Spor oko upravljanja italijanskim koncesijama na plažama digao je porodične firme na noge.
Gotovo dvije decenije, Evropska komisija bila je upletena u pravni sukob s Italijom oko njene prakse koncesija za plaže, optužujući ovu državu za nedostatak transparentnosti i kršenje pravila tržišnog takmičenja.
Italijanske vlade, i lijevo i desno orijentirane, čvrsto su se opirale direktivama Evropske unije koje zahtijevaju konkurese, uporno obnavljajući postojeće koncesije za plaže.
Konkurenti nisu dobrodošli
To onemogućuje konkurentima ulazak na tržište.
Nakon posljednjeg produženja koje je odobrila krajnje desna vlada Giorgie Meloni do kraja godine, Rimu je sada ponestalo opcija i bit će prisiljen uskladiti se s pravilima EU od početka 2025.
"U fazi smo potpune neizvjesnosti i želimo da naša prava budu očuvana", rekla je Susanna Barbadoro, koja predstavlja treću generaciju vlasnika koncesije za plažu u Ostiji, popularnom odredištu uz more u blizini Rima.
Koncesije za plažu decenijama su se prenosile s jedne na drugu generaciju porodica, stvarajući ono što kritičari smatraju nekom vrstom monopola i simbolom italijanskog otpora ekonomskim reformama.
Troškovi za one koji idu na plažu razlikuju se duž italijanske obale. U najskromnijim objektima, najam dvije ležaljke i suncobrana na dan može koštati 25 eura.
S druge strane, otmjena ljetovališta poput Caprija ili Salenta u Pugliji mogu naplatiti i nekoliko stotina eura.
Oni koji upravljaju plažama žale se da su uložili ogromna sredstva kako bi svoje objekte učinili udobnima za svoje mušterije i sada vape za kompenzacijom.
Barbadoro je jedna od stotina koncensionara plaža koji su 9. augusta stupili u štrajk, zatvorivši svoje suncobrane simbolično na dva sata u rano jutro.
"Tražimo da operateri koji se godinama bave ovim poslom zadrže pravo prvenstva (na konkursima) ili dobiju neku vrstu naknade ako ne dobiju koncesiju", navode iz Barbadora.
Privilegirani položaj
Ekonomisti, međutim, kažu da su vlasnici koncesija na plažama dugo iskorištavali svoj privilegirani položaj, vraćajući italijanskoj državi samo mali dio svojih prihoda tokom godina.
Prema italijanskom Revizorskom sudu, od 2016. do 2020. italijanska javna uprava dobila je oko 97 miliona eura svake godine od 12.166 koncesija za plaže u zemlji.
To znači da su, s prosječnim prihodom procijenjenim na 260.000 eura, te firme plaćale samo oko 7.600 eura godišnje za svoje koncesije.
"Konkurencija bi svima donijela prednost, posebno u ovom području gdje ne govorimo o privatnoj svojini, već o javnoj površini koju te firme dobivaju gotovo besplatno", rekao je ekonomist Pietro Paganini.
Paganini je rekao i da su talijanske vlade svih političkih orijentacija godinama štitile vlasnike koncesija na plažama jer oni predstavljaju dragocjen fond glasova.
