Od kada je ostao bez moćnih poluga vlasti, koje je uglavnom koristio za lične interese i potrebe, Bakir Izetbegović se rijetko pojavljuje u medijima i političkom životu.
Izetbegović se sporadično oglašavao na svojim kanalima na društvenim mrežama i rijetko pojavljivao na 'provjerenim' i naklonjenim medijima uključujući i Federalnu televiziju za koju se još uvijek grčevito bori.
Bez zvanične uloge u političkom sistemu odnosno u institucijama, Izetbegović je djelovao kao penzioner iz udobne predsjedničke fotelje stranke u opoziciji.
Posmatrao je i naslađivao se greškama Trojke, njihovom podapinjanju o poturene noge SDA-ove razgranate mreže pipaka u svim društveno-političkim sferama i povremeno sve to komentirao stvarajući privid o sebi kao o starom mudracu koji je davno prorekao kako nas odlaskom SDA u opoziciju čeka sunovrat.
No, u posljednjih sedam dana nije izdržao a da nas svoji potezima ne podsjeti na svoju destruktivnost, nezajažljivu želju za vlašću i sebičnošću koja podrazumijeva propast svega ukoliko on ne dobije ono što želi.
Prvo je regionom odjeknula vijest o rekonstrukciji Vlade Crne Gore tako što će sa prosrpskim strankama i rusofilima u vlast ući Bošnjačka stranka.
Ne bi to bilo politički bitno za unutrašnje odnose u BiH da u svemu svoju ulogu nije odigrao upravo Bakir Izetbegović.
Bošnjačka stranka našla je alibi za svoj čudan potez upravo u aminu Bakira Izetbegovića. Oni su to obznanili u trenutku kada su bili suočeni sa žestokim kritikama, pa su pokušali reakcije ublažiti i umiriti time da imaju podršku šefa najveće bošnjačke stranke.
Bošnjačka stranka Crne Gore objavila je i izjavu Izetbegovića koja je s nekoliko aspekata sporna.
Glavni je onaj u kojem Izetbegović poredi politički sistem BiH i Crne Gore, tvrdeći kako je i SDA morala često u vlast ući sa onima s kojima ne bi nikad koalirala misleći pri tome vjerovatno na SNSD i HDZ. To bi kao trebalo znači da i Bošnjaci Crne Gore moraju gutati gorke pilule.
To nije tačno.
Crna Gora ima građanski politički sistem i ne postoji nešto što se kod nas zove 'nacionalni ključ' niti ima mehanizme etničke blokade kao što to postoji u BiH.
Bošnjačka stranka Crne Gore ulaskom u vlast sa radikalima Andrije Mandića samo je legitimirala pročetničku i marionetsku vlast Aleksandra Vučića u Podgorici. Istu oni vlast koju je SDA kritizirala i na koju je upozoravala kao na pojavu koja bi mogla biti pogubna po građansku Crnu Goru i bošnjački narod u njoj. Alternativa je bila da se drže DPS-a Mile Đukanovića i Socijaldemokrata koji se bore za ono što je građanski princip.
No, Izetbegoviću takvi politički preokreti nisu strani ukoliko se na drugom kraju nalazi vlast. Jednostavno, u Izetbegovićevom habitusu je da se grabi za vlašću pa zbog toga 'savjet' koji je dao Bošnjačkoj stranci uopće ne iznenađuje. Iz njegove vizure, to je prirodni potez. Ili još jednostavnije - proradio je instinkt.
Nekoliko dana nakon toga, ovaj put na domaćem terenu, Izetbegović je pokazao svu svoju destruktivnost.
Vlasti u BiH dužne su usuglasiti Reformsku agendu kako bi od EU dobili 70 miliona eura novca, što je uvod u stotine miliona koje bi trebali iz paketa Evropske komisije koji se zove Plan rasta.
No, famozna Reformska agenda nije usvojena jer su četiri kantonalna SDA-ova premijera bila protiv.
Objašnjenja koja su davali su uglavnom površna i populistička i koja idu u pravcu da aktuelnu vlast predstave kao izdajničku jer su tobože popustili Dodiku ili Čoviću.
Argumentacija uglavnom mlohava, no motivi su ipak jasni - SDA ni iz opozicije ne dozvoljava bilo kakav napredak koji bi vlast u kojoj njih nema mogao predstaviti kao uspješnu.
SDA je svojom blokadom blokirala i napredak i još pride pokušavaju vlast predstaviti izdajničkom.
Izetbegoviću i njegovoj SDA ovdje nije važno što će građani BiH ostati bez miliona eura i važnih projekat koji će im olakšati i unaprijediti kvalitet života. Važno je stvoriti pretpostavku da bi se oni mogli vratiti u vlast.
