U Turskoj se 14. maja održavaju i parlamentarni i predsjednički izbori. Ko su protukandidati dugogodišnjeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i kakve su njihove šanse?
Recep Tayyip Erdogan
Od gradonačelnika Istanbula (1994. do 1998.) napredovao je do predsjednika, koji je sebi dao izgraditi novu palaču. Ovaj 69-godišnji političar vlada Turskom od 2002. godine, kada je došao na vlast kao osnivač umjerene islamističke Stranke pravde i razvoja (AKP). Bio je premijer do 2014. godine i od tada je predsjednik.
Kao predsjednik je proširio i učvrstio svoju moć ustavnim referendumom 2017.: on sada kontrolira politiku, upravu i pravosuđe više od bilo kog drugog turskog političara u posljednjih 100 godina. Još 2012. godine je kritizirao koncept podjele vlasti, koji je opisao kao „prepreku”.
On je posljednjih godina pod pritiskom zbog gospodarske situacije i sve većih ograničenja ljudskih prava i vladavine prava. Njegova stranka je trenutno usavezu s ultranacionalističkom Strankom nacionalističkog pokreta (MHP).
Kemal Kilicdaroglu
Kilicdaroglua se nikada nije smatralo nekom velikom nadom opozicije, ali se na kraju ipak probio. Zajednički je kandidat opozicionog saveza, takozvanog „Šestočlanog stola".
Ovaj 74-godišnji političar smatra se borcem protiv korupcije, a jedan od njegovih nadimaka je „Demokratski ujak". Od 2007. je lider Republikanske narodne stranke (CHP) orijentirane prema kemalističkom sekularizmu.
Najveće obećanje koje su dali Kilicdaroglu i njegov šestočlani stol je da će Tursku ponovo transformirati – dakle, koliko god je moguće vratiti sve ustavne izmjene koje je Erdogan učinio da bi proširio svoju vlast: parlamentarnu demokraciju, vladavinu prava, slobodu mišljenja i medijske slobode treba što prije ponovo uspostaviti i poštivati podjelu vlasti. On je nedavno za DW najavio da će kao predsjednik ukinuti kazneno djelo „vrijeđanje predsjednika” – odredbu koja je omogućila Erdoganu da do danas optuži gomilu ljudi.
Njega će u izbornoj kampanji podržati i gradonačelnici Istanbula i Ankare. A sudeći prema izjavama kurdskih političara procjenjuje se da će dobiti i 15 do 20 posto kurdskih glasova.
Muharrem Ince
Još dva političara se kandidiraju za predsjednika, ali bez velikih izgleda: njihove kandidature su izazvale mnogo kritika u turskom društvu.
58-godišnji Muharrem Ince je već bio predsjednički kandidat 2018. godine, u to vrijeme za CHP. Tada je izgubio od Erdogana, iako je dobio impresivnih 30 posto glasova.
Zatim je napustio CHP i osnovao malu stranku pod nazivom "Domaća stranka" (Memleket Partisi). On optužuje CHP da ga prije pet godina nije dovoljno podržao. Mnogi ga pozivaju da povuče kandidaturu. Međutim, pregovori između njega i Kilicdaroglu još nisu doveli do toga.
Inceova predizborna obećanja uključuju jačanje vladavine prava i slobode medija, što bi, prema njegovim riječima, također trebalo dovesti do poboljšanja turske privrede i turizma.
Sinan Ogan
Drugi kandidat, Sinan Ogan je apsolutni autsajder na izborima. Podržava ga ultranacionalistički mikrostranački savez.
Godine 2011. ušao je u parlament sa Strankom nacionalističkog pokreta (MHP), kada ona još nije bila glas AKP-a, već opoziciona stranka. On je 2015. godine isključen iz svoje stranke, što je povučeno nakon sudskog spora. Međutim, 2017. ponovo je izbačen. Razlog: njegovo ponašanje je „ozbiljno narušilo jedinstvo stranke"; optužen je za „ozbiljan nedostatak discipline u odnosu na predsjednika stranke". Iako je u to vrijeme važio za mogućeg nasljednika na stranačkom vrhu, on sada nema realne šanse da bude izabran.
Njegova vanjskopolitička linija izgleda jasna: na primjer, obećava da više neće slaviti Dan neovisnosti Grčke. Kao ultranacionalist, on ističe da Turska treba fokusirati svoju pažnju na države sa stanovništvom turskog porijekla.
Ugrožavanje šansi za pobjedu
Turci već imaju iskustva i znaju da ih nekoliko glasova može koštati izborne pobjede: Erdogan je 1994. godine bio jedan od nekoliko kandidata za gradonačelnika Istanbula. Dok su četiri kandidata neislamistički orijentiranih stranaka dobili po 22, 20, 15 i 12 odsto glasova, Erdogan je dobio 25 posto svih glasova i tako je izabran za gradonačelnika. I ovaj puta u Turskoj postoji bojazan da bi nejedinstvo oporbe moglo na kraju dovesti do tijesne pobjede Erdogana.
