Sagittarius A* je supermasivna crna rupa u središtu Mliječne staze.
Dok supermasivne crne rupe idu, prilično je tiho. Ne stvara nikakve napade bijesa širom galaksije koji bi nas trebali brinuti. Ipak se rasplamsava, a proučavanje tih baklji na različitim valnim duljinama bilo je vrlo važno za stvaranje modela o ekstremnim okruženjima oko crnih rupa. Nedostajao je veliki skup opažanja, no astronomi su konačno uspjeli popuniti prazninu.
Prijašnja promatranja proučavala su baklje u bliskom infracrvenom, kao iu submilimetarskom i radijskom spektru. Ovo je dalo snažnu sliku onoga što se događa oko crne rupe. Strijelac A* (Sgr A* skraćeno) okružen je akrecijskim diskom materijala. Kroz ovaj disk prolaze linije magnetskog polja i kada se dvije linije približe, mogu se spojiti, oslobađajući puno energije. U osnovi, rekonekcija ubrzava elektrone blizu brzine svjetlosti. Ovo je poznato kao sinkrotronsko zračenje.
Međutim, zabrinjavajući je bio jaz u pokrivenosti. Što ako se nešto događa u rasponu valnih duljina što nadilazi model? Istraživači su upotrijebili više zvjezdarnica kako bi napravili sliku tih događaja na svim vrstama svjetla. Ništa nije otkriveno na rendgenskim zrakama, što sugerira da baklja nije bila toliko energična.
Ali suvremena promatranja u submilimetarskom spektru pomoću Submillimeter Array (SMA) i u srednjem infracrvenom (MIR) s JWST-om dala su cijelu sliku. Baklja je prvi put viđena u MIR-u, a oko 10 minuta kasnije u submilimetarskom svjetlu, u skladu sa scenarijem sinkrotronskog zračenja.
"Naše istraživanje pokazuje da bi mogla postojati veza između opažene [milimetarske] varijabilnosti i opažene emisije MIR baklje", rekao je u izjavi glavni autor dr. Sebastiano D. von Fellenberg, s Instituta Max Planck za radioastronomiju, piše IFLS.
"Bljesak Sgr A* razvija se i mijenja brzo, u roku od nekoliko sati, a ne mogu se sve te promjene vidjeti na svakoj valnoj duljini", dodao je dr. Joseph Michail, jedan od vodećih autora rada i NSF-a za astronomiju i Astrofizički postdoktorand na Smithsonian Astrophysical Observatory. "Više od 20 godina znamo što se događa u radijskom i bliskom infracrvenom (NIR) rasponu, ali veza između njih nikada nije bila 100% jasna. Ovo novo opažanje u srednjem IR-u popunjava tu prazninu."
Tim predlaže da bi se ovaj viševalni pristup trebao nastaviti u proučavanju Sgr A* i proširiti na druge objekte kao što je M87*. Ove dvije su jedine supermasivne crne rupe koje su promatrane izravno zahvaljujući teleskopu Event Horizon. O obojici ima još toga za saznati.
"Iako naša opažanja sugeriraju da Sgr A-ova srednja IR emisija doista proizlazi iz sinkrotronske emisije iz elektrona koji se hlade, postoji više za razumjeti o magnetskom ponovnom povezivanju i turbulenciji u Sgr A-ovom akrecijskom disku," rekao je von Fellenberg. "Ova prva detekcija srednjeg IR-a i varijabilnost uočena kod SMA ne samo da je popunila prazninu u našem razumijevanju onoga što je uzrokovalo bljesak u Sgr A*, već je otvorila i novu liniju važnog istraživanja."
Michail je dodao: "Još uvijek želimo znati i moramo saznati… koje druge tajne Sgr A* drži da ih može otključati srednji IR? Što se zapravo krije iza promjenjive emisije baklje? U ovom crnom je pohranjeno bogatstvo znanja područje rupe samo čeka da mu pristupimo."
Studija je predstavljena na konferenciji za medije na 245. zborniku radova Američkog astronomskog društva i prihvaćena je za objavljivanje u The Astrophysical Journal Letters. Preprint je dostupan putem arXiv.
