Energetska situacija i budućnost Bosne i Hercegovine u svakom smislu je povod za ozbiljne razgovore, s posebnim naglaskom na problematiku energetske budućnosti.
Međutim, u javnom prostoru vrlo često se svjedoči idejama i pisanjima koja unose nemir u javnost koja se uklapa u opću sliku naše zemlje i masovnog napuštanja naših gradova i sela u potrazi za stabilnijim sistemima za šivot i sigurnijom budućnošću.
Ovaj tekst ima za cilj da se čitaocima približi problematika energetskih izvora, koji bi mogli u energetskom miksu značiti osiguranje, stabilnost, održivost i perspektivnu budućnost BiH.
Jer, energetska održivost uslov je cjelokupnog privrednog i društvenog razvoja.
Izložiti sve argumente
U tom smislu neophodno je pozvati odgovorne da daju neku buduću sliku naše energetske pesrpektive.
Ovdje nisu pomenuti izvori iz fosilnih goriva koji su nezaobilazni za dugi niz godina i da će fosilna goriva, a o tome se već pisalo, posebno ugalj, predstavljati stub energetske neovisnosti naše zemlje.
U posljednje vrijeme se sve više govori o nuklearnoj energiji i reaktorima nove generacije kao obećavajućem rješenju koje osigurava sigurnu i održivu energetsku perspektivu.
Iz tog razloga je neophodno biti informisan o svim "pro" i "contra" argumentima kada je nuklearna energija u fokusu imajući u vidu složenost tog pitanja - kako zbog pozamašnih sredstava koja su potrebna za takve investicije kao i specifičnosti ove tehnologije, ali i rizika koji su sastavni dio izgradnje ovakvih kapaciteta.
Naravno, postoje mogućnosti, što je i najrealnija opcija, da više zemalja iz našeg regiona udruži sredstva i zajednički gradi vrlo potentan kapacitet koji bi osigurao da se pitanje energetske stabilnosti riješi na prihvatljiv i perspektivan način.
Sve to predstavlja neko moguće futurističko rješenje koje vrijedi elaborirati kao jednu od opcija, ali i ozbiljno političko i sigurnosno pitanje, naravno sve utemeljeno na struci i nauci.
Za ozbiljnije shvatanje cjelokupne energetske slike moramo priznati da imamo problem, što je istovremeno i znak da se o tome mora, što je moguće prije, početi ozbiljno brinuti, razgovarati i djelovati.
Moraju se angažirati pojedinci koji znaju, naučne i stručne institucije i naravno, vlade i parlamenti na svim nivoima.
Oklijevanje u sagledavanju samoodrživih rješenja i opcija može nas dovesti u situaciju da nećemo stići na vrijeme dosegnuti pravo rješenje. Tako bismo mogli imati najskuplju električnu energiju, otpuštanje radne snage i nedovoljno proizvedene energije, što bi za posljedicu imalo opću privrednu i društvenu stagnaciju.
U ovim vremenima energetske krize očito je da se i Evropska unija baš ne snalazi najbolje u traženju optimalnih rješenja.
Različiti pristupi
Naprotiv, dolaze do izražaja partikularni interesi i različiti pristupi, što pokazuje da je energetska situacija u EU veoma teška i složena. Ako sebe želimo relaksirati, možemo se time tješiti, ali sebi ne možemo mnogo pomoći.
Činjenica da u ovim tranzicijskim procesima pa i u energetskom sektoru, kasnimo, možda je i dobro jer možemo prilagođavati svoje strategije u skladu sa praksama u EU, koje su određene i globalnim političkim procesima.
U EU je posljednjih godina evidentan proces zatvaranja nuklearki (Njemačka i Belgija pod pritiskom Njemačke) uprkos tome što je Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) Ujedinjenih naroda 2022. u svom izvještaju prepoznao da bi nuklearna energija mogla imati ključnu ulogu u smanjivanju globalnih emisija stakleničkih plinova na nulu do 2050.
I samo to, nego bi moglo pomoći da se prosječna temperatura zadrži ispod 1,5 Celzijusa.
Ovim stavovima nuklearna energija dobila je novi vjetar u leđa i na Svjetskom summitu o klimi (COP28) održanom 2023. u Kataru.
Na njemu je više od 20 zemalja s četiri kontinenta pokrenulo Deklaraciju o trostrukom povećanju korištenja nuklearne energije, među kojima i Hrvatska, Slovenija, Japan, Švedska, Poljska, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija.
Prema podacima World Nuclear Association, trenutno u svijetu postoje 442 nuklearne elektrane čiji je udio u proizvodnji električne energije oko 10,3 procenta. Udio svih obnovljivih izvora, uključujući hidrocentrale, kreće se oko 28%.
Tokom 2022. godine 13 zemalja EU proizvelo je oko 609 TWh nuklearne električne energije. To je za 16,7% manje nego 2021 (zbog pomenutih procesa zatvaranja nuklearnih elektrana).
To je bio najniži nivo zabilježen od 1990. godine. Ipak, nuklearne elektrane još uvijek čine gotovo četvrtinu (21.8%) ukupne proizvodnje električne energije u EU.
Ovo smanjenje se može pripisati održavanju i popravcima reaktora u Francuskoj, koja je najveći proizvođač nuklearne energije u EU.
Lutaju i Nijemci
No, također se to može pripisati njemačkom zatvaranju tri velike nuklearke u 2021. kojim je u toj zemlji prepolovljena proizvodnja nuklearne energije sa 69 TWh u 2021. na 35 TWh u 2022.
Njemačka je u aprilu 2023. konačno zatvorila i tri svoje posljednje nuklearke.
Za razliku od Njemačke koja je ugasila svoje nuklearke (i pogriješila) pod uticajem zelenih pokreta, Francuska je, naprotiv, proizvela skoro polovinu električne energije iz nuklerne elektrane u odnosu na EU.
Slijede Španjolska (9.6% 58,6 TWh), Švedska (8,5% 52 TWh) i Belgija (7,2%; 44 TWh).
Ove četiri zemlje zajedno su proizvele 73,7% ukupne količine električne energije iz nuklearnih izvora.
Nameće se pitanje zašto se nuklearke zatvaraju kada bi mogle biti ključne za rješavanje tako važnih problema kao što su klimatske promjene i neovisnost u proizvodnji energije?
Kratak odgovor bio bi - zbog predimenzioniranih strahova ljudi od nuklearki i politika utemeljenih na tim strahovima te zbog pretjerano optimističnog uvjerenja da obnovljivi izvori mogu dovoljno brzo sami zamijeniti fosilne izvore.
Zatim vrlo ozbiljan problem i zapreka su finansije koje u slučaju većeg udjela izvora poput vjetra i fotonapona zahtijeva investicije u elektroenergetsku mrežu i uskladištenje energije, jer proizvodnja struje iz tih izvora značajno oscilira.
Procjene troškova tih investicija kreću se između dvije i šest hiljada milijardi eura godišnje do sredine ovog vijeka.
Subvencije i drugi poticaji su nužni. No, pitanje je jesu li i dovoljni. Samo u 2022. u čistu energiju investirano je oko hiljadu milijardi eura.
Čak i bez ostalih potencijalnih troškova u ekonomiji, ostvarivanje tranzicije izgleda kao veliki izazov bez presedana u historiji.
Rezultat svega navedenog je da Njemačka danas ima drugu najskuplju struju u EU, odmah iza Danske (gdje je dominantna energija iz obnovljivih izvora energije).
Energetska budućnost i dekarbonizacija
Snabdijevanje energijom je sastavni i suštinski dio modernog društva.
S obzirom na niskougljičnu prirodu nuklearne energije i njenu sposobnost da bude pouzdan proizvođač potrebnih količina energije kada je to potrebno, ona bi mogla igrati veću globalnu ulogu kao dio napora za rješavanje rastućih potreba za energijom uz istovremeno smanjenje rizika od klimatskih promjena i zagađenja zraka.
Poseban problem i promjenu ponašanja proizvela je agresija Rusije na Ukrajinu.
Invazija na Ukrajinu također je istakla energetsku sigurnost kao nacionalni imperativ.
To je dodatni cilj kojim bi nuklearna energija mogla pomoći zemljama da ostvare ovaj temeljni zahtjev u izgradnji energetskog sistema uz poštovanje novih i veoma zahtjevnih ekoloških standarda.
Očuvanje postojećih pogona nuklearnih reaktora je temeljni polaz za analizu koja ilustruje kako zemlje mogu postići duboku dekarbonizaciju svojih sistema za snabdijevanje električnom energijom uz održavanje pristupačnosti i pouzdanosti.
Nove napredne nuklearne elektrane također bi mogle igrati ulogu u postizanju duboke dekarbonizacije do sredine stoljeća. Također, privatne kompanije razvijaju nove reaktore s većom inherentnom sigurnošću od prethodnih generacija.
Osim proizvodnje električne energije, ovi napredni reaktori mogu potencijalno isporučiti procesnu toplinu na visokim temperaturama kako bi zamijenili fosilna goriva koja se trenutno koriste u primjeni kod daljinskog grijanja, desalinizacije, proizvodnje vodonika i još mnogo toga.
Podrška javnosti
Podrška javnosti bit će ključna za budućnost nuklearne energije.
Nesreće na reaktorima starije generacije, prekoračenje troškova u novijim reaktorima raspoređenim na Zapadu i relativno mali napredak postignut u zbrinjavanju nuklearnog otpada visokog nivoa, utjecali su na prevladavajuće mišljenje javnosti o nuklearnoj energiji.
U skladu s tim, neophodan je razvoj dizajna s većom sigurnošću, kao i upravljanje i održavanje nuklearnih postrojenja sa razumnim troškovima.
To će biti najveća determinanta budućnosti primjene nuklearne energije. Budućnost nuklearne energije i njena efikasnost i bezbjednost zavisi i od rješenja odlaganja istrošenog nuklearnog goriva.
Nuklearne elektrane su izvor dobro plaćenih poslova. Regrutiraju educiranu mladu radnu snagu koja je obučena da primjenjuje nove sofisticirane tehnologije.
Nedostatak izgradnje novih reaktora u nekim regijama svijeta – na primjer, u SAD – dobrim dijelom se objašnjava nedostatkom obučene radne snage.
Ovih dana u vrhu vijesti je najava realizacije prve nuklearne elektrane koju će graditi kompanija Terra Power, Billa Gatesa, kao odgovor na američko zaostajanje u nuklearnom programu.
Nasuprot tome, značajni ruski i kineski programi izgradnje reaktora novije generacije posljednjih decenija, kao i njihov izvoz reaktora, pokazuje da nuklearni sektor ima značajan potencijal rasta.
Način na koji nacionalni regulatori pristupaju licenciranju naprednih reaktora igrat će važnu ulogu u određivanju budućih nivoa implementacije ovih reaktora, posebno komercijalnih tipova reaktora, što će utjecati na budućnost korištenja nuklearne energije.
Dizajn reaktora
Radi se na unapređenju dizajna reaktora, koji se licenciraju u više zemalja u isto vrijeme, kao i na njihovoj implementaciji.
Odgovorne vlade treba da objasne javnosti, ali i da unesu u dokumenta svojih ekoloških, energetskih i regulatornih agencija, koje su koristi za društvo od izbjegavanja ugljičnog dioksida i zagađenja zraka.
Također, treba jasnmo naznačiti kako nuklearna energija nekim državama nudi veću energetsku sigurnost i energetsku održivost te predstavlja dugoročnu opciju stabilnog snabdijevanja energijom.
Intencija je da države treba da slijede tehnološki neutralne pristupe rješavanju klimatskih promjena, bilo da se politika fokusira na ograničavanje oslobađanja ugljičnog dioksida i zagađenja zraka ili na striktnu primjenu strožijih finansijskih kazni za njihovu emisiju.
Jedan od prilaza i rješavanje pitanja energetske održivosti u ovom tranzicionom periodu je sagledavanje opcije korištenja i prednosti koju daje nuklearna energija i napredni reaktorski sistemi.
Razvijene velesile to već uveliko čine. Regionalno povezivanje manjih i siromašnijih društava može predstavljati odgovor na ove izazove i jedan od puteva ka energetskoj samoodrživosti.
(Autor teksta je ekspert u oblasti energetike)
