Za naše prilike nezapamćeni istup košarkaških reprezentativaca Bosne i Hercegovine, koji su nedavno ukazali na probleme s kojima su se suočavali uoči nastupa na pretkvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Poljskoj, iznenadili su samo one totalno neupućene.
Svima ostalima, koji iole imaju dodira sa Košarkaškim savezom BiH, sve je odavno jasno.
Pa i to zašto gotovo svako okupljanje naših reprezentativnih selekcija prolazi uz ogromne organizacijske improvizacije i finansijske akrobacije, gdje se mnoge stvari guraju pod tepih, a druge rješavaju "5 do 12".
Prošlogodišnja kuknjava
U situaciju kakva vlada posljednjih mjeseci u KSBiH, gdje još uvijek ne postoji generalni sekretar (samo vršilac dužnosti iz Kancelarije), gdje je novi predsjednik (Dalibor Miloš) zatekao samo jedan sponzorski ugovor, a poslovanje opterećuje nekoliko pravosnažnih presuda uz sporove čiji rasplet se tek očekuje, uspjeh je da se okupila i jedna selekcija, a ne da ih je čak šest ovog ljeta bilo u pogonu!
Naravno, ni proteklih godina nije bilo ništa bolje. Dovoljno se sjetiti prošle.
Tada su nakon silne kuknjave reagirali država i Kanton Sarajevo te Savezu uplatili stotine hiljada maraka.
To je, uz svojevrsnu donatorsku akciju naših ljudi u Australiji, koji su pokrili nastup bh. košarkašica na Svjetskom prvenstvu, pomoglo da Košarkaški savez BiH preživi prošlo ljeto.
U međuvremenu, većina aktivnosti na osiguravanju finansijskih sredstava za reprezentacije praktično je stopirana, najvećim dijelom zbog sapunice u vezi izbora novog generalnog sekretara, po prirodi, osobe na kojoj je najveći teret na pronalaženju neophodnog novca za funkcioniranje KSBiH.
Konfuzna situacija
A takva konfuzna situacija proizvela je ono što imamo danas.
Već smo pisali, ali ponovimo - ženske reprezentacije okupile su se najviše zahvaljujući Raziji Mujanović koja je radila i što jeste i što nije u njenom opisu posla da bi spriječila kolaps ženske reprezentativne košarke.
U muškoj, ipak zahtjevnijoj košarci, osobu slično ugleda i autoriteta nismo imali. Zato imamo ovo što imamo danas.
Naravno, ne treba ni očekivati niti tražiti da Mujanović ili bilo ko drugi u Savezu radi ono što mu nije striktno zaduženje, već pokušati uspostaviti sistem u kojem će se tačno znati ko šta radi i ko za šta odgovara i i koliko novca ima, pa se u okviru toga "pružati koliko je jorgan dugačak".
Međutim, prije toga - a čega su u Savezu svjesni, ali se još ustručavaju da to urade - javnosti bi trebalo predočiti ko je i zašto odveo KSBiH u finansijsku dubiozu, ko je je potpisivao i raskidao ugovore zbog kojih bi se Savez mogao suočiti sa stotinama hiljada, pa možda i milionima maraka dodatnih obaveza.
Dio odgovora mogao bi ponuditi prošlogodišnji izvještaj Nadzornog odbora KSBiH o poslovanju Saveza, koji je Raport objavio, te pokazati zašto KSBiH prolazi potrese poput onog današnjeg.
