Turistička velesila Italija, koju je lani posjetilo gotovo 60 miliona stranaca, ovih dana broji tek domaće i pokojeg svjetskog avanturistu, te golubove na svojim drevnim trgovima.
Zemlja koja je svojom gastronomijom pokorila cijeli svijet, golema riznica sakralne umjetnosti, slikarstva, kiparstva, arhitekture i historijskih znamenitosti, suočila se nenadano sama sa sobom, baš kao i hrvatski turistički centri poput Splita i Dubrovnika, piše Slobodna Dalmacija.
Nakon tri mjeseca striktnih ograničenja, veći dio mjera je ukinut, a od 3. juna građani EU-a ne moraju ni u obvezni dvosedmični karanten prilikom ulaska u Italiju.
Gostiju u regijama koje okružuju epidemijom najpogođenija područja, poput Lombardije i Veneta, međutim, i dalje nema ni za lijek: još su u svijesti ljudi itekako svježe strahotne slike dugačkih konvoja s ljesovima iz Bergama, te se malo tko odlučuje biti pokusna turistička lasta.
Područje oko znamenitih alpskih jezera u Lombardiji – Lago di Como, Lago di Garda, Lago di Maggiore – oduvijek je mnogima bilo idealna zamjena za odmor na moru te su tamošnji hoteli i apartmani bili puni već od konca marta.
Sad su, međutim, sasvim prazni i na pragu jula, piše Deutsche Welle. Gotovo 17.000 mrtvih od korone u okolnom kraju živa su opomena i brojnim celebrityjima, poput Georgea Clooneyja, koji su godinama obožavali alpsko područje sjeverno od Milana.
Maske i rukavice
Venecija još nije došla sebi ni od strašne poplave koncem prošle godine, koja joj je počinila štete što se broje stotinama miliona eura, a zadesila ju je odmah i druga nepredvidiva nevolja – potpuna turistička suša.
Priljev gostiju zatvoren je usred karnevala, uobičajenog početnog nagovještaja turističke plime.
Tanka zraka nade obasjala je venecijanske kanale i Trg svetog Marka prije desetak dana, kad se na ponovno otvaranje Duždeve palače stotinjak domaćih i stranih posjetitelja pod maskama vratilo u Veneciju i strpljivo, na propisanom razmaku, čekalo u koloni na ulaznice.
Gondole i vaporeti iznova su veselo zaplovili lagunom, no bila je to, ipak, samo prolazna epizoda sreće. Bez obzira na sve bolje pandemijske brojke, rizik putovanja u talijanske gradove još uvijek je strancima prevelik.
O kakvom je katastrofalnom podbačaju riječ, bolje od ičega govori prošlogodišnja statistika: u Veneciji je lani prenoćilo više od 12,5 miliona ljudi, a od 15 do 16 miliona stranih turista svratilo je na jednodnevni izlet. Sad se broj gostiju vrti oko dvije-tri hiljade, što je na nivou trenutne posjećenosti dubrovačkog područja.
Stvar je tek za nijansu bolja i u svjetski megapopularnoj regiji Toskani, gdje se posljedice pandemije baš i nisu osjetile izbliza.
Ugostitelji zbrajaju gubitke, firentinske odreske nema tko gristi, maslinova ulja stoje neprodana, a ništa bolji nije ni plasman čuvenih toskanskih vina i ukusnog ovčjeg sira pecorino.
Čak i slavna Firenca spava, baš kao u pjesmi Claudija Ville. Jedan od najimpresivnijih gradova svijeta, kolijevka renesanse, čija je cijela povijesna jezgra na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine, umjesto milijuna turista, na svojim ulicama broji tek ponešto Talijana.
Koriste prigodne korona-popuste na ulaznice i golemu količinu slobodnog prostora pa razgledaju slavnu firentinsku katedralu Santa Maria del Fiore, djela renesansnih majstora u galeriji Uffizi i umjetničke postave palače Pitti. Posvuda su, ipak, na ulazima još u primjeni strogi protuepidemijski standardi: mjerenje temperature, obvezne maske i rukavice...
U rangu kolere
I u drugom toskanskom biseru, Sieni, na ulazu u katedralu posjetiteljima se mjeri temperatura.
Obvezna je i instalacija aplikacije na mobitel koja posjetitelja alarmira ako mu se neko previše približi, iako su to zasad teorijski strahovi jer nigdje nema gužve. Grad se donedavno nadao kako će se stanje barem popraviti u julu i augustu, kad se tradicionalno održava čuveni Palio di Siena, utrka na konjima bez sedla u kojoj se strasno nadmeće sedamnaest gradskih četvrti, kontrada.
Tim povodom grad privuče i do stotinu hiljada posjetitelja, a na središnjoj gradskoj pjaci Il Campo i okolnim prozorima i balkonima nema mjesta ni za šibicu, iako gledateljska pozicija, ovisno o perspektivi, košta i po nekoliko stotina eura.
Gradonačelnik Siene Luigi De Mossi je, međutim, nedavno objavio kako se Palio di Siena ove godine, zbog straha od epidemije, neće održati, oko čega se suglasilo svih 17 kontrada.
Palio se, inače, nije održao samo dvaput u historiji , koja seže sve do 12. stoljeća: 1885., zbog epidemije kolere, te 1944., zbog oslobodilačkih savezničkih operacija u Drugom svjetskom ratu.
