Nekadašnji supertalenat njemačkog fudbala Samed Yesil otkrio je zanimljive detalje iz svog života koji su ga u nekoliko godina od svjetske scene spustili do duge trave amaterskih liga.
Mnogo puta ne ide onako kako zamislimo, niti kako nam se karte otvaraju. Krene sve stranputicom i nikako da se završi… Samed Yesil je prije jednu deceniju bio jedan od najtalentovanijih igrača Evrope, golove je davao kao na traci i smiješila mu se blistava karijera. Sada, živi život jednog radnog čovjeka koji se za hljeb svojoj porodici bori radeći kod privatnika.
"Odrastajući, oduvijek sam želio da postanem fudbaler. Igrao sam za mali klub iz Dusseldorfa prije nego što me je primijetio Bayer Leverkusen kada sam imao 11 ili 12 godina. Profesionalni ugovor sa njima potpisao sam sa 16. Tada sam i po prvi put zaigrao za reprezentaciju Njemačke", započinje Yesil (27) svoj razgovor za "Athletic".
Za reprezentaciju do 17 godina postigao je 20 golova na 22 meča. Impresivno. Bio je najbolji strijelac Evropskog prvenstva 2011. godine za taj uzrast, a njegova selekcija je poražena u finalu od Holandije za koju je nastupao Memphis Depay. Iste godine, igralo se i Svjetsko prvenstvo za igrače do 17 godina i sa šest pogodaka bio je drugi najbolji strijelac turnira.
Jasno je bilo zbog čega su mu predviđali mnogo bolju budućnost u odnosu na onu koju ima danas. Toliko su bili oduševljeni sa njim u Njemačkoj da su ga čak prozvali Gerdom, po legendarnom Gerdu Mulleru!
"Kada su ljudi počeli da me zovu Gerd, iskreno, nisam znao ko je bio Gerd Muller. Igrao je prije nego što sam ja rođen. Onda sam ga potražio na Googleu i gledao sam njegove golove. Tada sam shvatio da je to velika čast", dodaje Yesil.
Priliku u seniorskom timu Leverkusena dobio je od Samija Hyppije u aprilu 2012. godine zahvaljujući impresivnoj statistici u mlađim kategorijama. Čak 58 golova na 74 utakmice…Tog ljeta, stigao je poziv Brendana Rodgersa i Liverpoola.
"Nisam znao da me Liverpool prati. Sa agentom sam došao na aerodrom i on mi je samo pokazao karte. Bio sam potpuno iznenađen. Kada sam sve to saznao, želio sam samo u Liverpool. Poslije sam čitao da me je i Arsene Wenger želio, ali nikada nisam pitao svog agenta da li je to bila istina", kazao je Yesil i dodao:
"Bilo je sve kao san. Kao da igram PlayStation. Bio sam u svlačionici sa Jamiejem Carragherom, Suarezom, Stevenom Gerrardom… Nekoliko sedmica nisam shvatao šta se oko mene događa".
Debitovao je za Liverpul 26. septembra 2012. protiv Vest Bromvič Albiona, a mesec dana kasnije odigrao je svoj drugi i ispostaviće se poslednji meč za seniorsku ekipu u karijeri.
Tada je sve krenulo strmoglavo da se mijenja i u dresu reprezentacije doživio je povredu prednjih ukrštenih ligamenata koljena. Osam mjeseci odsustva, povratak na teren od samo tri mjeseca i svijet mu se ponovo srušio. Opet prednji ukršteni ligamenti koljena…
Novi povratak, pozajmica u Luzernu i istek ugovora sa "crvenima" primorali su ga da nastavi karijeru na drugom mjestu. Uslijedila je selidba u Panionios, gdje je platu dobijao povremeno, zatim njemački trećeligaš Urdinger, turska Ankara Demir… Pandemija koronavirusa vratila ga je u domovinu gde je nastupao za četvrtoligaša okruga Duisburg - Homberg. Nastupio je 22 puta i u dva navrata postizao pogotke i sada je u diviziji ispod u ekipi Teutonia St. Tönis.
Trenira tri puta sedmično, radi u fabrici za proizvodnju vazdušnih filtera i slobodno vrijeme provodi sa šestomjesečnim sinom i suprugom.
"Uzeli smo četiri od mogućih šest bodova do sada. Imam nekoliko asistencija i želio bih da odigram barem 30 utakmica, postignem 15, 20 golova i podignem se u ligu iznad. Trenutno nas, svaku domaću utakmicu, gleda oko 200, 300 ljudi. Predsjednik kluba mi je dao posao u njegovoj kompaniji. Moram da imam siguran prihod za slučaj da se više nikada ne vratim profesionalnom fudbalu", zaključuje Yesil.
