U otkriću koje bi moglo preobraziti naše razumijevanje užitka i kretanja, naučnici su otkrili tri različite podvrste dopaminskih neurona, nudeći uvid u složenost osjećaja užitka i kretanja. Dopamin, moždani glasnik zadovoljstva, daje nam signale da smo nešto dobro obavili. Bilo da se radi o pobjedi u kartanju ili uživanju u omiljenoj poslastici, dopamin je taj koji u nama pali iskru užitka.
Tim naučnika sa Univerziteta Northwestern u SAD istražio je područje dopamin-reaktivnih neurona, otkrivajući tri različita podtipa unutar područja mozga poznatog kao substantia nigra pars compacta (SNc). To područje je povezano i s obradom kretanja i s reakcijama nagrađivanja.
Svaki podtip, karakteriziran ekspresijom jednog od tri različita gena, ima jedinstvenu reakciju na zadovoljavajuća iskustva, neugodne podražaje ili promjene brzine. Ovo otkriće označava prvi konkretan dokaz da neuroni dopamina služe funkcijama izvan pukog jačanja ponašanja povezanih s užitkom.
SNc služi kao žarišna tačka za Parkinsonovu bolest. Gubitak neurona osjetljivih na dopamin u ovoj regiji doprinosi karakterističnim simptomima poput drhtanja, ukočenosti i usporenosti. Začudo, čak i uz gubitak tih neurona, osjećaji nagrade nakon postignuća ostaju netaknuti.
To otkriće ukazuje na mogućnost različitih genetskih podtipova koji bi mogli biti podložniji degradaciji s godinama, posebice onih povezanih s motoričkim signaliziranjem.
Spomenuti znanstveni tim usredotočio se na tri ključna gena – Slc17a6, Calb1 i Anxa1 – unutar dopamin-reaktivnih stanica. Označavanjem transgenih neurona da svijetle nakon aktivacije ovih gena kod miševa, primijetili su da je otprilike 30 posto tih neurona reagiralo kada su se miševi pomaknuli. Drugi neuroni bili su odgovorni za reakcije na nagrađujuća ili averzivna ponašanja.
Ovaj genetski podtip povezan je s kretanjem. Kad god bi se miš pokrenuo, vidjeli smo aktivnost, ali nismo vidjeli aktivnost kao odgovor na poticaj, pojašnjava Rajeshwar Awatramani, jedan od autora studije koja je objavljena u časopisu Nature Neuroscience.
Specifičnosti svake podklase dopaminskih neurona i njihove različite funkcije zahtijevaju daljnje istraživanje. Novo otkriće američkih naučnika postavlja temelje za novu perspektivu o tome kako mozak funkcionira u kontekstu Parkinsonove bolesti i kontrole kretanja.
"Još uvijek pokušavamo shvatiti što sve ovo znači. Rekao bih da je ovo početna tačka. To je novi način razmišljanja o mozgu, kad je riječ Parkinsonovoj bolesti", kaže Awatramani.
