Otrovan prašnjavi sloj na Marsu mogao bi buduću misiju na Crvenu planetu učiniti izuzetno opasnom za astronaute i zahtijevati značajne zaštitne mjere, pokazuje novo istraživanje.
Supstance poput silike, gipsa, perhlorata i nanočestičnih željeznih oksida, koje se nalaze u marsovskoj prašini, mogle bi imati po život opasne posljedice za članove potencijalne misije na Mars, navodi se u studiji objavljenoj prošlog mjeseca u časopisu GeoHealth.
"Najveća opasnost je rizik za pluća astronauta. Budući da je prašina izuzetno fina, očekuje se da će ostati u njihovim plućima, a dio će se apsorbirati u krvotok," rekao je za CNN jedan od autora studije, Justin Wang, student medicine na Keck School of Medicine pri Univerzitetu Južne Kalifornije (USC).
"Astronauti su već pod povećanim rizikom od plućne fibroze zbog izloženosti zračenju tokom svemirskih letova, a mnoge od ovih štetnih supstanci, uključujući siliku i željezne okside, mogu dodatno pogoršati plućne bolesti."
Wang je također istakao zabrinutost zbog perhlorata – hemijskih spojeva koji su otkriveni u toksičnim količinama u marsovskom tlu – a koji mogu izazvati disfunkciju štitne žlijezde i aplastičnu anemiju, stanje u kojem tijelo prestaje proizvoditi dovoljno krvnih ćelija.
S obzirom na to koliko bi vremena trebalo da se astronauti vrate na Zemlju s Marsa, kao i na kašnjenja u komunikaciji sa Zemljom, ključno je izbjeći izloženost prašini pomoću filtera za prašinu, redovnog čišćenja kabine i upotrebe uređaja za elektrostatičko odbijanje čestica, navodi se u studiji.
Ipak, Wang ostaje optimističan i vjeruje da toksična prašina ne čini misiju na Mars nemogućom.
"Iako prašina na Marsu neće biti najopasniji aspekt misije, ona je svakako prijetnja koja može biti štetna za astronaute – ali je lako izbjeći ako se za to pripremimo na pravi način," rekao je.
Drugi koautor studije, Brian Hynek, profesor geoloških nauka na Univerzitetu u Boulderu, naglasio je širi utjecaj marsovske prašine.
"Prašina neprestano pada s neba i prekriva sve. Svake nekoliko godina dolazi do globalnih oluja koje ostavljaju debeli sloj prašine," rekao je Hynek za CNN, ističući da će svemirske letjelice, vozila, solarni paneli i druga oprema zahtijevati stalno održavanje kako bi funkcionisali.
"Naši roveri su već iskusili ovakve probleme, pri čemu su neki naučni instrumenti izgubljeni, a cijele misije propale jer su solarni paneli postali previše prekriveni prašinom da bi punili baterije," dodao je.
"Ove sekundarne posljedice imat će značajan utjecaj i na ljude."
Julia Cartwright, nezavisna istraživačica na Institutu za svemirske nauke pri Univerzitetu u Leicesteru, koja nije bila uključena u studiju, rekla je za CNN da je kontrola prašine veliki izazov u svemirskim istraživanjima.
"Kao što su autori studije naglasili – prašina se uvlači svuda, a ponaša se drugačije nego prašina na Zemlji. Ovdje većina čestica prolazi kroz razne procese erozije i vremenom postaje zaobljena kada je posmatrate pod mikroskopom," rekla je.
"Nasuprot tome, na Mjesecu i Marsu čestice su oštre i šiljate, jer nisu prošle kroz iste procese trošenja. To postaje problem ako se udišu – oštre čestice mnogo lakše nadražuju meka tkiva, posebno pluća."
Cartwright je proces uporedila s izloženošću azbestu, vlaknastom mineralu koji se nekada koristio u građevinskim materijalima, ali je kasnije povezan s ozbiljnim zdravstvenim problemima poput raka pluća, mezotelioma i plućnih bolesti.
Također je istakla problematiku filtriranja štetnih elemenata i spojeva, poput hroma, arsena i kadmija, iz zraka unutar svemirskih habitatnih modula.
"Čak i ako uspijemo filtrirati ove toksične čestice, morali bismo imati strategiju za redovno mijenjanje filtera kroz koje astronauti dišu – a to znači da bi morali ponijeti veliku količinu filtera na letjelici," objasnila je Cartwright.
