Govor predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića na sjednici NSRS izazvao je burne reakcije u Hrvatskoj.
Pojedini mediji iz Hrvatske su u svojim analizama Čovićev istup nazvali veleizdajom Hrvata, BiH i kršćanskih vrijednosti, podsjećajući na etničko čišćenje Hrvata sa područja na kojem je današnja Republika Srpska.
Čović je u Banjoj Luci rekao da “Bošnjaci otvaranjem pitanja moguće uspostave građanske države samo traže izgovor ne bi li na taj način uklonili etničke prefikse iz ustavnih rješenja”.
Čović je u Skupštini poručio da treba “jačati RS”, kako se ne bi dopustila unitarizacija BiH.
No, osvrnimo se nekoliko godina unazad, (tačnije 2017.godine) kada je HMS, medij pod kontrolom upravo Dragana Čovića, objavio krvavu sistematizaciju zločina koji su počinjeni nad Hrvatima a u ime RS.
Naime, Hrvatski Medijski Servis (HMS) je prije nekoliko godina nakon presude za genocid u Srebrenici naveo listu zločina koje je JNA, kasnije VRS kojom je zapovijedao Mladić te srpske paravojne formacije počinila nad Hrvatima.
Napad JNA na Ravno
HMS podsjeća da je prvi zločin kojeg je JNA počinila u BiH bio upravo nad Hrvatima- u oktobru 1991. kada je sa zemljom sravnjeno hrvatsko selo Ravno u jugoistočnoj Hercegovini. Tog 1. oktobra 1991. u Trebinju kod Ravnog s 82 kamiona stiglo oko 450 vojnika tadašnje JNA. Zaustavljeni su u pohodu prema obližnjem Stonu u Hrvatskoj, nakon čega počinju stradanja mještana Ravnog i okolnih sela. To je bio početak srpske agresije na BiH, početak rata, za kojeg je tadašnji predsjednik Predsjedništva R BiH kazao “to nije naš rat”.
Tog dana pala je i prva civilna žrtva rata u BiH – 61-godišnji mještanin Trebinje Jozo Stanković. Prvi masovni pokolj u Bosni i Hercegovini se dogodio u Kijevu Dolu, u općini Ravno, 13. 11. 1991., kad je JNA na vrlo svirep način masakrirala svih osam hrvatskih civila, sve starije osobe, koji su se zatekli tu noć u Kijevu Dolu. Sve žrtve bile su starije od 60 godina, a ubijene su 13. novembra 1991. godine.
Zločini u Uborku i Sutini
Za vrijeme okupacije Mostara od strane JNA, kojom je tada u Hercegovini zapovjedao Momčilo Perišić, Šešeljevih četnika i drugih paravojnih formacija, u proljeće 1992. godine, pobijeno je 114 žitelja grada na Neretvi, Hrvata i Bošnjaka i zakopano na deponiju Uborak te u u naselju Sutina, u sjevernom predgrađu Mostara. Za ovaj masovni zločin još nito nije odgovarao.
Stradanja Hrvata na Kupresu
Dana 3. aprila 1992. počinje poznata bitka za Kupres, u kojoj sa strane JNA sudjeluje 6 000 vojnika, 3 – 4 topnička i minobacačka divizijuna, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Kupres brani Kupreška bojna HVO-a, Trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji (iz Tomislavgrada, Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda,..). sveukupno njih 2 500 naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača. Nakon 7 dana borbe i otpora nadmoćnijem srpskom neprijatelju Kupres pada 10. aprila 1992. godine. U borbi protiv srpskoga agresora 1992. godine. poginulo je i nestalo 160 Hrvata na Kupreškoj visoravni.
Na području Bosnanske Posavine i Sjeverozapadne Bosne ubijen 841 Hrvat
Najveći broj zločina nad Hrvataima u BiH JNA i srpske snage počinile su na području Bosanske Posavine i sjeverozapadne Bosne, gdje su ubili više od 840 Hrvata, od toga najviše u hrvatskom selu Briševo u općini Prijedor, te općini Kotor Varoš.
U Bosanskoj Posavini, JNA i četničke paravojne postrojbe ubile su 458 Hrvata, i to 40 u Bosanskom brodu, 48 u Bosansakom Šamcu, 53 u Brčkom, 78 u Derventi, 33 u Doboju, 24 u općini Gradačac i Pelagićevo, 39 na području općine Modriča, 60 u Odžaku, 83 u Orašju.
U Sjeverozapadnoj Bosni, gdje su Hrvati bili manjinsko stanovništvo, nenaoružano, gdje se nisu vodile borbe i gdje Hrvati nisu bili nikakva prijetnja, srpske snage pogubile su 383 Hrvata; na području općine Banja Luka ubijeno je 34 Hrvata, 5 u Bosanskoj Dubici, 14 u Bosanskoj Gradiški, isto toliko u Prnjavoru, 41 u Sanskom mostu i 13 u Skender Vakufu.
Ipak najviše zločina srpske snage poćinile su u selima Kotorvaroške općine, gdje je ubijeno 137 Hrvata, te na području općine Prijedor gdje je ubijen 131 Hrvat. Po svireposti se posebno ističe zločin u Hrvatskom selu Briševo u prijedorskoj općini.
Briševo-jedan od najsvirepijih zločina nad Hrvatima u BiH
Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske RS iz Sanskog Mosta. Preživjeli svjedoci tvrde da su zločini strašni i da su u njima stradale cijele obitelji. Prije ubistva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima.
U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. jula 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tokom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine. O ovom zločinu se malo govori, iako svojom svirepošću, brojnošću i metodama dvodnevnog ubijanja praćena mučenjima i silovanjima daleko nadilazi mnoge druge.
Iz RS protjerano više od 90 posto Hrvata
Ovim prikazanom nisu obuhvaćeni svi zločini srpskih snaga nad Hrvatima u BiH, poput onih u istočnoj Hercegovini ili središnjoj Bosni.
Na stotine hrvatskih kuća je opljačkano, srušeno ili zapaljeno, kao i brojne katoličke crkve, a hiljade Hrvata prošlo je kroz srpske logore, Keraterm, Omarska, Manjača…
