serija napada

Izrael je ponizio Hezbollah sa napadima, ali sad ima problem. Veliki problem

Izrael je u ovoj operaciji ostvario značajan taktički trijumf – vrstu spektakularnog državnog udara o kakvom biste čitali u trilerima.

Nedvojbeno je to poniženje za Hezbollah, koje će povećati njihovu nesigurnost i biti loše za njihov moral.

Međutim, postoji potencijalno ozbiljna strateška mana za Izrael, jer iako to ponižava moćnu libanonsku miliciju i politički pokret, to ih ne odvraća.

I ne približava se strateškom cilju Izraela da zaustavi Hezbollahove napade i omogući više od 60.000 Izraelaca na sjevernoj granici koji nisu bili u svojim kućama gotovo godinu dana da se vrate kući.

Izraelci su upotrijebili važno, odvažno oružje, koje je očito vrlo učinkovito u njihovom smislu.

Ali izvještaji u Al Monitoru, uglednom bliskoistočnom biltenu, kažu da ga nisu mogli iskoristiti na način na koji su se nadali.

Izvorni plan, kaže se, bio je da Izrael nastavi s razornim napadima dok se Hezbollah još uvijek koleba. Napad na dojavljivač, kažu izvještaji, trebao je biti uvodna salva u velikoj eskalaciji - kao dio ofenzive ili možda invazije na južni Libanon.

Ali ti isti izvještaji govore da je Hezbollah postajao sumnjičav - prisiljavajući Izrael da rano pokrene ovaj napad. Dakle, Izraelci su pokazali da mogu ući u komunikaciju Hezbollaha i pokazali da ih mogu poniziti, ali ovaj napad ne vraća regiju ni milimetar više unazad od cjelokupnog rata. Umjesto toga, gura ga bliže.

Sve u ovom trenutku u smislu deeskalacije na Bliskom istoku ovisi o Gazi.

Dok se taj rat nastavlja, bilo da se radi o sukobu s Libanonom, bilo da se radi o napadima Hutija na Crvenom moru, bilo da se radi o napetostima s Irakom; ništa neće deeskalirati.

Američki izaslanik u Libanonu Amos Hochstein marljivo radi već mjesecima - razgovarajući s Libanoncima, a neizravno s Hezbollahom i Izraelcima, pokušavajući pronaći način da se ovo diplomatski deeskalira. I navodno, Izraelci nisu rekli SAD-u o tome što rade s ovim planom do posljednjeg trenutka - tako da ni to neće pomoći njegovim naporima.

Američka predviđanja da je prekid vatre u Gazi blizu ponovno su se suočila s dva naizgled nepomična objekta.

Jedan je vođa Hamasa, Yahya Sinwar, koji želi trajno izbacivanje Izraela iz Pojasa Gaze, kao i veliko oslobađanje palestinskih zatvorenika u zamjenu za preostale izraelske taoce u Gazi.

Drugi je izraelski premijer, Benjamin Netanyahu, koji je ostao pri svom inzistiranju da Izrael može i hoće ostvariti potpunu pobjedu nad Hamasom.

Konsenzus u Izraelu je da on ima koristi od produžavanja rata, usprkos pritisku obitelji talaca i njihovih pristaša za dogovorom da se njihovi ljudi vrate kući.

Premijerovi ultranacionalistički saveznici u njegovoj koaliciji također su zaprijetili da će srušiti vladu ako sklopi dogovor.

Izrael i njegovi saveznici inzistiraju na tome da je vođenje rata svojim starim neprijateljima u libanonskom Hezbollahu posve legitiman čin samoodbrane.

Još jednom, međutim, postoje ozbiljni znakovi pitanja o načinu na koji je izraelski napad ranio i ubio civilne prolaznike.

Snimke CCTV-a pokazuju kako je dojavljivač eksplodirao na prepunoj tržnici dok je njegov vlasnik kupovao hranu. Izvještaji u Libanonu govore da je mlada djevojka ubijena kada je očev pejdžer eksplodirao.

Hezbollah će se otezati od napada, ali će se brzo sastaviti kao organizacija i naći će drugi način komunikacije. Libanon je mala zemlja i poruke se lako mogu nositi u ruci.

Nema sumnje da će Hezbolah i njegovi saveznici u Iranu, čiji je ambasador u Bejrutu ranjen u napadu, trenutno lizati rane.

Ali još jednom je regija gurnuta tačno na rub sveopćeg rata. Prije ili kasnije, ako se ovako nastavi, past će niz liticu, piše BBC.