajedničkim genima sa njenim sinovima. Nije bilo uspjeha sve dok im Karen nije rekla da je nekoliko godina ranije uklonila čvor na štitastoj žlijezdi. Uzorak tog tkiva, uskladišten u obližnjoj laboratoriji, pokazao se kao ključ za rješavanje medicinske misterije, pošto je otkriveno da DNK sadržan u uzorku ima veze sa DNK Kareninih sinova. „U (Kareninoj) krvi ona je bila jedna osoba, ali je u drugim tkivima imala dokaze da je spoj dvije osobe“, rekla je bostonska patološkinja dr Lin Ul za ABC.
Himerizam se najčešće dešava kada je neko prvobitno trebalo da se rodi kao blizanac, ali su se u majčinoj utrobi dvije oplođene jajne ćelije spojile, postajući jedan fetus koji nosi dva jasno odvojena lanca DNK. U himerama, njihov blizanac živi mikroskopski negdje u tijelu kao DNK. Oni su u suštini sopstveni blizanci - u jednom tijelu.
Vjerovatno danas ne bih imala svoju djecu da moji advokati nisu otkrili slučaj Keegan
Uglavnom, nakon što su se obavijestili o slučaju Keegan, Lydijini advokati su počeli da istražuju da li bi himerizam mogao da pruži odgovor zašto njihova klijentkinja i njena djeca ne dijele genetski materijal. Prvo je testiran genetski materijal Lydijine majke, što je pokazalo vezu između djece i njihove bake. A što se Lydije tiče, ispostavilo se da njena koža i kosa sadrže jedan genom, a grlić materice drugi - onaj koji odgovara genomu njene djece.
Tako je potvrđeno da je Lidija zaista himera i da je njen „nevidljivi blizanac“ živio samo u njenim jajnicima. Njena bliznakinja, koja nikada nije rođena – bila je biološka majka njene djece. Zahvaljujući novim dokazima, slučaj je odbačen i Lydija je konačno mogla da nastavi normalan život sa svojom djecom. „Vjerovatno danas ne bih imala svoju djecu da moji advokati nisu otkrili slučaj Keegan“.
Himerizam ovog tipa naziva se „tetragametički” – formira se u ranoj fazi trudnoće kada se dvije jajne ćelije oplode sa dva spermatozoida i formiraju jedan organizam iz dva zigota. Odnosno, vjerovatno je Lydsijina majka trebalo da rodi blizance, ali se u ranoj fazi embrionalnog razvoja slabiji embrion spojio sa jačim, a rodilo se samo jedno dijete.
