Trojica američkih istraživača tvrde da su uspješno testirali predviđanja da je moguće prikupljati čistu energiju iz prirodnih ritmova i procesa naše planete, generirajući električnu energiju dok se Zemlja okreće kroz vlastito magnetsko polje.
Iako je napon koji su proizveli bio veoma nizak, ova mogućnost mogla bi dovesti do novog načina proizvodnje električne energije iz dinamike naše planete, uz već postojeće metode poput energije plime i oseke, solarne, vjetroelektrične i geotermalne energije.
Godine 2016., astrofizičar sa Princetona Christopher Chyba i planetarni naučnik iz NASA-inog JPL-a Kevin Hand izazvali su vlastiti dokaz da je takav poduhvat nemoguć. Sada su istraživači pronašli empirijske dokaze da njihova ideja, koja pobija prethodni dokaz, zapravo može funkcionirati – pod uslovom da oblik i svojstva provodnog materijala u njihovom metodu budu podešeni prema vrlo specifičnim zahtjevima.
"Ovaj mali demonstracijski sistem generira kontinuirani istosmjerni napon i struju u (niskom) predviđenom opsegu", pišu istraživači u svom najnovijem radu.
Početkom 20. stoljeća američki fizičar Samuel Barnett riješio je dugogodišnju dilemu o tome zašto magnetsko polje ne rotira zajedno s pokretnim elektromagnetom.
Iako bi predložena razlika u brzini između polja i njegovog magneta trebala omogućiti stvaranje napona, dokazi poput onog koji su Chyba i Hand iznijeli u svom radu iz 2016. pokazali su da to nije moguće. Razlog je bio jednostavan: svi elektroni koje pokrene Zemljino magnetsko polje brzo bi se preraspodijelili i poništili bilo kakvu razliku u naboju.
Međutim, postojale su određene pretpostavke koje su Chyba i Hand, zajedno s naučnikom Thomasom Chybom iz kompanije Spectral Sensor Solutions, odlučili dovesti u pitanje pomoću vrlo specifičnog skupa okolnosti.
Kako bi ih testirali, tim je koristio šuplji cilindar dug 29,9 centimetara, napravljen od mangan-cink ferita – materijala izabranog zbog svoje sposobnosti da potakne magnetsku difuziju, gdje magnetska polja nisu strogo ograničena.
Cilindar je postavljen u potpuno mračnu, zatvorenu laboratoriju kako bi se minimizirale smetnje od fotoelektričnih efekata, te je nagnut pod takvim uglom da bude okomit na Zemljinu rotaciju i magnetsko polje.
Nakon svih mjerenja i prilagodbi, ostao je napon od 18 mikrovolti. Ovaj mali potencijal nestao je kada su korišteni različiti cilindri ili kada je isti cilindar bio postavljen pod drugim uglom, što sugerira da je napon bio generiran Zemljinom rotacijom.
"Uređaj se činilo da krši zaključak da bilo koji vodič koji miruje u odnosu na površinu Zemlje ne može generirati energiju iz njenog magnetskog polja", kaže Christopher Chyba.
Istraživači su isti efekat primijetili na drugoj lokaciji, ovaj put u stambenoj zgradi umjesto u laboratoriji.
Ovo je uzbudljivo i obećavajuće istraživanje, ali ne treba prerano donositi zaključke – čak su i sami istraživači oprezni. Trenutno govorimo o veoma maloj količini električne energije, proizvedenoj u vrlo specifičnim eksperimentalnim uslovima.
"Oba rada [iz 2016. i 2025.] govore o tome kako bi se ovaj efekt mogao skalirati, ali ništa od toga još nije dokazano, i moguće je da se pokaže neizvodivim", kaže Christopher Chyba.
"U svakom slučaju, prva stvar koja treba da se desi jeste da neka nezavisna grupa ponovi – ili opovrgne – naše rezultate, koristeći sistem koji je vrlo sličan našem."
