Slobodna Dalmacija je objavila tekst o potpredsjedniku HDZ-a Marniku Čavari u kojem su ovog bliskog saradnika Dragana Čovića do kraja ogolili i razotkrili. U nastavku vam prenosimo tekst SD u cijelosti, bez izmjena.
O samozatajnim ljudima uglavnom se slabo čuje, osim u dva slučaja: ako su na svom poslu postigli nešto važno i vrijedno, što ima pozitivne posljedice za širu društvenu zajednicu, ili ako svoj posao uopće ne rade, što za širu zajednicu onda ima negativne posljedice. U potonje spada i predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara, ujedno i potpredsjednik HDZ-a BiH.
Samozatajnost Marinka Čavare lako je dokazati: ako upitate svoje poznanike jesu li čuli za tog čovjeka, malo tko će vam odgovoriti potvrdno. Možete probati i naokolo, pa poznanike upitati znaju li tko je predsjednik Federacije BiH: i opet ćete rijetko čuti točan odgovor. A i oni koji znaju da je Čavara već osam godina prvi čovjek Federacije, za njega su mahom čuli tek prije dva mjeseca, kad ga je SAD stavio na crnu listu i uveo mu sankcije, u paketu s ministrom zdravstva Republike Srpske Alenom Šeranićem.
A što je skrivio naš HDZ-ov domoljub, pa da ga najmoćnija svjetska sila stavlja na crnu listu?
Na to smo pitanje već odgovorili u prvom pasusu: skrivio je to što nije obavljao svoj posao predsjednika Federacije BiH, a taj je njegov nerad onda imao negativne posljedice po širu zajednicu, kako po Federaciju, tako i po čitavu Bosnu i Hercegovinu. Odnosno, kako su to formulirali Amerikanci, Čavara i Šeranić su "slijedili etnonacionalističke i političke agende na račun demokratskih institucija i građana BiH", potkopavajući Daytonski sporazum.
"Oni nastavljaju slijediti etnonacionalističke interese nauštrb mira, stabilnosti i prosperiteta svoje zemlje. Ove destabilizirajuće aktivnosti potkopavaju odabranu budućnost BiH u euroatlantskoj zajednici i sprečavaju zemlju i njene građane da ostvare svoj puni potencijal", stoji u obrazloženju odluke SAD-a.
A kakvim se to "destabilizirajućim aktivnostima" bavio naš junak?
Gdje je moje naliv-pero?
Jedna od ovlasti predsjednika Federacije BiH jest i da imenuje ustavne suce, ali Čavara uporno i sistematski odbija to uraditi – iako mu je Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće još 2019. dostavilo popis kandidata - čime je blokirao rad federalnih institucija. Zbog toga je završio na udaru američkih sankcija.
"Čavarino odbijanje da imenuje suce na upražnjena mjesta u Ustavnom sudu Federacije BiH blokiralo je ključne reforme i ometalo demokratske procese ili institucije", stoji u obrazloženju odluke, te se navodi da takvi propusti u upravljanju "utječu na dobrobit, prosperitet i prava građana širom Federacije BiH".
Imenovanje ustavnih sudaca potvrđuje se u federalnom parlamentu, odnosno u Domu naroda, a nužan preduvjet su potpisi predsjednika i dvoje potpredsjednika Federacije BiH. Oboje potpredsjednika – i Melika Mahmutbegović iz redova bošnjačkog naroda (SDA) i Milan Dunović iz redova srpskog naroda (DF) – davno su stavili svoje potpise, ali Čavara već godinama ne može naći svoje naliv-pero.
- Nakon što smo potpredsjednica Mahmutbegović i ja potpisali prijedlog određenih imena za imenovanje sudaca, predsjednik Čavara je taj proces opstruirao dvije godine. Prvo nije želio razgovarati na tu temu, nakon toga nije odgovarao na dopise, a u medijima je govorio da nije on taj koji blokira imenovanje, već da je to zato što ne postoji većina u Domu naroda – kazuje rečeni potpredsjednik Dunović.
Osim što je odbijanjem da potpiše imenovanja blokirao rad Ustavnog suda, Čavara je time onemogućio i rad Vijeća za vitalni nacionalni interes u okviru tog suda. Štoviše, stručnjaci tvrde da ključ cijele blokade i jest u Vijeću za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, koje se nije moglo formirati bez popunjavanja Ustavnog suda Federacije.
Grijeh nečinjenja
Inače, Čavara je na funkciji predsjednika Federacije BiH već punih osam godina samo zato što su izbori 2018. blokirani, pa je on automatizmom nastavio obavljati dužnost. Tu apsurdnu situaciju u prošlotjednom je intervjuu za Deutsche Welle apostrofirao i Visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt, koji je u nedavnom izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a upravo Čavaru označio izravnim krivcem za blokadu rada Ustavnog suda Federacije.
Štoviše, baš zbog tog Schmidtovog izvještaja Čavara je stavljen na američku crnu listu.
- Mi imamo dramatičnu situaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine. U Federaciji postoji vlada, predsjednik i potpredsjednik. Nijedan predsjednik uopće nije izabran u posljednje četiri godine jer je izbor blokiran. Tu je još uvijek stari koji je izabran 2014. godine – rekao je Schmidt, ne spominjući direktno Čavaru, ali jasno naznačivši njegov grijeh nečinjenja:
- Postoji Ustavni sud u Federaciji. Koliko ima sudaca? Devet. Koliko ih je imenovano? Pet. Zašto je to tako? To je zato jer onaj tko je prijelazni predsjednik ili vršitelj dužnosti ne prosljeđuje prijedloge za imenovanje sudaca Parlamentu, iako (među kandidatima) ima jako dobrih ljudi. To znači da u pravom smislu te riječi postoji zastoj u provođenju prava iz političkih taktičkih razloga – ukazao je Visoki predstavnik u tom razgovoru.
Na upit njemačkih novinara koju političku stranku drži odgovornom za tu opstrukciju Ustavnog suda, Schmidt je odgovorio:
- To nije jedna stranka, ali predsjednik je iz HDZ-a. (...) Tu obavezu ispunjavate i ne koristite je kao alat za blokiranje u korist bilo koga ili bilo čega.
Vojnik partije
Analitičari tvrde da Čavara svjesno blokira imenovanja ustavnih sudaca, jer strahuje da će popunjavanje suda ugroziti poziciju HDZ-a nakon Općih izbora koji bi se trebali održati u listopadu ove godine. U tom smislu, Čavarin grijeh nečinjenja možda ne odgovara interesima države i entiteta čiji je visoki funkcionar, ali itekako odgovara interesima njegove političke stranke.
Prema tome, Čavara nije vojnik Bosne i Hercegovine, niti Federacije BiH, već je vojnik svoje partije. Da bismo razumjeli zašto partijske interese stavlja ispred interesa države i entiteta koji zastupa – uključujući i interes naroda kojemu pripada – valja vidjeti što je on to kroz život dobio od te partije.
Odnosno, ima li njegov društveni uspon od srednjoškolskog nastavnika fizike u Busovači do predsjednika Federacije BiH ikakve veze s HDZ-om?
Naš junak rođen je 1967. u Busovači, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Godine 1991. diplomira na Strojarskom fakultetu u Zenici, te se vraća u rodni grad, gdje iste godine počinje raditi u srednjoj školi kao profesor stručne skupine predmeta strojarstva i fizike. Međutim, tu ne ostaje dugo, jer već 1992., u svojoj 25. godini, postaje – direktor pošte u Busovači.
Iako je općepoznato da svuda u svijetu nastavnici fizike nakon godinu dana staža u srednjoj školi postaju direktori pošte, zli jezici tvrde da ovaj brzi uspon Čavara duguje činjenici što je 1990. ušao u HDZ.
Drugim riječima, Čavara je postao direktor pošte samo dvije godine nakon što se učlanio u HDZ. Što bi se reklo: to je nama naša Partija dala.
'Nisu bitni Ahmići'
Nakon rata, od 1996. do 2001., Čavara je zamjenik ministra prometa i veza Srednjebosanskog kantona (SBK). Potom je imenovan za ravnatelja kantonalnog (županijskog) Ravnateljstva za ceste i na toj dužnosti ostaje do 2005. godine, kada postaje savjetnik tadašnjeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ive Mira Jovića.
Godine 2006. izabran je u Zastupnički dom Federacije BiH, što će ponoviti i na izborima 2010. i 2014. godine, da bi u veljači 2015. postao predsjednik Federacije BiH. Iste godine izabran je i za potpredsjednika HDZ-a BiH.
Odnosno, kako njegov životni put rezimira sarajevsko Oslobođenje: "Marinko Čavara iz Busovače član je HDZ-a od 1990. i tada je krenula njegova politička karijera u kojoj mu se predratna plaća srednjoškolskog profesora tri do četiri puta povećala."
Partijsku dosljednost Čavara je iskazao i 2015. godine, kad je skupa s vrhom HDZ-a bio na dočeku ratnog zločinca Darija Kordića u Busovači. Na javne prigovore da mu tu nije bilo mjesto, Čavara je odvratio "da nije bitno tko je gdje bio u ratu, tko je na koga pucao", jer bi nas to "ponovo vratilo u prošlost, a ja se u ovom mandatu želim baviti budućnošću".
Prevedeno u nešto konkretniji jezik, Čavara je tada zapravo rekao ovo: "Nije bitno tko je 16. travnja 1993. u Ahmićima pobio 116 muslimanskih civila, uključujući one 32 žene i 11 djece, jer to nas vraća u prošlost, a ja sam čovjek budućnosti."
Sada i Čavarin grijeh odbijanja imenovanja ustavnih sudaca postaje jasniji: ako netko može ovako relativizirati najveći pojedinačni hrvatski ratni zločin u BiH - zbog kojeg je ratni zločinac Kordić osuđen u Haagu na 25 godina robije – onda će takav čovjek bez problema izvršiti i svaki drugi partijski zadatak, uključujući i bojkot Ustavnog suda Federacije čiji je predsjednik.
Odnosno: ako Partija kaže da se ne miješam u svoj posao, tko sam ja da proturječim.
