U hutbi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini povodom Dana džamija, koja je pročitana u svim džamijama u zemlji i dijaspori navodi se kako su vjernici mjesec posta, ramazan, ove godine dočekali u drugačijem ambijentu.
”Pandemija koronavirusa blokirala je cijeli svijet, zatvorila brojne državne granice, gradove, preduzeća, škole, tržnice. Slike koje smo u proteklom periodu gledali bile su sablasne i tužne, ulice su bile puste, a ljudi u čudu i uplašeni”, navodi se u hutbi koju je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu pročitao Mensur ef. Malkić.
Dodao je kako su posebno tužni prizori zatvorenih džamija.
Džamije su simboli naše slobode
”Iako će ova kriza ostaviti iza sebe određene društvene posljedice i po nekim predviđanjima rezultirati znatnim gubicima, u svemu ovome krije se i određeno dobro. Neka dobra ne možemo odmah vidjeti, dok su pojedina jasna i očigledna”, navodi se u hutbi.
Ef. Malkić je kazao i kako je očigledno da su naši domovi u vrijeme pandemije bili najsigurnija mjesta za nas i naše porodice, ako se u njima obavljao namaz i učio Kur'an.
”Osvjedočili smo se da su naši domovi naše lađe spasa, koje nam pružaju utočište i izlaz iz svih opasnosti. Također, spoznali smo da je naša sreća i bogatstvo u našim kućama i u našim porodicama. Onaj ko to nije spoznao, ko u svom domu nije pronašao svoju sreću, neće je pronaći nigdje drugo. Također, onaj ko ne vidi kod svojih roditelja, supružnika i djece svoje bogatstvo, taj je stvarni gubitnik i nesretnik. Taj nikada i nigdje na dunjaluku neće pronaći svoj mir”, navodi se u hutbi.
Navodi se i kako su vjernici s dolaskom mubarek ramazana osjetili kako se u kuće spušta berićet i smirenost te da su jasni znakovi ove ramazanske blagodati međusobno poštivanje, odgovornost, ozbiljnost i neophodni mir u našim kućama, porodicama i džematima.
”Iako je post jedan od težih propisa naše vjere, očigledno je kako se kod vjernika u ovim dugim danima javlja posebna snaga i izdržljivost. Očigledno je da nas ramazan sa svojim ibadetima priprema za buduće dionice u našim životima, neke testove, koji su pred nama, uz Božiju pomoć i za naše pojedinačne, ali i kolektivne pobjede”, stoji u hutbi.
Podsjeća se i kako se u ovom ramazanu obilježava i Dan džamija te da je 7. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima srušena Ferhadija džamiju u Banjoj Luci, stoga je ovaj dan prihvaćen kao Dan džamija.
”Na ovaj dan sjećamo se svih porušenih džamija, mesdžida i vjerskih objekata tokom nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu. Na područjima koja su kontrolisali Vojska Republike Srpske i Hrvatsko vijeće obrane džamije su planski i sistemski rušene. U tom neciviliziranom i rušilačkom pohodu uništeno je i oštećeno više od 80 posto džamija i vjerskih objekata”, navodi se u hutbi.
Podsjeća se da su brojne bosanske džamije bile spomenici nulte kategorije, pod zaštitom države i UNESCO-a, kao što su Aladža-džamija u Foči, Ferhadija i Arnaudija u Banjoj Luci, Sinan-pašina džamija u Čajniču, Šišman Ibrahim-pašina džamija u Počitelju...
”Nerijetko su sa ostacima porušenih džamija zakopavana i tijela ubijenih Bošnjaka. U zajedničke grobnice ukopavani su ubijeni Bošnjaci i njihove džamije. Bila su to teška vremena, kada se naš narod suočavao s teškim iskušenjima agresije i genocida”, podsjeća se u hutbi.
Navodi se i kako su se ponovnom izgradnjom svih porušenih džamija, po ko zna koji put, podigli i obnovili i džemati, a narod se uspravio i ojačao.
”U vremenima teških iskušenja i trauma, ljudi su tražili utjehu i snagu u džamijskom okrilju. Okupljali su se ispred mihraba, koji su uglavnom postavljani na bedemima naše domovine, na važnim tačkama i mjestima”, navodi se u hutbi.
Rečeno je kako su u njima bili naši autoriteti, jedan korak ispred džemata, a koje su naši ljudi slijedili i slušali. Stoga je naše postojanje i naš opstanak vezan je za naše mihrabe i džamije.
”Džamije su simboli naše slobode. Stoljećima su nas oslobađale i u nama čuvale važan osjećaj slobode. Bili smo slobodni i dostojanstveni u povijesti onoliko koliko smo u džamije ulazili i u njima se na sedždu Jednom Bogu spuštali. Također, džamije su mjesta koja čuvaju sve naše vrijednosti, tradiciju, autoritete, osvježavaju naša sjećanja. Džamije nas povezuju i sa svim prethodnim generacijama, čestitim ljudima, vakifima, imamima, hafizima, mujezinima i gazijama”, stoji u hutbi.
U džamijama svakodnevno uče ezani, salavati, obavljaju namazi
Rečeno je i kako se u džamijama učimo redu, poštivanju starijih, slušanju učenih, samilosti prema mlađima.
”U džamijama preuzimamo svoje obaveze i shvatamo svoju ulogu. U džamijama spoznajemo svog Stvoritelja. Kao takva, džamija je i simbol naše zrelosti. Stoga, čuvajmo naše džamije. Naš odnos prema džamijama, u mnogome će odrediti i naše stanje i položaj. Također, čuvajmo i sve ukrase naših džamija. Čuvajmo sve džamijske običaje, tradicionalne mevlude, tevhide i zikrove, dječije hatma dove, itikafe, mukabele, ikrar dove, i mnoge druge lijepe adete i ukrase”, navodi se u hutbi.
Rečeno je i kako se tokom pandemije u džamijama svakodnevno uče ezani, salavati, obavljaju namazi, uče mukabele te da se džematski odbori brinu o džamijama, uređuju ih i pripremaju.
”Stoga, radujmo se našem ponovnom okupljanju u našim džamijama. Naš žal i potreba za džamijom u vremenu ovog iskušenja jasna je potvrda pripadnosti i znak čiste vjere. Budimo prave sahibije svoga vatana. Tražimo sve Allahove znakove, sve čuvare i ljepote ove zemlje. Ta svijest budi duboko poštivanje. Tada se vjera u srcu smiruje a u djelu upotpunjuje”, navodi se u hutbi uz dovu Gospodaru da ukabuli naše ibadete, naše namaze, post, zekat i druga dobra djela, smiluje umrlima, a djeci podari selameta te da džamije budu svjedok za nas, a ne protiv nas i naših porodica.
