Kroz stoljeća su se pojavljivali razni beauty tretmani kojima su žene i muškarci pokušavali svoju kožu zagladiti, nahraniti i prije svega sačuvati od starenja. Tako se uvriježila teorija da se Kleopatra kupala u mlijeku kako bi joj koža bila što mekša, a poznato je i da su žene u srednjem vijeku svoja lica premazivala raznim preparatima sa živom, olovom i sličnim metalima zbog kojih su naposljetku i obolijevale pa i umirale, a da ne spominjemo mitski napitak eliksir života za kojim su tragali alhemičari, a onome ko ga popije bi navodno omogućavao besmrtnost i mladost. Stoga ne čudi ni poznata izjava Kim Kardashian u kojoj je rekla da bi pristala jesti izmet svaki dan ako bi ju to pomladilo.
Iako je pro-age pokret danas sveprisutan, a medijski sadržaj sve inkluzivniji, čini se kako se društvo i dalje vodi onom da ljepota boli. Tu bezvremensku temu opjevala je i Beyoncé u pjesmi Pretty Hurts. Društvene mreže i dalje vrve sadržajima koji potiču mišljenje da postoji univerzalni standard ljepote koji, doduše, ovisi samo o trenutačnim trendovima i tako se s njima brzo i mijenja.
Kleopatrin ruž od smrvljenih insekata
Nastanak ruža za usne seže daleko u prošlost, a sve započinje s Kleopatrom, posljednjom vladaricom starog Egipta, koja je vladala između 51. i 30. godine pr. nove ere i jednom od prvih poznatih žena za koje znamo da su ga koristile. Naime, ona je u svoje vrijeme usne mazala osušenim i smrvljenim ženkama košenila u podlozi od pčelinjeg voska.
Međutim, žene u drevnoj Mezopotamiji još tri hiljade godina prije nove ere mazale su usne crvenom glinom, željeznim oksidom (hrđa), kanom, morskim algama, jodom i brom manitom (spojem koji se sastoji od halogenog elementa i alkoholnog šećera). Neki od tih pigmenata, kao što je brom manit, bili su vrlo toksični. Stari Rimljani, posebno viša klasa, također su koristili domaće pripravke za bojenje usana. Ne želimo ni zamisliti koliko je ovo bilo nehigijenski, a i potencijalno opasno za zdravlje.
Gladijatorski gutljaj
Možda jedna od najzačudnijih stvari koja se našla na popisu. Naime, bogate žene u starom Rimu kupovale su bočice znoja sastruganog s kože slavnih gladijatora kako bi ih koristile kao kremu za lice jer se vjerovalo da im to poboljšava ten. I muškarci su u to vrijeme vjerovali da je gladijatorski znoj učinkovit i moćan afrodizijak, ali i pomoć u izlječenju bolova u zglobovima, ali i raznih upala u tijelu.
Takmičari su navodno bili premazani maslinovim uljem prije nego što su poslani u arenu, da bi kasnije njihova koža bila ostrugana pomoću alata poznatog kao strigil (pod pretpostavkom da su preživjeli svoje smrtonosno natjecanje). Zatim bi dobiveni tzv. gladijatorski gutljaj – koji se sastojao od znoja, krvi, oljuštene kože, prljavštine iz arene i viška ulja – bio prodan u bočicama kupcima koji su ga nanosili na vlastita tijela i lica u nadi da će postići mnogobrojne fizičke dobrobiti.
Elizabetin puder s olovom
Je li kraljica Elizabeta Prva zaista prekrivala lice olovom? Vrlo moguće jer je kozmetika na bazi olova tada bila vrlo moderna, ali nema dokaza da ju je zaista koristila. Što svjetlija put bila je pokazatelj društvenog statusa tokom velikog dijela historije, pa su žene u doba Elizabete I koristile bjelilo napravljeno od mješavine vode, sirćeta i olova zvano Venetian ceruse i svjesno ignorirale moguće nuspojave kao što su trovanje, gubitak kose, neplodnost, gluhoća, pa i smrt. Najvažnije je reći da su različiti kozmetički proizvodi koje su žene koristile tokom srednjeg vijeka za izbjeljivanje tena obično sadržavali jedan zajednički sastojak — otrov.
Bijeli olov, živa, karbolna kiselina i živin hlorid pronađeni su u losionima i kremama za izbjeljivanje kože, što bi na kraju uzrokovalo zdravstvene probleme nakon dužeg korištenja. Međutim, neke su žene koristile ove opasne sastojke u svoju korist – Gulia Tofana bi namjerno dodala otrov u svoj prah i prodavala ga bogatim ženama koje su htjele ubiti svoje muževe trovanjem hrane. Pripravak Aqua Tofana bio je napravljen od mješavine olova, arsena i beladone, a sadržavao je i neke sastojke kao obična krema za lice, što je pomagalo da se s lakoćom uklopi na ženski noćni ormarić. Još jedan element Giulijinog otrova koji ga je učinio tako majstorskim oružjem u homicidu je njegovo sporo djelovanje.
Arsen za uklanjanje pjegica
Arsen je danas dobro poznati otrov, ali se nalazio u mnogim vrstama kozmetičkih tretmana, a neki gotovi proizvodi s arsenom čak su se reklamirali kao odobreni od strane ljekara, poput “ljekovitog” sapuna s arsenom dr. Mackenzie. U kasnom 19. stoljeću američke su novine reklamirale limenke napolitanki koje su, ako se pojedu, obećavale uklanjanje pjegica, prištića i drugih nepravilnosti s lica. Ti su proizvodi sadržavali otrov, ali to nije bila tajna – stajalo je tačno na etiketi na kojoj je pisalo “Vafli s arsenovim tenom“. Osim smrti, od njih se moglo i oćelaviti. Da bude još gore, ako ih se naglo prestalo uzimati, potrošačima bi to pogoršalo ten što bi ih samo potaknulo da ih nastave uzimati. Proizvodi s arsenom bili su prisutni sve do dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Sprava za rupice na obrazima
@dorocubillo this is dramatic 😅 #longvideos #beautyhack #dimples ♬ Tshwala Bam (feat. S.N.E, EeQue) - TitoM & Yuppe
Visokotehnološki izumi za poboljšanje izgleda prisutni su oduvijek, ali jedan od najčudnijih je svakako sprava za rupice Isabelle Gilbert. Došavši na tržište 1936., sprava se sastojala od dugneta s oprugom koji su se gurali u obraze. Nažalost po izumitelja, moda s rupicama nije predugo trajala, no na sreću svih onih koji su koristili taj tretman jer je nošenje ove sprave bilo jako nelagodno.
Danas je na TikToku mnoštvo videa na kojima žene reklamiraju moderni način za oblikovanje rupica na obrazima.
Dijeta uz pomoć trakavica
Početkom 20. stoljeća tvornica dijetnih proizvoda počela je prodavati tablete koje su sadržavale kravlje parazite, a prodavale su se pod nazivom Tapeworm Diet Pills. Proizvođači, ali i kupci smatrali su da će parazit pojesti sav nepotreban sadržaj želuca, odnosno da će im parazit pojesti kilograme. Naravno, tada nisu znali da parazit može narasti i do 25 metara. Paraziti su mogli uzrokovali demenciju, glavobolju, proljev i povraćanje. Ova je dijeta bila popularna u SAD od 1900. do 1920., no i kasnije, do Drugog svjetskog rata, pa čak i poslije njega. Navodno je za taj proizvod bila snimljena i radijska reklama.
Kupke u krokodilskoj balegi
Poznato je da mnogi različiti životinjski proizvodi mogu blagotvorno djelovati na ljudsku kožu, a ovaj bi ritual mogao biti među najčudnijim – i najmsrdljivijima. U davna vremena Grci i Rimljani koristili su poseban sastojak u svojim blatnim kupkama za toniranje tijela: krokodilski izmet. Kade za kupanje cijelog tijela punile su se mješavinom zemlje i svježe prikupljenog krokodilskog izmeta, koji se također koristio za izradu maski za lice protiv starenja. Čak su i danas popularne blatne kupke, za koje se vjeruje da umiruju, smiruju upalu mišića, poboljšavaju ten i uklanjaju toksine iz organizma, ali ipak želimo izbjegavati one koje sadrže bilo kakve životinjske izlučevine.
Belladonna kapi za povećanje zjenica
@minazibayi Replying to @isabellaantopiaa 🥹❤️ Episode 2 | renaissance inspired make up ✨ . . #renaissanceeyes #renaissancemakeup #inspiredmakeup #fyp ♬ original sound - Mina
Biljka belladonna ili gorsko velebilje smatra se jednom od najotrovnijih biljaka istočne hemisfere, a dugo se koristila kao lijek, kozmetičko sredstvo, ali i otrov. Prije srednjeg vijeka korištena je kao anestetik u hirurgiji. Što se tiče kozmetičkih preparata, za vrijeme renesanse u Italiji su je miješali s kapima za oči kako bi se proširile zjenice koje su u to doba bile vrlo privlačne. Belladonna je dobila naziv upravo po konzumentici u Veneciji, a njena oralna uporaba može biti uzrok brojnih kliničkih stanja, poput komplikacija u trudnoći, srčanih bolesti, bolesti crijeva i želuca te psihijatrijskih poremećaja.
Radioaktivno uklanjanje dlaka
Kad je izumljen rendgen, 1895., nitko nije znao za štetnost zračenja. Upravo suprotno, sve ono što je ukazivalo na štetnost ljudi su prihvaćali kao super pogodnosti x-zraka. Dr. Leopold Freund zamijetio je da su x-zrake povezane s opadanjem dlaka, no on je to protumačio kao vrlo dobro sredstvo za liječenje prekomjerne dlakavosti. Ubrzo nakon toga, manje radijacijske aparate počeli su postavljati u kozmetičke i frizerske salone. Naravno, sami tretmani su imali mnogo poklonika, no nažalost, trebalo je proći neko vrijeme da se uoči povezanost s oboljenjima i da se oni u potpunosti zabrane.
Pomlađivanje lica vlastitom krvlju ili vampirski tretmani lica
Tretmani krvnom plazmom našli su svoju primjenu u već nekoliko grana medicine, uključujući i estetsku hirurgiju. Estetska hirurgija primjenjuje tretman krvnom plazmom za prirodno pomlađivanje lica i kože već desetak godina u kojih je skupio velik broj poklonika. Iako na prvu ovaj tretman zaista ne izgleda oku ugodno, on je bezbolan i poprilično jednostavan. Pomlađivanje krvnom plazmom ili vampirski tretman izgleda tako da se iz krvi odvaja plazma bogata trombocitima koji sadržavaju nekoliko faktora rasta, piše Telegram.
Upravo su trombociti najvažniji elementi regeneracije tkiva te proizvode navedene faktore rasta koji potiču rast i razvoj novih ćelija. Plazma se odvaja iz krvi posebnom tehnikom centrifuge, a zatim ubrizgava u kožu vlastitog lica, vrata, dekoltea ili ruku.
