Jedna od zabluda koje uzimamo zdravo za gotovo jest da su "divljaci sa sjevera" jeli krvavo meso s kosti.
Serrina istraživanja pokazuju da su Vikinzi bili puno sofisticiraniji nego što se to često misli.
Kroz vikinšku kuhinju možemo naučiti puno o vikinškoj kulturi, ističe Daniel Serra, "kulinarski arheolog" iz Švedske. On posljednjih dvadeset godina rekreira vikinška jela i predstavlja ih posjetiteljima u Gunnes Gårdu, rekonstruiranoj farmi iz vikinškog doba sjeverno od Stockholma.
Navike za stolom
"Uživam u dobroj hrani pa me zanimalo što su Vikinzi jeli, kaže Serra, koji je kao student arheologije proučavao hranu drevnog Rima.
Korak po korak stigao je i do vikinških navika za stolom. Zaljubljenik u drevne običaje napominje i da često pogrešno smatramo kako su svi pripadnici tog skandinavskog naroda iz srednjeg vijeka bili krvoločni pljačkaši, gusari i pljačkaši.
Istina je da su većinom bili poljoprivrednici, ribari, zanatlije ili trgovci.
Jedna od zabluda koje uzimamo zdravo za gotovo jest da su "divljaci sa sjevera" jeli krvavo meso s kosti, no Serrina istraživanja koja je podijelio s BBC-jem pokazuju da su Vikinzi bili puno sofisticiraniji nego što se to često misli.
Nema sumnje, djelomično su bili sirovi i brutalni, ali hrani i kuhanju pristupali su s pažnjom.
U popularnoj je kulturi prihvaćeno da su Vikinzi lovili životinje i obožavali meso, no većina namirnica koja bi se našla na njihovim stolovima je dolazila s poljoprivrednih imanja.
Rezervirano za elitu
Gozbe s janjetinom i medovinom u potocima bile su rezervirane za elitu. Međutim, svakodnevno kuhanje većine ljudi u surovoj skandinavskoj klimi davalo je prednost jednostavnim, ali zasitnim jelima koja će ih zagrijati.
U svojim istraživanjima o tome što su jeli Vikinzi, Serra se oslanja na istraživanja arheologa s nalazišta diljem Skandinavije, ali i dijelova Evrope gdje su putovali.
Fosilizirani ostaci životinjskih i ribljih kostiju, biljaka i sjemenki žitarica, otkrivaju što je bilo na drevnom jelovniku te kako se hrana pripremala, a dobar izvor podataka može se izvući iz vikinških saga.
Istraživanja pokazuju da je riba bila jedna od najčešćih namirnica koje su se jele u doba Vikinga i to najčešće vrste: bakalar, iverak i haringe.
Sušena riba je bila čest sastojak kuhanja vikinškog doba jer se mogla dugo čuvati, a da se ne pokvari, a na vikinškim nalazištima nađene su brojne kosti bakalara.
Začinsko bilje
Svinje su se uzgajale zbog mesa, ali goveda, ovce i koze su se držale prvenstveno za proizvodnju mliječnih proizvoda poput mlijeka i maslaca. Kad je riječ o povrću, jela se repa, ljutika, grah i grašak, a uzgajale su se i žitarice za hljeb, kaše i pivo.
Serra smatra da su ljudi koji su živjeli u vikinškom dobu koristili začinsko bilje poput kopra, peršuna i korijandera, kao i sjemenkama gorušice i bobicama smreke. So se koristila za konzerviranje, ali ne i kao dodatak jelima. Med se koristio kao zaslađivač, međutim, nije bilo puno deserta.
"Vikinšku hranu nije teško napraviti. Ne morate stajati uz otvorenu vatru. Možete je napraviti u svojoj kuhinji. Ljudi su često pomalo skeptični. Međutim, ukusnija je nego što mislite", kaže Serra.
