Najpoznatija vrsta muhe je zasigurno Musca domestica iliti ga kućna muha, svi je znamo i najčešće ne volimo.
Dosadan kao muha, popularna je izreka koju često spominjemo ljeti kad ti naporni kukci često posjećuju naše domove. O muhama najčešće razmišljamo kad ih se pokušavamo riješiti, no one ne samo da imaju svoju ulogu u ekosustavu, nego su i vrlo korisne.
Stoga smo ZOOM ove sedmice posvetili muhama kako bismo bolje upoznali njihove vrline i mane.
"Muhe pripadaju u red dvokrilaca (Diptera). To je četvrti najbrojniji red kukaca na svijetu i broji više od 160.000 opisanih vrsta do sada, a taj broj raste iz dana u dan. Red se zove dvokrilci jer muhe imaju samo dva krila i to prvi par, a drugi im je par reduciran i pretvoren u organe za pomoć pri letu koji se zovu haltere, za razliku od većine ostalih krilatih kukaca koji imaju četiri krila. Mnogi smatraju da će s vremenom red dvokrilaca biti najbrojniji živući red kukaca. Unutar dvokrilaca više je od 158 porodica različitih muha, među kojima su i svima poznati komarci, porodica Culicidae", pojašnjava dr. Marija Ivković, vanredna profesorica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.
"Muhe su ekstremno važan faktor u ekološkim ekosistemima, gdje su jedan od najvažnijih razlagača organske tvari, važne su kao oprašivači te kao kontrola mnogih nametnika. Naravno, unutar reda dvokrilaca nalazimo i neke predstavnike koji su vezani uz životinje i ljude prvenstveno kao krvožedni kukci koji (poglavito ženke) piju krv i mogu prenijeti mnoge bolesti na životinje i ljude, najpoznatiji su komarci (Culicidae), mušice svrbljivice (Simuliidae), ce-ce muhe (Glossinidae), obadi (Tabanidae), itd", dodala je dr. Ivković.
Kako navodi Jutarnji, naglašava kako su dvokrilci ekološki i morfološki najraznolikija grupa kukaca koja postoji na svijetu.
"Dolaze u svim biotopima, slatkovodnim staništima, termalnim izvorima, čak i u oceanima. Također, to su jedini kukci čiji predstavnici žive i na Antarktici (Belgica antarctica – porodica trzalci (Chironomidae), pa čak i u dubokim jamama kao Troglocadius hajdi, porodica trzalci (Chironomidae), opisana iz Lukine jame u Hrvatskoj. S obzirom na to da se jako mali broj ljudi bavi dvokrilcima, posebno ako se usporedi s redom leptira (Lepidoptera) ili kornjaša (Coleoptera) u budućnosti se očekuje vrlo veliki broj još novih i vrlo zanimljivih vrsta dvokrilaca koji se trebaju otkriti", utvrdila je Ivković.
Do sada je opisano više od 160.000 vrsta u više od 158 porodica. Dvokrilci su se pojavili na Zemlji u Mezozoiku, tačnije u Trijasu.
"Većina muha su ekstremno korisne i važne za pravilno funkcioniranje ekosistema, one su među najvažnijim razlagačima organske tvari, posebno u ličinačkom stadiju. Također, mnoge su porodice dvokrilaca jedni od najznačajnijih oprašivača biljaka. Primjerice, porodica pršilica (Syrphidae) ili vrste iz rodova Forcipomyia i Euprojoannisia porodice dvokrilaca Ceratopogonidae, koje su jedini oprašivači kakaovca i njima moramo zahvaliti na čokoladi", rekla je dr. Ivković
Dvokrilci se također koriste u forenzičkim istraživanjima za određivanje tačnog vremena smrti, kao i u medicini za čišćenje određenih tipova rana.
"Većinu dvokrilaca ljudi neće nikada niti vidjeti niti primijetiti, a također vrlo veliki broj vrsta je indikator čistih i očuvanih kopnenih i vodenih staništa. Uz sve to dvokrilci su jedan od najvažnijih izvora hrane za brojne vrste ptica, šišmiša i pauka. A u genetičkim istraživanjima već više od 100 godina koristi se jedna jako poznata muha, vinska mušica Drosophila melanogaster iz porodice Drosophilidae", naglasila je Ivković.
"Dvokrilci kao takvi prenose više bolesti nego svi ostali kukci zajedno i utjecali su na ljudsku populaciju više nego ijedna druga životinja. Komarci prenose možda najveći broj bolesti, primjerice malarija, žuta groznica, denge groznica, elefantijaza, virus zapadnog Nila, itd. su bolesti koje i dan danas pogađaju milione ljudi širom svijeta. Uz njih ce-ce muhe prenose bolest spavanja koja pogađa tropski dio Afrike. Neki predstavnici papatača (porodica Psychodidae) prenose lišmaniju, a mušice svrbljivice u tropskim dijelovima onkocerkijazu. Postoje još i obligatni ekto i endoparaziti životinja pa i u nekim slučajevima i ljudi, npr. predstavnici porodice Hippoboscidae", rekla je Marija Ivković.
"Svakako najpoznatija vrsta muhe je zasigurno Musca domestica iliti ga kućna muha (porodica Muscidae ili prave muhe), svi je znamo i najčešće je ne volimo jer je povezujemo s iritacijom i ponekad velikom brojnošću. Ali, nije takav slučaj svugdje, dapače u Arktičkom krugu ova muha je jako važan oprašivač divljeg cvijeća. Muhe mogu u odraslom obliku živjeti od svega nekoliko sati (porodica Deuterophlebiidae) pa čak do nekoliko mjeseci, iako većina živi nekoliko sedmica. Kao ličinke mogu živjeti znatno duže, ali ponovno to ovisi o svakoj vrsti zasebno. Primjerice životni vijek kućne muhe od jajašca do odrasle jedinke može biti između tri i 21 dana, ovisno o temperaturi okoliša", pojasnila je Marija Ivković.
"Osim kućne muhe, imamo brojne komarce koje ljudi znaju, a u posljednje vrijeme se mnogo priča o tigrastom komarcu (Aedes albopictus). Tu je svakako i poznata vinska mušica Drosophila melanogaster (porodica Drosophilidae). Naravno, postoji znatno veći i ljepši svijet muha kojima se bave znanstvenici i koji u njima vide pravu i istinsku ljepotu i zanimljivost oblika i intrigantne ekologije i nama je teško izdvojiti samo jednu vrstu, kada ih je toliko puno lijepih i zanimljivih", zaključila je Marija Ivković.
"Muhe se pojavljuju u literaturi od vremena Sumerana, a na starobabilonskim pečatima pojavljuju se kao simboli Nergala, boga smrti. Perle od Lapis lazulija u obliku muhe često su se nosile u drevnoj Mezopotamiji. U tragediji "Okovani Prometej" koja se pripisuje atenskom dramatičaru Eshilu, muha koju je poslala Zeusova žena Hera progoni i muči njegovu ljubavnicu Io, koja je pretvorena u kravu. Belzebub, što na hebrejskom znači gospodar muha, na više mjestu u Bibliji se spominje kao jedan od vrhovnih demona. Inspiriran Eshilom, William Shakespeare u "Antoniju i Kleopatri" uspoređuje Kleopatrino brzopleto odlaženje s bojnog polja Actium s odlaskom krave koju juri muha.
"Gospodar muha" naziv je glasovitog "distopijskog romana" iz 1954. godine britanskog pisca Williama Goldinga. Nadalje, film Stevena Spielberga iz 1993. godine "Jurski park" oslanjao se na ideju da se DNK može sačuvati u želučanom sadržaju muhe koja siše krv fosilizirane u jantaru. Ali, naučnici su odbacili taj mehanizam.
"Muhe na zidu" naziv je danskog političkog trilera iz 2005. godine inspiriranog stvarnim događajima. Nadalje muhe su inspirirale i dizajn minijaturnih dronova koje američko zrakoplovstvo razvija s kompanijom Airion Health. Uspiju li, izraz "biti muha na zidu" dobit će potpuno novo značenje.
